Talijani su europski prvaci ekološke poljoprivredne proizvodnje - kako to uspijevaju?

Površine pod ekološkim usjevima odlikuju se s 30 posto više bioraznolikosti, tako uzgojene životinje uživaju viši stupanj dobrobiti i primaju manje antibiotika, poljoprivrednici imaju veće prihode i tržišno su otporniji, a potrošači znaju što kupuju kada je proizvod označen eko logotipom. Sve su ovo prednosti proizvodnje koja nema alternativu.

Europski Zeleni plan

Europska unija je zadala cilj svim članicama da do 2030. godine najmanje 25 posto ukupne poljoprivredne površine bude pod ekološkim nasadima. Nekim članicama ostvarenje ovog plana ide daleko bolje nego Hrvatskoj.

Tako je u Italiji u 2022. godini bilo 92.799 ekoloških subjekata od kojih gotovo 74 posto čine poljoprivredni proizvođači. Vrijednost tržišta ovih proizvoda je porasla u 2022. godini na 3,66 mld. Eura. Na dan 31.12.2022. u Italiji je bilo 2,3 milijuna ha površina pod ovom poljoprivredom.

Zatražili smo detaljnije informacije o trendovima od Ureda za ekološku poljoprivredu i nacionalne sustave kvalitete PQAI I koji djeluje pri tamošnjem Ministarstvu poljoprivrede, suvereniteta i šuma. Evo što kažu:

Talijanska eko proizvodnja je dobro krenula prema cilju zadanom europskom strategijom Od polja do stola. Već 6 regija je premašilo ovaj cilj, sve su smještene u središnjem i južnom dijelu Italije: Toscana, Marche, Lazio, Basilicata, Calabria i Sicilia. Očekujemo postizanje ovog cilja za tri godine, već do 2027. godine.

Ekološki usjevi i proizvođači

Italija se potvrđuje na prvom mjestu u Europi po broju ekoloških farmi, svrstavajući se među prve i po proširenju površina pod ovom proizvodnjom u odnosu na ukupnu korištene poljoprivredne površine. Naime, 2022. talijanska površina je premašila 2,3 milijuna hektara, uz rast od 7,5 %, što je gotovo dvostruko brže od stope rasta zabilježene 2021. godine.

Od 2010. i usjevi su se više nego udvostručili (za 111 %), što predstavlja gotovo 19 % ukupne korisne poljoprivredne površine u toj zemlji. Što se tiče certificiranih subjekata, u odnosu na 2021. bilježi se rast od preko 7 %, sa 6.655 novih ulazaka u ekološki nadzor, čime je ukupan broj proizvođača, prerađivača i uvoznika premašio brojku od 92 tisuće (podaci ISTAT 2021).

Ove godine 242 proizvođača izašla iz ekološkog nadzora, prošle njih 259. Zna li se zašto?

U Italiji djeluje 19 kontrolnih tijela, plus još dva ovlaštena za certificiranje u pokrajini Bolzano.

Proizvođači u susjednoj nam zemlji ulaze pod nadzor iz raznih razloga. Za mnoge, posebno one mlađe, u obzir dolazi motivacija (poštivanje bioraznolikosti, borba protiv klimatskih promjena, promicanje tradicionalnih vrijednosti). Tu je i motivacija zbog dobivanja financijske potpore za prijelaz i održavanje poljoprivredne prakse ponuđene Planovima ruralnog razvoja (SRA 29) od strane EU.

Stvaranje većeg prihoda od prodaje ili prerade tih proizvoda dodatno potiče proizvođače na prelazak pod ovaj nadzor. Eko gospodarstva često razvijaju popratne aktivnosti (agroturizam, ugostiteljstvo, prodaja na gospodarstvu, edukativne i rekreacijske aktivnosti) koje potrošači jako cijene, a kao dodatak isključivo poljoprivrednom prihodu.

Postoje i oni subjekti koji izlaze iz ekološke proizvodnje

Broj ekoloških proizvođača raste. Nemamo preciznih procjena onih koji napuštaju sektor, iako taj fenomen postoji i u Italiji. Oni koji odustaju uglavnom pravdaju svoj izlazak zbog troškova certifikacije i većih administrativnih zahtjeva, što je posebno problem za male subjekte. Možda bi se ta situacija mogla promijeniti s punom provedbom Uredbe (EU) 2018/848 koja predviđa osnivanje grupa ekoloških subjekata, odnosno grupnu certifikaciju, no ta mogućnost još nije zaživjela u Italiji.

