Mladi ekolog s Korduna: Zašto je vrijeme za nove pristupe u poljoprivredi?

Iznad bajkovitog mjesta Rastoke na putu prema moru, nalazi se selo Glinsko Vrelo. Tu je svega osam kuća, od kojih su samo tri stalno naseljene. Svoj dom tamo gradi Dorian Obrovac (30), mladi poduzetnik koji ovdje živi od poljoprivrede i šumarstva.

Vlasnik je tvrtke Schepin, a za taj internacionalni naziv odlučio se zbog izvoznih ambicija. Naime, svoje ekološko sijeno želi izvoziti na Bliski Istok.

"Uvijek mi je išla geografija, dolje u tim zemljama sve je žuto i zaključio sam da oni tamo sigurno nemaju sijena – i krenuo istraživati“, rekao je Dorian koji potvrđuje onu izreku "ako tražiš priliku lako ćeš je naći, ako ne tražiš nećeš je nikad ni vidjeti“.

Naziv njegove tvrtke proizašao je iz tipičnog seoskog humora.

"Moj pradjed je za vrijeme Wyatt Earpa radio na prugama u Americi. Tamo je ostao bez noge, a kad se vratio tu s drvenom nogom prozvali su ga šepin jer šepa, pa sam odlučio i firmu tako nazvati - Schepin, da i stranci mogu izgovoriti“, ispričao nam je na početku razgovora simpatični Dorian.

Ovaj mladić odrastao je na selu i radi od malih nogu. Platio je svoje školovanje, završio fakultet i diplomirao na temu ugostiteljstva.

"Bio sam živo dijete, tačke sam držao na ramenima, savijao aluminijsku žicu, palio traktor - baba nije imala mira sa mnom“, kaže on.

Njegova obitelj je ranije uzgajala stoku, a meso prodavala u svom restoranu Feniks, u koji često navraćaju putnici koji starom cestom voze prema Jadranu.

Pandemija kovida nagnala ih je da ne stavljaju sva jaja u istu košaru, pa su odlučili stati s ulaganjem u turizam i razvijati poljoprivredu, kako bi iskoristili puni potencijal zemljišta, koji ovdje nedvojbeno postoji.

"Najprije želimo uspostaviti uvjete da možemo imati normalnu proizvodnju s životinjama, u protivnom one vladaju s tobom, a ne ti s njima“, kaže Obrovac koji ovdje želi uzgajati mesni simental.

Boje se samo medvjeda

U vlasništvu ima 330 hektara zemljišta koje polako privodi svrsi, čisti, malčira... Na farmi je 40-tak konja i magaraca, te desetak ovaca, što je malo kad u obzir uzmemo svu tu površinu koja mu je na raspolaganju.

"Prvo ćemo obnoviti zemljište i staviti ga u funkciju, drugo je opremanje mehanizacijom, a tek treće je turizam, jer smo se opekli tijekom pandemije kada smo restoranu morali staviti ključ u bravu...ali preživjeli smo“, kaže ovaj farmer.

Ogradu od vuka su napravili, nemaju puno problema jer se ne kreće u čoporima, a jedino od čega strahuju je medvjed.

Dorian je okupio mladu ekipu entuzijasta. Uz sestru Doroteu Pavlić i prijatelja Marija Špelića, zaposlili su dva stalna radnika iz BiH, a u planu je još dvoje.

"Mi poljoprivredu radimo ljeti, a šumarstvo zimi, pa tražimo radnike koji će cijelu godinu biti s nama. Uslužno malčiramo, čistimo tlo, radimo s biomasom, sadimo i pripremamo staništa za uzgoj šuma Hrvatskim šumama“, opisuje svoj posao naš sugovornik.

Blisko surađuje s kolegama s obližnjih farmi, drže se zajedno i međusobno potpomažu. Oni su Oliver Turkalj, Darko Obrovac, Davor i Dalibor Jozić, Nikola Radočaj. Znaju da mogu računati jedni na druge, a uvijek traže ljude koji imaju stručno znanje koje im može unaprijediti poslovanje.

"Kolega Oliver koji ima farmu od 200 mliječnih krava u Veljunu, rekao mi je da je najgore što možeš napraviti u poljoprivredi slušati starijeg i ja sam ga poslušao“, nasmijao nas je Dorian.

Promijenio način obrade tla i nije požalio

Upravo ga je kolega stočar upoznao s Marijanom Šutej, stručnom savjetnicom tvrtke Timac Agro. Ona mu je pomogla da promijeni način obrade i prihrane tla, te tako poveća proizvodnju.

"Kad sam prvi put došla ovdje zatekla sam mladu osobu koja je znala da treba nešto mijenjati i bio je svjestan da to mora biti isplativo i kvalitetno, a da to ne dolazi samo po sebi“, rekla je Marijana Šutej, dok smo obilazili polja pod lucernom.

Ovdje su tla vrlo kisela, a Dorian bi imao običaj naručiti vreću od 25 kila NPK 3x15  - i to je bilo to, ali ubrzo je postao svjestan da to nema smisla.

"Fosfor je ovdje bio blokiran, zbog kiselog tla, pH između 4 i 5, što je bio ograničavajući faktor. Organske tvari ima dovoljno, ali slaba je razgradnja odnosno rad mikroorganizama“, kaže Marijana koja mu pomaže povećati plodnost tla. Kalcifikacijom su potaknuli da se poboljša struktura, vodozračni režim i iskoristivost hrane.

Kad je prvi put došla na farmu, Dorian nije imao žitarice ni proteinske usjeve, nego samo livade, pa su razgovarali o prijelazu na ciljana i ekološka sredstva, koja će omogućiti bolje prinose.

