Neizvjesnost ekološkog poduzetništva, posebno u Slavoniji ohrabruje proizvođače da sami nađu svoj put do tržišta.
Zeleni četvrtak na osječkoj tržnici ovog je puta bio u znaku jabuke, a posjetitelji su uživali u zalogajima svježih i suhih jabuka te pekmeza i sokova proizvedenih bez šećera. Predstavljeni su i rezultati istraživanja koje je obuhvatilo oko 100 eko-proizvođača koje je otkrilo kako im je motivacija zdravlje članova obitelji, no i to što smatraju da je ekološki način proizvodnje jedina šansa za male proizvođače.
Nekvalitetna prehrana izaziva mnoštvo današnjih zdravstvenih problema ljudi. Stoga se proizvođači sve više okreću održivom razvoju. Alma Mihaljević pravi je svjedok izvorne motivacije zašto se čovjek uopće okreće ovakvom obliku proizvodnje, a posebice ekološkom poduzetništvu koje je još teže razvijati kod nas. Kao što i njeno ime kaže, bavi se uzgojem jabuka. I to eko jabuka. Alma Mihaljević iz Dalja, čiji je voćnjak s jabukama dio onih jedva tri posto poljoprivrednih površina u Hrvatskoj na kojima se uzgaja voće, ne odustaje od proizvodnje.
"Sama riječ eko se često zlorabi. Zakonski se mora regulirati ekološka proizvodnja, ona je pod nadzorom. Danas se pojmovi poput eko, bio i domaće, miješaju. Ljudi nisu dovoljno educirani o eko proizvodima, a zahvaljujući samo dobroj komunikaciji s potrošačima koji preferiraju eko proizvode, uspjela sam ipak utržiti sve. U Slavoniji je nažalost, eko proizvod najmanje prepoznat.
Od oštećenih jabuka krenula sam u prešanje jabuke i preradu u džemove. Sve što se moglo ubrati u bašći, miješala sam s jabukom (cikla, mrkva), a tu se ne može pogriješiti. Proces proizvodnje bez šećera zahtijeva duže ukuhavanje, ali tek onda se može reći da je taj proizvod domaći, jer u njemu nema ni želatine, gustina ni ikakvih dodataka koji bi mogli utjecati na narušavanje zdravlja. Jabuke sušim na zraku, na potpuno prirodan način, ali me boli to što lokalni proizvođači nisu prepoznati", kaže Alma Mihaljević koja se ipak nada da će u budućnosti situacija za nju i njoj slične, biti puno bolja, jer cijenom se njene jabuke ne razlikuju od onih iz konvencionalnog uzgoja.
Osnutak grupa solidarne razmjene u Hrvatskoj potaknut je kroz ZMAG-ov projekt "Fine niti lokalnog razvoja". Zasad takve grupe okupljaju potrošače koji žele direktno kupovati od lokalnih proizvođača hrane, a postoje u Zagrebu, Rijeci, Puli, Čakovcu, Poreču, Karlovcu, Splitu. Pulska je grupa u suradnji s udrugom ekoloških proizvođača Istarski eko proizvod pokrenula i eko tržnicu, kakva se očekuje i u Osijeku.
"Kroz grupe solidarne razmjene susrećem druge proizvođače, uvijek nešto novo naučim i dobijem novu volju za rad. Prvi put otkad se bavim poljoprivredom sretna sam žena. Ljudi, na primjer, plate sokove unaprijed pa ne moram ulaziti u kredite da bih platila preradu", istaknula je ova ekološka poljoprivrednica za H-alter.
Dok ne naučimo cijeniti one koji proizvode našu hranu, dok ne odbacimo stigmu bačenu na rad na zemlji i fizički rad, naše pravo na autohtonu prehranu teško ćemo ostvariti.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica
Partner
Sv.L.B.Mandića bb,
Osijek,
Hrvatska
tel: (031) 400 - 000,
e-mail: marketing@ostv.hr
web: http://www.osjecka.com