Histomonijaza ili crnoglavost purana pogađa i drugu perad - kako ju prepoznati?

Histomonijaza ili kako se još naziva, crnoglavost purana je značajna bolest u ekološkom uzgoju peradi na koju su posebno osjetljivi purani, iako znaju oboljeti i druge vrste peradi poput kokoši i pernate divljači kao što su jarebice, fazani i prepelice. Naime, uzrokuje ju jednostanični organizam odnosno praživotinja Histomonas meleagridis koja nastanjuje crijevo, a može se proširiti i na jetra. Vidljiva je samo pod mikroskopom i nakon specijalne obrade i bojenja.

Parazit se u potpunosti prilagodio životu u sluznici debelog crijeva no za potpuni razvoj potreban mu je i posrednik. U ovom slučaju to je oblić Heterakis gallinarum kojeg često nalazimo u slobodno držane peradi. On nastanjuje debelo crijevo i redovito unosi u sebe bičaša koji prelazi u njegova jajašca. Jajašca oblića bivaju izbačena u okoliš i zato bičaš zaštićen u jajašcu može veoma dugo preživjeti. Gujavice i muhe kao slučajni prijenosnici mogu u sebe unijeti ista jajašca pa će ovim putem parazit lakše doći do prijeko potrebnog domaćina.

Prilikom oslobađanja u crijevu ptica, bičaši brzo prodiru u sluznicu slijepih crijeva gdje uzrokuju vrijedi (čireve) i nekroze. Portalnim krvotokom ili aktivnim gibanjem kroz trbušnu šupljinu dospijevaju i do jetre u kojoj se nastane pa nastaju okrugla nekrotična žarišta koja se povećavaju stalnim umnažanjem parazita. Recentna istraživanja su pokazala da njegov opstanak ovisi o prisutnosti bakterija, osobito Escherichie coli koja je i dokazana u njegovim stanicama. Osim ovog načina, dokazano je da se ptice mogu zaraziti i neposrednim dodirom sa zaraženim pticama.

U purana je to i prijenos izravnim dodirom kloaka zaraženih ptica ili tzv. usisavanjem svježeg izmeta što i dovodi do brzog širenja uzročnika u jatu. Histomonijaza purana se najčešće pojavljuje u ekstenzivnim uzgojima ove peradi, posebice kad se mlade ptice drže na tlu ili pak nastambama u kojima su prethodno boravile kokoši. Poseban značaj ima u ekološkom uzgoju. Protozoon vrlo dugo preživljava unutar posrednika pa bolest može nastupiti i nakon dvije godine od posljednjeg izbijanja. Nova istraživanja su pokazala da bičaš preživljava i nekoliko sati u vodi i na opremi.

Kada posumnjati na bolest?

Znakovi bolesti nastupaju uglavnom tjedan dana nakon zaraze. Ptice su nakostrušene te imaju proljev (izrazito žute boje). Znaju ugibati već za tjedan dana. U starijih ptica, bolest poprima kronični tijek nakon kojeg nastupa trajna imunost. Stanje pogoršavaju drugi uzročnici bolesti poput bakterije Escherichie coli i kokcidija. Bolest je često popraćena cijanozom (crnoglavosti) glave i podbradnjaka, odakle i naziv bolesti.

Uvriježeno je mišljenje da kokoši koje su inače vrlo često zaražene ne pokazuju kliničke znakove što je u suprotnosti s nalazima novijih istraživanja. Naprotiv, i u mladih kokoši se bilježi veća stopa oboljelosti te srednja smrtnost. Histomonijaza je osobito opasna za mlade nesilice i rasplodne ptice.  

Pri razudbi su vrlo često uočljive upravo promjene na jetri. Bolest se u najranijoj fazi pojavljuje u obliku manjih vrijedi koje se kasnije objedinjuju pa stvaraju opsežnije nekrotične promjene na sluznici zadebljalih slijepih crijeva koji se katkad i ljušte. U slijepim crijevima nalazimo žuto zeleni gusti sadržaj. Nekrotična sluznica zajedno s crijevnim sadržajem katkada i začepljuje crijevo.

Promjene su na jetrima uglavnom okrugle i promjera oko četiri cm, a mogu zahvatiti i čitavu jetru. U sredini promjene može se uočiti žuti sirasti sadržaj. Za dokaz uzročnika se uzima materijal kojeg je potrebno odmah pregledati zato je najbolje zatražiti veterinarsku pomoć. Veterinar će znati kako uzeti uzorak te isti poslati u specijalizirani laboratorij u kojem se može uzročnika dokazati promatranjem pod mikroskopom ili pak nekom molekularnom tehnikom. 

Važna je preventivna zaštita 

Trenutno nema odobrenih lijekova za liječenje histomonijaze pa je zato izuzetno važno provoditi sve preventivne mjere. U povijesti, tzv. nitroimidazoli su uspješno korišteni za prevenciju i liječenje. Danas se smiju koristiti po preporuci veterinara, ali samo u ptica koje nisu namijenjene konzumiranju.  

Vrlo je važno onemogućiti kontakt purana s kokošima kao i njihovo držanje u nastambama u kojima su prethodno držane kokoši. Potrebno je i temeljito provoditi preventivu protiv oblića koji je ujedno važan posrednik i prijenosnik uzročnika. Pri tome treba imati na umu da se dehelmintizacijom (liječenjem protiv oblića)  ne uništavaju jajašca oblića iz kojih se izlegu zaražene ličinke.

Preporučuje se da se purani u intenzivnom uzgoju drže na žičanom podu kako bi se izbjegao dodir s kontaminiranim tlom. S obzirom da jajašca posrednika u tlu preživljavaju više mjeseci ili čak godina treba izbjegavati njihovo držanje na tlu kojeg su prethodno koristile kokoši.