Kako silirati u silosima, a kako u rol bale?

Pravilno konzerviranje usjeva, uključujući visinu košnje, provenjavanje, korištenje aditiva, kvalitetno zbijanje i zatvaranje silosa ili bala, mehaničko izuzimanje silaže poslije otvaranja silosa, kao i uklanjanje krtičnjaka s travnjaka u proljeće usmjereni su na poboljšanje fermentacijskog procesa i smanjenje rizika od razvoja nepoželjnih mikroorganizama u silaži, navodi prof. dr. sc. Josip Leto u stručnom članku Sjenaža i silaža kao uzrok bolesti ovaca i koza, objavljenom u Zborniku predavanja 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji HAPIH-a.

Siliranje u silosima

U praksi se koriste različite vrste i dimenzije silosa. Najčešće su to horizontalni, kao lošije rješenje silo hrpe i silo jame dok je siliranje u plastična crijeva pogodno za farme velikog kapaciteta. 

Nakon košnje i provenjavanja biomase travnjaka na željeni sadržaj suhe tvari - višekratnim rastresanjem i okretanjem, pristupa se formiranju zbojeva nakon čega krmni kombajn usitnjava biljnu masu na 2-4 cm i upuhuje je u prikolicu za transport. Slijedi dovoz do silosa, ravnomjerno raspoređivanje (planiranje) biljne mase po silosu u slojevima 20-30 cm i gaženje traktorima.

Kako napraviti kvalitetnu travnu silažu i sjenažu?

Ističe da je anaerobna sredina, dakle bez kisika neophodna za onemogućavanje razvoja štetnih mikroorganizama koji izazivaju truljenje silaže. Anaerobni uvjeti se postižu zbijanjem i pokrivanjem silosa plastičnom folijom. 

Zbijenost biljne mase u silosu povećava se duljim gaženjem i zbijanjem tanjih slojeva krme (oko 20-30 cm). "Važno je dobro uskladiti dovoz biljnog materijala s polja i kontinuirano gaženje u silosu. Ukoliko npr. kiša ili kakav kvar mehanizacije spriječi dovoz krme iz polja, silažnu masu treba ravnomjerno zbiti i prekriti folijom do nastavka punjenja", savjetuje te dodaje da se zatvaranje silosa najčešće koriste polietilenske folije dizajnirane za tu namjenu. One ne smiju propuštati kisik, a trebale bi biti tretirane ultravioletnim svijetlom radi sprječavanja oštećenja djelovanjem Sunca. 

Silos nakon punjenja treba što prije zatvoriti, najkasnije unutar 12-24 sata da bi se što prije stvorili anaerobni uvjeti i spriječilo kvarenje biljnog materijala. Kod siliranja biljne mase u horizontalne silose foliju treba postaviti i na zidove kako bi se spriječio prodor zraka kroz i uz zidove. 

Objekt treba zatvarati i tijekom povremenih prekida punjenja npr. noći. Na foliju se stavljaju posebne vreće s pijeskom ili rabljene automobilske gume, da se spriječi prodor zraka u pokrivenu silažu.

Siliranje u rol bale

Balirana silaža se primjenjuje u većini zemalja zapadne Europe, a ih je više i na domaćim farmama. Ovakav način konzerviranja krme naročito je značajan u područjima sa češćom kišom, posebice u prvom i najbujnijem otkosu. Siliranje u valjkaste bale, kao najčešći oblik bala, sastoji se od tri koraka. 

Prvi je košnja i provenjavanje biljne mase na 35-40 posto suhe tvari, rastresanjem kako bi se izbjeglo ocjeđivanja silažnog soka. 

Drugi je sam proces baliranja provenute biljne mase prikupljene u zbojeve, nakon čega slijedi zamatanje bala u plastičnu foliju. To bi trebalo učiniti odmah poslije formiranja bala, idealno unutar 2-3 sata nakon baliranja, a njihov transport na skladište završiti po mogućnosti u istom danu. Bijele folije su najpogodnije jer reflektiraju najviše svjetlosti, pa se znatno manje zagrijavaju od tamnih. Kao i kod standardnih načina, treba voditi računa da se u silomasi ne nađu čestice tla u kojima mogu biti bakterije štetne po zdravlje ljudi i domaćih životinja: Listeria monocytogenes i Clostridium butilinum. 

Jedan od načina da se izbjegne nazočnost nepoželjnih bakterija je uklanjanje krtičnjaka početkom proljeća, povećanje visine košnje na šest do osam centimetara, jer su navedene bakterije brojne upravo na površini tla. 

Nakon uvijanja bale u foliju manipulaciju njima bi trebalo svesti na minimum da se izbjegnu oštećenja folije. Bale bi trebalo skladištiti na ravnu, glatku, tvrdu površinu s dobrim pristupom za mehanizaciju dva ili tri reda u visinu.

Korištenje aditiva 

Kod usjeva manje pogodnih za siliranje, glavni cilj korištenja aditiva (inokulanata) je poboljšanje kvalitete fermentacije, dok je kod pogodnih cilj poboljšanje aerobne stabilnosti silaže. 

Aditivi za siliranje se dijele u nekoliko skupina: stimulatori fermentacije (inokulanti, enzimi, melasa), inhibitori fermentacije (anorganske i organske kiseline), pospješivači aerobne stabilnosti (propionska kiselina), nutrijenti ili absorbenti koji smanjuju zagađenje okoline silažnim sokom. 

Poželjno je koristiti inokulante zajedno s enzimima zbog oslobađanja supstrata za mikroorganizme tijekom fermentacije. 

Inokulanti su proizvodi visoke koncentracije privremeno umrtvljenih mikroorganizama bakterije mliječne kiseline koji brzo pretvaraju sve dostupne jednostavne šećere u mliječnu kiselinu. Uobičajeno sadrže više sojeva bakterije mliječne kiseline radi potencijalnog zajedničkog djelovanja između i unutar pojedinih sojeva (Lactobacillus sp. i Enterococcus sp.) koje se, pomiješane sa silažnom masom, brzo počnu dijeliti i u vrlo kratkom vremenu fermentiraju šećere u mliječnu kiselinu i na taj način brže konzerviraju biljnu masu. 

"Pravilo je - brži proces siliranja, brža fermentacija, manji gubici, a kvaliteta silaže veća", zaključuje Leto.