Nekim nositeljima problem pričinjaju i veće cijene sirovina, te niži prinosi poljoprivrednih kultura koji se javljaju tijekom prijelaznog razdoblja. Sve to ponekad se kombinira s nemogućnošću prodaje proizvoda zbog nedostatka opskrbnih centara certificiranih za ove proizvode.

Što se tiče potrošnje, nakon izvrsnih rezultata u 2020. (+9,5 %), i nakon u pandemijom obilježenoj 2021. zabilježenog pada (-4,6 %), godina 2022. pokazuje umjereni oporavak potrošnje ekoloških proizvoda. No, brzina rasta ne ispunjava očekivanja proizvođača. S 3,66 milijardi eura domaće tržište eko hrane porast će za samo 0,5 % u 2022. godini, što je prilično daleko od stope poljoprivredno-prehrambenog sektora u cjelini (+6,4 %) kao i od stope inflacije cijena hrane..

Kakve mjere Italija poduzima da zadrži poljoprivrednike u ovoj proizvodnji? Lani je donesen novi nacionalni Zakon o ekološkom uzgoju (Zakon broj 23) koji sadrži razne novosti vezane za ovaj uzgoj:

• formaliziranje uspostave "Biodistrikta“ (eko-regije) koji omogućuju stvaranje ekološke mreže proizvođača, prerađivača, trgovaca, ugostitelja, turističkih djelatnika na jednom teritoriju u potpunosti, a koji svi djeluju na održivosti iskorištvanja lokalnih resursa.
• osmišljavanje i uspostava talijanskog eko brenda,
• izrada novog nacionalnog akcijskog plana za ekološku proizvodnju i ekološke proizvode,
• akcijski plan za ekološko sjeme,
• osnivanje fonda za ekološki uzgoj,
• istraživačka potpora sektoru,
• inicijative za edukaciju nositelja ekoloških subjekata,
• formiranje multidisciplinarnih organizacija u ekološkom opskrbnom lancu,
• sporazumi o opskrbnom lancu za ekološke proizvode.

Ured za ekološku poljoprivredu PQAI1 Ministarstva poljoprivrede, prehrambene suverenosti i šuma (MASAF) radio je na izradi novog Nacionalnog plana za ovu poljoprivredu (uspješno je završen prethodni, aktivan od 2016. do 2020.). Plan predstavlja više mjera za poticanje potražnje i stjecanje povjerenja potrošača, poticanje pretvorbe poduzeća i jačanje cjelokupnog lanca vrijednosti, povećanje održivosti gospodarstava i opskrbnih lanaca kroz komunikaciju, informiranje, promociju i tehničku pomoć.

Poticanje potrošnje 

Promicanje eko vrijednosti je prisutno u svim inicijativama koje su pokrenule ne samo institucije već i brojna udruženja. Nacionalni odbor za ekološku poljoprivredu pri MASAF-u, kojim koordinira navedeni Ured omogućuje kontinuirani dijalog između svih čimbenika od kojih svaka ima svoje djelovanje, ali sve je usmjereno na promicanje vrijednosti za dobro građana i samih proizvođača. Konačno, u rujnu će MASAF pokrenuti posebnu institucionalnu komunikacijsku kampanju u medijima (novine, radio, televizija) s ciljem poticanja potrošnje ovih proizvoda.

Što Hrvatska može bolje?

Usporedivši stanje ove proizvodnje u Italiji i Hrvatskoj, čini se da zapinjemo na mnogim koracima, no ključni pokretač pojedine vrste proizvodnje uvijek treba biti stvaranje potražnje za takvim proizvodima. Osviještenost hrvatskog potrošača o prednostima malo skupljeg proizvoda nadzirane proizvodnje nije na visokom nivou. U privatnom sektoru zaposlenici bi se mogli nagrađivati "ekobonovima“, kantine u javnim institucijama mogle bi se opskrbljivati ovim proizvodima, sustav školske medicine trebao bi djeci, roditeljima i školama jasno staviti do znanja na koji način mogu spriječiti pojavu bolesti uzrokovanih kemijski zagađenom hranom kod mladih.

Popularizacija prednosti ekološke hrane treba krenuti iz obitelji, iz vrtića i škola, dok istovremeno cijeli lanac državnih institucija treba povećati povjerenje potrošača u certificirani proizvod sprječavanjem prevara i drastičnim sankcioniranjem prekršitelja.