Danas ovdje proizvedu 700 tona sijena (28 bala po hektaru) što je povećanje od 30 posto u odnosu na prije korištenja Timac Agro gnojiva. Proizvodnja je sad stabilnija i otpornija na vremenske promjene, tvrde naši sugovornici.

Dorian koristi Physio Mescal G18 već treću godinu za redom. Proizvod je kalcifikat morskog podrijetla obogaćen s 18 % P2O5, sumporom, magnezijem i aminopurinom ekstrahiranim iz morskih algi koji ima biostimulativan učinak na razvoj korijena.

"Prednost takvog kalcija je poroznost, brza topivost i reaktivnost. Kao takav brzo je dostupan biljci i povećava pH na brz i održiv način", kaže ova savjetnica, a primjenom su uočili ubrzan porast i obnavljanje trave nakon košnje, bolju otpornost na gaženje, te gušći sklop.

Ove godine su na žitaricama koje su sijane na stajskom gnoju primijenili biostimulator Vigor NK da bi potaknuli biljke na brže usvajanje hrane iz tla i održali njihovu vitalnost aminokiselinama iz proizvoda. Tretman je odrađen kada su primijetili zastoj u razvoju zbog abiotskog stresa, odnosno suviška vlage.

Ovu jesen će za sjetvu lucerne koristiti proizvod Physio Natur PKS 41 koji je bogat kalcijem (30 posto), ali i s 13 % P2O5 i 15 % K2O, sumporom i magnezijem. Kalij je u obliku kalijevog sulfata. 

"Odlučili smo se za primjenu jer je lucerna višegodišnja kultura i u velikim količinama košnjom iz tla izvlači i kalij i kalcij", zaključila je Marijana.

Nakon pet godina čekanja konačno došli do mehanizacije

Od 330 hektara zemljišta 70 ha im je u sustavu izravnih plaćanja, navodi Dorian.

Nije mu bilo drago kada je lani, kao i mnogi drugi poljoprivrednici, neopravdano ostao bez potpore za područja s prirodnim ograničenjima, jer je Slunj iz neznanih razloga izbačen s liste.

"Kao da je kamen nestao, a nije, naši farmeri i dalje imaju problem i ovdje trebaju 30 posto jače mašine i traktore. Mi bez dupljaka (op.a. duple vuče) tu nemamo što raditi“, kaže ovaj poljoprivrednik.

Prijavili su se na natječaj za operaciju 8.6.1. i prošli, ali su na ugovor čekali pet godina. Sad imaju samo jednu godinu da završe svoje ulaganje.

Kupili su mehanizaciju s kojom mogu čistiti zemljište i pružati takve usluge drugima.

"Jako je teško doći do sredstava, sustav nije dobro posložen i jedan klik te dijeli od onog hoćeš li dobiti potporu ili nećeš. Ne gledam na sebe, mi smo dobili sredstva, ali drugi ljudi ako nemaju znanja ne mogu ništa. Plate konzultanata, a završe debelo ispod crte, a mogli su kupit kravu i uložit u gnojivo", kaže ovaj mladi poduzetnik.

U okolici njegove farme poljoprivredno zemljište se prodaje za 3.000 eura po hektaru. Dorian smatra da to nije jeftino, jer se još puno mora uložiti u zemlju. Nakon ukidanja moratorija strancima na kupnju zemlje, cijene su poskupile za duplo, kaže naš sugovornik.

Lutrija je poslovati u Hrvatskoj

Dorian je svjestan dobrog geostrateškog položaja ovdje u okolici Slunja, koji je kako on kaže "dva sata od svega, Zagreba, Zadra, Rijeke..."

Tu vidi svoju prednost u odnosu na konkurenciju, jer su bliže Dalmaciji i Istri negoli je Slavonija.

"Jeftinjije je naše sijeno nego ono koje se doprema iz Slavonije. Naše su bale po 300 kila, pa u šleper stane 4 tone više“, navodi Obrovac.

Imaju domaćih kupaca, ali sve se više okreću vanjskoj trgovini i tzv. GCC zemljama, odnosno arapskim zemljama u Perzijskom zaljevu.

"Lutrija je poslovati na našem tržištu. Mi bi otpremili sijeno, koje bi nam vratili jer su našli jeftinije, a zimi kad zagusti onda su spremni platiti bilo koju cijenu. Umjesto da ugovorimo posao s normalnom cijenom i na vrijeme, da svi budemo zadovoljni“, kaže Dorian ističući da u Hrvatskoj "nema poslovne ozbiljnosti“.

Smatra da oni mogu biti konkurentni kvalitetom i transportom.

"Druge zemlje imaju velike potrebe za sijenom, a mi smo blizu. Roba im dolazi iz Amerike, što je velika razlika u nautičkim miljama u odnosu na Hrvatsku“, dodaje.

U Kuvajt su poslali prvu pošiljku sijena i kupci su jako zadovoljni. Problem je jedino neizvjesna situacija s piratima u Sueskom kanalu, pa su brodarine poskupjele za duplo.

Ali to nije obeshrabrilo ovog mladog poduzetnika. Želi raditi i živjeti na Kordunu, a gradi i kuću za buduću obitelj. Ne vidi prosperitet u gradu. Smatra da je ovo najbolje mjesto za odgojiti djecu "jer su u gradu samo na mobitelima".

"Ovdje ima prostora za ozbiljnu poljoprivredu i mislim da je to ono što ovaj kraj treba. Nije poljoprivreda za svakoga, ali nama ništa nije teško raditi“, zaključio je neustrašivi Dorian Obrovac našalivši se rečenicom da "kad bi se pradjeda ustao iz groba, pao bi odmah nazad kad bi vidio što smo sve ovdje napravili“.