Emina Šomođi neće bojati jaja za Uskrs - njene kokoši nesu ih u raznim bojama

Iako je nekoć kokoši gledala s određenom zadrškom, Emina Šomođi iz Sopja u Virovitičko-podravskoj županiji danas ih s ponosom i ljubavlju uzgaja u svom dvorištu. Prvi korak prema peradarstvu nije bio iz ljubavi prema ovim životinjama, već iz želje za zdravijom i sigurnijom prehranom za svoju obitelj.

Umjesto kupovanja u trgovinama, sa suprugom Ervinom odlučili su sami uzgajati hranu koju će stavljati na stol. "Kako čovjek stari, tako mu sve više fali ono iz djetinjstva. Vraćaš se korijenima", priča nam.

Inspiraciju je pronašla u sjećanju na majčine kokoši, a iz osobne potrebe uzgoj je polako prerastao u strast. Danas u svom dvorištu ima njih desetak, iako ih je donedavno bilo više od dvadeset, no priroda zna biti surova, posebice zbog lisica, kuna i ostale divljači koja ponekad potuši koje grlo.

Jaja raznih boja

S uzgojem kokoši započela je prije šest godina. U početku su to bile obične domaće, no ubrzo su stigle pasmine poput crnih australorpa, maransa, araukanâ i olivegera - sve redom zanimljive i raznolike vrste koje nesu jaja različitih boja: od smeđih i zelenih do svijetloplavih. Nabavljala je ove neobične pasmine kod jednog uzgajivača u Valpovu za kojeg je saznala preko Facebook grupe Domaća perad.

Jaja nisu za prodaju, već isključivo za kućnu upotrebu, a kao razliku između domaćih i industrijskih jaja Emina kaže: "Domaća imaju jači, puniji okus. Kokoši kod mene pasu travu, jedu žitarice, ljuske od jaja koje meljem za dodatak kalcija, malo kruha i ostatke domaće tarane."

Inkubator star 40 godina

Put od jajeta do pilića vodi kroz inkubator star 40 godina, koji je napravio djed njezina supruga. "Bio je pravi majstor. Napravio ih je preko 200 za prodaju, a moj još savršeno radi." Priča oko ovog je, zapravo, vrlo zanimljiva. Naime, suprugov djed je s kolegama išao u Srbiju gdje je su izašli prvi inkubatori. Kupili su ga, doveli u Starin i - rastavili ga. Skužili su, kaže, kako funkcionira pa su nabavljali materijal od starih peći i ostalog te sami izrađivali svoju verziju.

Više fotografija pogledajte u bogatoj galeriji ispod teksta.

Jaja za inkubator nabavlja jer nema pijetla i nakon 21 dan izlegu se pilići.

Strast prema kokošima prenijela je i na svoju petogodišnju kćer Klaru, koja im svakodnevno baca kukuruz, kupi jaja i igra se s njima po dvorištu. "Za Uskrs ih samo skuhamo i stavimo na stol jer su njihove prirodne boje same po sebi dovoljne."

Od pasmina ima Marans koja je poznata po jajima čokoladne boje i gustom perju. Potječe iz Francuske i vrlo je prilagodljiva životinja, kaže nam Emina. Tu je i Olive Egger koja daje maslinasto zelena jaja, ona je križanac Maransa i Araukane.

Potonja je južnoamerička pasmina, iz Čilea, prepoznatljiva po plavim jajima i izgledu sličnom fazanu - s odsječenim repom.

Ima i Australorp - australsku pasminu dvostruke namjene. Potječe od britanskog crnog orpingtona, a selektivno je uzgajana za polaganje jaja te Međimursku kokoš od koje trenutno ima piliće.

Iako postoji želja za širenjem, svjesna je svojih ograničenja. "Da bih ih imala više, trebala bih napraviti posebne boksove i odvojiti pasmine. No ja ih imam iz čiste ljubavi, ne iz profita."

Okušali se i u uzgoju crne slavonske svinje

Osim kokoši, Šomođiji uzgajaju i svinje - trenutno imaju jednu krmaču crne slavonske i jednu običnu bijelu. Prije su držali i ovce, krave i bikove, ali zbog afričke svinjske kuge i nedostatka uvjeta, broj grla je smanjen. Budući da je njen suprug mesar zaposlen u jednoj slatinskoj mesnici (kao i sin Karlo), uživaju u pravljenju suhomestatih delicija.

Na kraju, Emina poručuje kako kod njih kokoš živi dok sama ne ugine na dvorištu. One sve imaju svoje mjesto i pažnju jer joj pružaju ljubav i mir.

Kako ćete Vi ove godine bojati svoja jaja za Uskrs? Pišite nam u komentarima ispod teksta!