Može li bez plamenjače? Može, ali... Mladen Katić podijelio je 7 savjeta

Svaka mikrolokacija ima svoja pravila kada su u pitanju vremenske prilike. Dok u jednom selu suša traje tjednima, već u susjednom kiša će pasti svakih par dana. Na to hoće li padati ili ne utječe puno faktora, a sama kiša donosi osvježenje. No, pad temperature, visoka vlaga i jutarnja magla koje će u ovom dijelu ljeta biti sve više, mogu dovesti i do pojave plamenjače. 

Upravo o takvoj jednoj mikrolokaciji i uzgoju rajčice piše poznati čuvar starih sorti Mladen Katić iz Peranaca, na požeškom gorju. 

Na nekoliko vrlo čitanih Facebook grupa na našem području napisao je da kad se slavonsko gorje u proljeće dobro napije, onda cijelog ljeta stvara svoju klimu i svakog dana oko 2 popodne pada kiša. "Ista ona kiša, koja je padala i jučer, ujutro isparila i popodne se vraća. Već se poznamo i pozdravljamo. A poslije svakog popodnevnog pljuska zasja sunce, što plamenjaču, naravno, jako razveseli. Kako to da naš paradajz i dalje izgleda odlično i bez kemijanja?", njegove su uvodne riječi nakon kojih daje i sedam glavnih razloga poredanih, kako ističe, po važnosti. Prenosimo ih u cijelosti. 

7 koraka do zdravog uroda

1. Lokacija. Paradajz uvijek sadimo na najvjetrovitijem mjestu vrta. Nikad više od jednog reda. S obzirom da nam jedan red duljine 30 metara nije dovoljan, slijedeći red nikad ne sadimo uz njega, nego po ostalim obodima vrta i štapovima praktično formiramo ogradu vrta. Na te štapove postavimo plastičnu mrežu za krastavce visine 1,5 metar i tako zaštitimo vrt od divljači. Pored reda paradajza je uvijek prolaz širine 80 cm do 1 metar, radi lakšeg prolaza, vezanja stabljika i radi prozračivanja. Jednom smo sadili 2 reda paradajza jedan uz drugi i nikad više.

2. Stare, otporne sorte. Samo takve sadimo. Ima ih na tisuće. Za svačiji ukus. Kakva god godina bila, većina sorata će biti uspješna.

3. Malčiranje. Nakon zagrtanja i prvog vezanja malčiramo suhim sijenom debljine 10 cm. Osim tri bitne koristi od malča (čuvanje vlage, gnojidba i blokiranje korova) kod paradajza je bitna i četvrta korist: smanjuje temperaturu zraka u podnožju biljke kad nakon pljuska zasja sunce, jer se zastrto tlo ne pregrijava. Ova vruća para odozdo je je nešto što plamenjača jako voli.

4. Kontrola donjih listova. Listovi ne smiju biti u kontaktu s tlom. Ako se plamenjača i pojavi, a kod nas se pojavila prije dvadesetak dana kad su jutra bila maglovita i hladna (11 stupnjeva), ne treba paničariti, treba okidati 2-3 donje etaže listova da se plamenjača dalje ne širi. Listove treba, naravno, ukloniti iz vrta.

5. Umjereno zalijevati. Mi vrt zalijemo samo dvaput. Prvi puta pripravkom od koprive u vrijeme snažnog rasta biljaka i drugi put otprilike u ovo doba pripravkom od gaveza, koji pomaže formiranju plodova. Prošla godina je bila jedna od najsušnijih i to je bilo sasvim dovoljno. Naravno, uvijek je sve malčirano sijenom debljine od 5 do 10 cm. Štete od puževa nemamo. Ni od zlatica, ni od smrdibuba, ali to je već druga priča o kojoj sam već pisao, a izgleda da ću još, jer ima puno članova grupe, koji su se nedavno priključili.

6. Udaljenost od susjednih parcela na kojima se plamenjača već "razmahala". Što dalje, to bolje, naravno.

7. Prskanje otopinom sode bikarbone, razrijeđenim mlijekom... Navodno to donekle pomaže, ali ako se zanemare prvih 6 mjera, bojim se da je to prskanje kao sveta voda umirućem.

Ne tražite krivce i ne gubite živce 

Proljetos su Katići imali dvije krupne, dugotrajne tuče i tri oluje. Bilo je bolno tada gledati fotografije iz njihvog vrta. No, kako on sada piše, sve vrste povrća su im na razini rekornog uroda. 

"Bit će i za nas i za sve prijatelje, kojima je ove godine povrće stradalo u olujama. Voća, naravno, ove godine nemamo, iako imamo voćnjak od 3 hektara starih sorti. Imamo tri smokve i urod smokava ove godine veći je od uroda preostalih 1200 voćaka. Ne treba od toga praviti drame, tražiti krivce i gubiti živce", poručuje Mladen Katić i komentira da kako je krenulo, svejedno neće oskudijevati ni u voću. 

"Prije nekoliko dana donio nam je prijatelj, kojeg su oluje promašile, pun auto jabuka petrovača pa da sad imamo i mi i cijelo selo, a jeli smo i "tuđih" kajsija, šljiva i trešanja. Tako je to kod nas koji sami proizvodimo svoju hranu, treba se samo raspitati i uvijek se nađe netko tko ima viška baš onoga što nama te godine nije uspjelo, a podrška, suradnja i pomoć prijateljima vrtlarima je uvijek bilo nešto utkano u sam smisao našeg postojanja", zaključio je.