Kako kompostirati na veliko?

Kompostiranje je prirodan proces razlaganja organskih tvari namijenjenih ekološkoj preradi domaćeg gnojiva s visokim udjelom humusa. Provodi se postupno te u kontroliranim uvjetima. Važnu ulogu imaju mikroorganizmi koji biološki razlažu biljne organske otpatke na jednostavnije dijelove koji se zatim pretvore u spojeve humusa.

To je zapravo proces reciklaže organskog, odnosno "bio otpada" kojim se dobiva ekološki najprihvatljivije organsko gnojivo - kompost.

Što s biljnim i organskim ostacima? Vrijeme je za kompostiranje

Ovim rješavamo problem biljnog organskog otpada iz kuhinje i s proizvodnih parcela, a u isto vrijeme dobivamo kvalitetno organsko gnojivo s kojim ćemo obogatiti zemlju u povrtnjaku ili na njivi. Tako obogaćena zemlja moćno će ojačati biljke koje će zbog toga biti otpornije na štetnike i uzročnike bolesti. Hrana ili poljoprivredni proizvodi dobiveni bez upotrebe kemijskih sredstava imaju bolju kvalitetu i nema štetnih utjecaja na zdravlje ljudi. Kompostiranje je, dakle, jedan zatvoreni krug suradnje čovjeka i okoline u kome svi profitiraju.

Način odlaganja

Na jednom kraju dvorišta, koje je zaklonjeno od izravnog osvjetljenja i udara vjetrova, pripremi se teren za kompostiranje koji se raščisti i poravna, a zatim se nanese sloj zemlje koja dobro upija tekućinu, pokrije se slojem slame, pljeve ili lišća. Oba sloja imaju zadatak upiti tekućinu s otopljenim hranjivim elementima koji se cijede iz gomile.

Iznad sloja slame, pljeve ili lišća slažu se biljni ostaci i biljni otpaci u rastresitim slojevima od 15 do 25 cm kojima se, po potrebi, dodaje vapno. Slojevi biljnih otpadaka vlaže se vodom, rijede i pokrivaju slojem vrtne zemlje. Ovakvo slaganje slojeva biljnih otpadaka i zemlje nastavlja se do visine jedan do dva metra. Na kraju se gomila ovakvog materijala pokrije slojem zemlje od oko 20 cm u koju se zasije sjeme biljaka s krupnim lišćem (bundeva, tikve) radi zaštite od izravnog osvjetljenja.

Dodavanje vapna i povremeno vlaženje doprinose ubrzanju razlaganja organskih tvari. Iz istog razloga se miješa - premješta kompost s jedne gomile na drugu u neposrednoj blizini. Pri miješanju se osvježava kisikom, što doprinosi razmnožavanju mikroorganizama koji razlažu organske tvari, a dobiva se i homogenija masa. Onaj biljnog podrijetla je obično poslije tri do šest mjeseci pogodan za upotrebu, odnosno kada je masa humificirana i kada se materijal iz koga je nastao ne može raspoznati.

Sastav komposta može se poboljšati dodavanjem pojedinih mineralnih gnojiva (dušičnih, fosfornih, kalijevih). To je univerzalno gnojivo i koristi se u svako vrijeme i za sve kulturne biljke. Njegovo djelovanje je brzo i obično traje samo jednu godinu.

Svojstva

Zreli kompost sadrži od 70 do 80 posto organskih tvari, dušik, fosfor, kalij i kalcij. Fosfor brzo djeluje, dok dušik djeluje nešto sporije. Sadrži i humusne spojeve koji zemlju čine plodnijom. Razlog tome je svojstvo humusa da apsorbira vlagu i rastvara (zadržava) mineralne tvari potrebne za napredovanje biljaka.

Osim toga, takvo gnojivo povećava mikrobiološku aktivnost tla.

Korištenje 

Kompost treba prije korištenja dobro prosijati, ako se radi o povrtnjaku, kako bi se uklonili svi nestrukturni biljni ostaci. Ti ostaci zatim se mogu vratiti na prvobitnu masu. Poljoprivrednim proizvođačima veći dijelovi obično ne smetaju, zato se taj dio po želji i preskočiti. Količina hranjivih tvari u kompostu nije toliko velika kao u gnojivima koja se mogu kupiti.

Zbog toga je pri gnojidbi potrebno koristiti veću količinu komposta, od 30 do 60 tona po hektaru. Za kućne vrtove računajte da je potrebno od dva do pet litara po kvadratnom metru, ovisno o potrebi pojedinih biljaka. Može se dodati i u rupe u koje će se posaditi sadnice voćaka, dok se uspješno koristi i za gnojidbu voćnjaka.