Kriza kao prilika: Ratari novu šansu vide u proizvodnji povrća

Na adresu Vinka Kovačeva iz Topolja, jednog od najvećih baranjskih ratara koji obrađuje 400 hektara, ovih dana stižu sadnice rajčice kao treća povrtna kultura čiji je uzgoj dogovorio s isto toliko domaćih tvrtki.

Rajčice koje će uzgajati na 20 hektara ugovorio je s Podravkom, još jesenas je s tvrtkom Enna Fruit dogovorio sadnju češnjaka na 4 hektara, a u suradnji i za potrebe tvrtke Kanaan povećava proizvodnju krumpira s 20 na 40 hektara. Dio površina s ratarskim kulturama, dakle, zamijenio je i mijenja povrtnim. I nije usamljen u tome jer mnogi su slavonski i baranjski ratari, suočeni s visokim cijenama ulaganja u proizvodnju, a niskim samih proizvoda žitarica i uljarica, odlučili dijelom se okrenuti profitabilnijem povrću. 

I odlučuju se na to i dalje.

"Pitanje nije hoće li prijeći na proizvodnju povrća već će morati ako misle preživjeti", kaže nam Kovačev koji je zadovoljan dogovorima s domaćim tvrtkama koji uključuju i pomoć pri ulaganju u sustav navodnjavanja kao jedan od ključnih uvjeta za uspješan uzgoj povrća. Stižu tifoni, a vode ne manjka jer su uz Dunavac, tu i mnogi drugi rukavci. 

Čisto ratarenje više nije opcija 

Naravno, proizvodnja povrća je zahtjevnija i što se tiče zaštite, no na koncu, bude li sve kako treba, osigurava veći profit. Manji je i stres jer nemaš samo jednu vrstu proizvodnje s kojom si u problemu ako zapne, kao što je posljednje dvije godine sa žitaricama.  

Uzdrmano europsko tržište žitarica i uljarica, time i neizvjesna cijena, mijenja, dakle, polako i poljoprivrednu sliku, posebice istoka Hrvatske na čijim se zemljištima, premda povrće nije nepoznanica i novost, najvećim dijelom ipak uzgajaju klasične kulture pšenica, kukuruz, uljana repica, suncokret... 

"Ljudi su svjesni da od čistog ratarenja više nema ništa. Nerentabilno je i neisplativo i gospodarstvima do 50 hektara prijeti propadanje. Ona od samog ratarstva ne mogu preživjeti", upozorava i prvi čovjek Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Petar Pranjić potvrđujući nam da je veliki interes ratara za proizvodnju povrća. 

Zanimljiva i cikla te kukuruz šećerac

Vidjelo se to i zimus u Osijeku na predstavljanju planova Podravke gdje se pojavilo gotovo 500 poljoprivrednika. 

"Ne samo rajčica. Zanimljive su nam kulture poput cikle koja je srodna repi, zatim kukuruz šećerac, dakle pogotovo one za koje već imamo mehanizaciju", objašnjava nam. 

Uz mehanizaciju, volju i kooperaciju, problem nije ni priprema zemljišta.

"Povrće se može proizvoditi gotovo na svim površinama gdje su bile ratarske kulture, ali, treba veliko ALI staviti, prvo treba vidjeti koji su se koristili herbicidi te učiniti temeljitu kemijsku analizu tla jer često bude fosfora u suvišku", kaže nam prof.dr.sc. Nada Parađiković, stručnjakinja za ove kulture s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Također, potrebno je učiniti pedološku, fitopatološku i entomološku analizu tla. Naravno, povrće treba zalijevati pa se podrazumijeva da trebate sustav za navodnjavanje. A na upit koje vrste saditi, savjetuje da se to ne čini napamet već se valja raspitati što je potrebno tržištu.

Povećati površine pod povrćem 

Da prostora za uzgoj ima, pokazuju i podaci koje je u publikaciji u ožujku, iznio glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić.

Samodostatnost u ovoj proizvodnji nam varira od 50 do 58 posto, proizvodnja snažno oscilira iz godine u godinu, a istovremeno potrošnja bilježi kontinuirani rast. Navodi i da nam padaju poljoprivredne površine za uzgoj povrća koje se primjerice 2016. uzgajalo na gotovo 11 tisuća hektara, a u posljednje dvije godine na oko devet tisuća hektara.  

Ujedno, glavnina domaće proizvodnja odvija se na otvorenom, a svega četvrtina u nekom obliku zaštićenih prostora gdje prevladavaju visoki i niski tuneli bez mogućnosti dodatnog zagrijavanja.

Želite podići plastenik? Evo koja pravila treba slijediti

Glavni ekonomist naglasio je i da se ovom proizvodnjom ostvaruje znatno viša vrijednost nego u drugim vrstama biljne proizvodnje, posebno žitaricama i uljaricama. Tako bi, kaže, s obzirom na strateški cilj povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, naročito kultura više dodane vrijednosti, fokus trebao biti na povećanju površina pod povrćem. 

"Povećanje za najmanje 10 tisuća hektara, što bi osiguralo samodostatnost te zadovoljilo potrebe domaće prehrambene industrije", stoji u publikaciji. 

Gdje smo s proizvodnjom, objavio je početkom travnja i Državni zavod za statistiku. Prema privremenim podacima za 2023., povećana je proizvodnja kupusa, bijeli i crveni za 3.681 tonu, luka i češnjaka za 3.159 tona, lubenica za 2.158 tona, dinja za 1.903 tone, salate za 916 tona, cvjetača i brokula za 808 tona, graha, za svježe zrno i mahune, za 763 tone, cikle za 753 tone i graška, za svježe zrno i mahune, za 748 tona.

No, proizveli smo manje rajčica; sa 31.583 tona u 2022. na 26.421 tonu u 2023. Manje je bilo i paprike odnosno 9.731 tonu u odnosu na 10.451 godinu prije, kao i krastavca i kornišona kojih smo 2022. proizveli 12.906 tona, a lani 8.167 t. 

Preslagivanje karata 

Koliko je trenutno težak položaj ratara, opisao je i naš poznati konzultant, poljoprivrednik, menadžer Ivan Malić ističući da je ova kriza prilika i za preslagivanje karata u hrvatskoj poljoprivredi.

Kukanje pšenice roda 2024: Ako se ne vjeruje seljaku, brojkama mora

Neke stvari su dugoročno neodržive, npr. oni koji rade premalo hektara nemaju dugoročno šanse ako se ne udruže i ne počnu koristiti usluge (ili dijeliti strojeve). Oni koji imaju malo hektara (za ratare je to sve ispod 50 hektara) morat će shvatiti da im je poljoprivreda dodatni posao uz neki drugi.

"Ili će prijeći na povrtlarstvo, ubaciti stočarstvo, preradu ili voćarstvo u svoj ratarski plodored. Sve ovo je prilika da hrvatska poljoprivreda postane bolja. Jer nema promjene bez boli", napisao je.