Unikatni proizvodi Pere Eterovića: Želim istaknuti ljepotu i sirovost svetog drva masline

Da je stara koliko i čovječanstvo, potvrđuju brojne legende o važnosti koju su maslini i maslinovom ulju pridavale mediteranske civilizacije. U Rimu je bila posvećena Jupiteru i Minervi, a u Grčkoj Ateni. Legenda kaže kako je rođena iz svađe božice mudrosti s Posejdonom.

U kršćanskim i židovskim predajama bila je simbol mira – po završetku potopa, golubica je Noi donijela maslinovu grančicu. Kristov je križ prema drevnoj legendi bio izrađen od masline i cedra. U sredjovjekovnom govoru ovo je drvo bilo simbol zlata i ljubavi.

Podsjetimo, maslinove grančice i blagdan Cvjetnice uvod su u najsvetiji Veliki tjedan kada se Crkva spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem kada ga je narod dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama.

Maslina zaslužuje dodir ljudske ruke

Masline se nekada nisu orezivale jer se to drvo smatralo svetim, a plodovi do kojih ljudska ruka nije mogla doseći, ostavljali su se na gozbu pticama. Današnje generacije svjesne su da je teško obrati visoke grane pa je rezidba postala uobičajena.

Pero Eterović iz Nerežišća s otoka Brača svu sirovinu za svoj rad nabavlja na otoku poštujući princip održivosti, upravo kroz pomlađivanje starih maslinika. Ono što je trebalo završiti u peći, dođe li u njegove ruke, postaje pravo malo umjetničko djelo.

Naime, obrađujući njeno drvo koje obiluje šarama i pukotinama, ostavlja da mu samo pokazuje put kojim prilikom obrade valja ići. 

Eterović želi da ostanu vidljive sve njene muke - proživljene bure, kiše, suše - jer smatra kako upravo nesavršenosti čine svaki komad koji izradi unikatom. "Ljubav prema maslini je nasljedna, genetski usađena. Mene je osvojila njena tvrdoglavost, otpornost, boje i gropi", navodi dodajući kako je ona oduvijek bila hraniteljica otoka.

On toliko cijeni ovo drvo da ne može zamisliti njenu obradu u serijskoj proizvodnji jer maslina "zaslužuje dodir čovjeka koji prema njoj osjeća poštovanje", ističe.

Karakterne pukotine

Vaze, zdjele, kutijice s poklopcem, svijećnjaci, žlice za med i ostali proizvodi koje izrađuje, obrađuje na tokarskom stroju s ručnim dlijetima od kojih je neke izradio sam. Komadi koji se ne mogu obraditi na stroju, a imaju potencijal, poput stalaka za vino ili raznih pladnjeva, obrađuje glodalima i roto-rašpama.

Potom slijedi brušenje, opisuje, do fine granulacije - čime ističe kontrast glatke završne obrade s karakternim pukotinama koje svaki predmet čine posebnim. "Proces završavam premazom mješavine mineralnog ulja i pčelinjeg voska što je sto posto 'food safe' varijanta", ističe Eterović.

Tijekom godina imao je prilike okušati se u raznim zanatima, no najviše mu je odgovarao rad rukama, stvaranje novih i originalnih uporabnih i ukrasnih komada od drva. Potaknule su ga, navodi, i kolege s raznih strana svijeta iskazujući na društvenim mrežama pozitivne dojmove o njegovim radovima.

Naime, izuzetno je zahtjevno obraditi maslinu sa svim njenim nesavršenostima, a da se ne raspukne, što razumiju samo oni koji su se u tome i sami okušali. 

Očuvanje tradicionalnih obrta

Priznaje da je teško unikatnim autohtonim proizvodima konkurirati jeftinim suvenirima iz Kine ili pak predmetima izrađenima od afričke masline, "ali polako i to vrijeme prolazi", govori.

Dodaje kako je moguće prepoznati radi li se o hrvatskoj maslini ili ne, jer postoji razlika u šarama, boji drva, gustoći, težini i općenito ljepoti. Smatra, naime, da nema do naše, iako je svaki proizvod od maslinovog drva lijep.

Sve više posjetitelja Brača kao uspomenu sa sobom želi ponijeti 'komad otoka', autohtoni proizvod s pričom. Ljudi su spremni platiti više jer se vraća vrijeme da se opet cijeni kvaliteta, uloženi trud i ljubav utkani u originalni predmet, opisuje.

"Ljudi su prepoznali moju iskrenu želju da istaknem ljepotu i sirovost masline. Nakon što moj rad drže u svojim rukama, osjete što želim ispričati o njoj i životu na otoku", opisuje Eterović.

On će uvijek tvrditi kako Bračani imaju sreću što žive na ovom otoku, ali također smatra da otočani imaju dužnost sačuvati njegove vrijednosti za buduće generacije. "Upravo zato je bitno očuvanje tradicionalnih obrta", poručuje. Uz oca maranguna - stolara,  njegova ljubav prema drvu polako je rasla od djetinjstva. 

"Tako je i nastalo ime Limbel, što kod nas znači piljevina, u kojoj sam kroz igru 'pomažući' ocu stvarao prve uspomene vezane uz drvo", opisuje.

A sve je krenulo kao hobi kada je prije nekoliko godina kupio prvi tokarski stroj. Međutim već nakon prvih par komada maslinovog drva koji su mu 'prošli kroz ruke', zaljubio se u  proces izrade i konačni proizvod.

S obzirom da je tek u počecima razvoja, prodaja se, kaže, odvija uglavnom preko poznanika i preporukom kupaca, te putem društvenih mreža.