Sve više je onih koji kupovne limune zamjenjuju onim domaćim, uzgojenim kod kuće.
Stjepan Kvakan iz podravskoga mjesta Đelekovca, jedan je od onih koji su odavno shvatili da samo za voće koje sam uzgojiš, možeš biti siguran da je zdravo i da nije tretirano ničim što bi moglo štetiti našem zdravlju. Tako je još prije 25 godina posadio limun, koji mu i dan danas donosi plodove.
"Tada sam u trgovini kupio limun i koštice posadio u plastičnu teglu. Kad je biljka niknula i bila dovoljno velika, cijepio sam je s tzv. plemenitim limunom. Prve plodove imala je s pet godina. I tako do danas. Nekada ih ima više, čak i do 50 komada, a nekada rodi slabije, pa dobijem između 20 i 30 limuna. Ništa je posebno ne pazim niti ne mazim, da budem iskren već godinama nisam promijenio zemlju u kojoj raste, a da joj dodam humusa, sigurno bi bila još ljepša i imala ljepše plodove. No, ja sam zadovoljan i s ovakvom", kaže Stjepan. U njegovu hodniku, ne možete ne zapaziti i veliku mandarinu. Mlađa je, kaže, od limuna desetak godina.
"Zanimalo me, hoću li i nju uspjeti uzgojiti. I evo, imam je već 15 godina. Oduvijek sam volio slušati starije ljude i priče o cijepljenjima voćaka, a s vremenom sam i sam počeo eksperimentirati na obiteljskim voćkama. Podloga za ovu mandarinu su također koštice od, u trgovini kupljenog limuna, koje sam, kad su niknule i dovoljno narasle, cijepio na plemenitu mandarinu. Istina, vidite i sami, plodovi su joj manji od onih kupljenih i nisu toliko slatki, no nisu ničim tetirane i kora im se može upotrebljavati za kolače, bez bojazni.
Jer nikakvim otrovima ni sličnim sredstvima, na mojim voćkama nema mjesta. I limun i mandarinu od proljeća do jeseni, držim vani i to na mjestu na kojem su samo dio dana izložene suncu. Ljeti ih zalijevam svaki dan, a sad zimi, kad ih držim u hodniku, zalijem ih jednom tjedno. Kao što vidite, u kući se grijem na drva. Peć imam u kuhinji, odakle toplina dolazi i ovdje u hodnik gdje su voćke. Kroz veliki prozor dobivaju dosta svjetla, pa, s obzirom da traju toliko godina, ovaj im prostor očito odgovara", priča nam Stjepan Kvakan.
Peći na drva griju i kuću obitelji Katarine Horvat iz Malog Otoka. Kao i kod Stjepana, u hodnik također dolazi toplina iz dnevnoga boravka. I grije, njihovo 15 godina staro stablo limuna.
"Bila bi još ljepša kad bi u hodniku imali veći prozor i više svjetla, no i ovako uspijeva. Ove godine ima manje plodova, ali su prilično veliki. Prije dvije godine bila je najrodnija. Imala je čak 40 plodova. Mislim da je najvažnije na vrijeme je u proljeće staviti van. Jer, ako od topline u hodniku počne brzo cvjetati, a nema kukaca pomoću kojih bi se ti cvjetovi oplodili, oni propadnu i nema plodova. Znači, čim hladnoće prestanu, limun iznosimo van i držimo na mjestu gdje ima i sunca i hladovine.
Zalijevam je vodom u kojoj barem tjedan dana namačem koprive, a slično koristim i za špricanje lišća protiv ušiju, jedino što koprive u tu svrhu, u vodi ostaju samo 24 sata", doznajemo od Katarine. Suprug Zlatko, dodaje kako bi zemlju u kojoj limun raste, trebalo mijenjati svakih nekoliko godina. Ne mora se, kaže nam, nužno stavljati samo humus, može i obična zemlja pomiješana s kokošjim izmetom i vodom.
Zbog neugodnoga mirisa koji ostaje od zalijevanja vodom u kojoj se namakala kopriva i zbog prihranjivanja zemlje kokošjim izmetom, ti se poslovi, naravno, preporučaju samo kad je voćka vani. A da bi opstala i do slijedeće godine, važno ju je prije prvoga mraza unijeti ponovno unutra.
Javnosti je već mjesecima poznato da je većina uvoznih limuna, ali i domaćih mandarina koje nude neki trgovački lanci, tretirana fungicidom imazalilom, zbog čega se kora ni u kom slučaju ne smije koristiti za ljudsku prehranu, npr. ribati u kolače, a o čemu potencijalne kupce upozorava i natpis na deklaraciji proizvoda. Istina, korištenje spomenutoga sredstva nije zabranjeno, o čemu se početkom prošloga mjeseca javno očitovalo i Ministarstvo poljoprivrede.
No neki stručnjaci tvrde da navedeno sredstvo ulazi i u meso plodova, te kao takvo također nije najzdravije za jelo. Stoga možemo pretpostaviti da će sve više ljudi krenuti Stjepanovim i Katarininim stopama i pokušati sami uzgojiti svoje limune i mandarine. Možda veličinom manje od kupovnih, ali zdrave. Čijom ćemo korom i mesom bez ikakve bojazni moći začiniti kolače ili ih staviti u šalicu čaja.
Fotoprilog
Autorica