Zašto se u Hrvatskoj bilježi pad površina pod eko nasadima?

Kod donošenja strateških dokumenata za novo programsko razdoblje, EU je posebnu pažnju posvetila brizi za okoliš, što je rezultiralo donošenjem zelenijih Strateških planova u državama članicama.

U strategiji "Od polja do stola", koju je kao središnji akt europskog zelenog plana, Europska komisija donijela u svibnju 2020., definiran je cilj od najmanje 25% površina poljoprivrednog zemljišta namijenjenog za ekološki uzgoj, što se u državama članicama planira ostvariti do 2030. godine.

S obzirom da je u Hrvatskoj 2020. godine svega 7,21% površina bilo pod ekološkom proizvodnjom, cilj od 25% do 2030. je već tada smatram nedostižnim. RH je zato zatražila derogaciju od pravila, te je za nas ovaj postotak snižen na, smatralo se, dostižnih 14%. Trenutni prosjek EU iznosi oko 10,5% površina pod ekološkom proizvodnjom u odnosu na ukupno raspoloživo poljoprivredno zemljište, a među EU članicama jedino je Austrija prešla udio od 25%, a blizu cilja su Estonija, Švedska i Portugal.

Kojih 10 zemalja EU prednjači u eko proizvodnji? Jedna koristi 27% poljoprivrednog zemljišta

Dakle, u EU poljoprivredne površine pod ekološkom proizvodnjom rastu, po nekoj prosječnoj stopi od 5% godišnje, dok u RH, pokazuju najnoviji podaci, one padaju.

U 2023. godini pad od gotovo 1%

Tako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2023. godinu, udio površina pod ekološkom proizvodnjom pao na 8,07% u odnosu na 8,94% 2022. godine. Umjesto da napredujemo prema cilju, čini se kako se polako vraćamo na početne vrijednosti.

Bilježi se pad u proizvodnji gotovo svih kultura, najviše ratarskih usjeva, uljarica i trajnih nasada. Blagi je rast tek kod proizvodnje gomoljastog i korjenastog povrća te bobičastog voća, maslinika i vinograda. Zabrinjavajući je pad površina pod ekološkim jabukama i kruškama od čak 20%.

U stočarskoj proizvodnji smo nešto bolji. Bilježi se rast ekološki uzgojenih goveda od oko 10%, svinja i kopitara za 20%, dok ostale grane stočarstva bilježe pad.

Mogući uzroci?

Činjenica je kako ekološka proizvodnja nije nimalo jednostavna, pogotovo ne za one koji pokreću poljoprivrednu proizvodnju, a u istoj imaju vrlo malo ili gotovo uopće nemaju iskustva. Sjećam se ranijih natječaja za male poljoprivrednike u kojima je 5 bodova donosila tek namjera pokretanja ekološke proizvodnje, najkasnije kod podnošenja zadnjeg dijela zahtjeva za isplatu. I mnogi su se onda polakomili, misleći kako će jednostavno biti pokrenuti takav uzgoj. Bitno je bilo dobiti 15.000 EUR-a potpore.

No pred sam kraj ulaganja, nakon već potrošenog prvog dijela primljene potpore, mnogi su odustali, vjerojatno i od bavljenja poljoprivredom, kada su se upoznali sa zakonskom regulativom, obvezama ekoloških proizvođača, ali i davanjima koja ekološko gospodarstvo ima tijekom jedne godine.

S obzirom da se usprkos smanjenju "eko" poljoprivrednih površina broj subjekata u toj proizvodnji povećao za 142 u 2023. godini, vjerojatno je kako novi natječaji Strateškog plana ZPP-a koji alokaciju raspoređuju i na ekološke proizvođače imaju utjecaja na ovo povećanje.

Veliki pad kod lijeske i oraha

Dobar broj ekoloških proizvođača koji su potporu dobivali za ekološki uzgoj orašastih plodova (najviše lijeske i oraha) odustao je od ekologije nakon proteka obaveznog petogodišnjeg razdoblja u kojem su primali potporu. Razlog leži u činjenici što je 2020. znatno smanjena potpora za ekološke nasade lijeske i oraha, u nekim slučajevima i za oko 50%. A upravo je ova proizvodnja bilježila najveći porast površina u razdoblju 2013.-2022. za prosječno oko 20% godišnje, da bi u 2023. zabilježila snažan pad od 14% u odnosu na 2022. godinu.

Prema mom je mišljenju, temeljenom na iskazima poljoprivrednika koje imam u savjetovanju ili na edukacijama, jedan od glavnih "krivaca" za smanjivanje poljoprivrednih površina, time i količine proizvodnje proizvoda s ekološkim certifikatom, u rastu potpora po osnovi IAKS mjera SPZPP i novouvedenih EKO shema, za čije je pridržavanje potrebno udovoljiti znatno manje zahtjevnim pravilima.

Je li natječaj za male poljoprivrednike (73.12.) ispunio očekivanja?

Kada se iskombiniraju sve prihvatljive operacije unutar IAKS mjera, pa se tako dobivena potpora dodatno uveća za prihvatljive eko sheme, primjerice onu novu - 31.08 "Primjena ekoloških gnojiva u trajnim nasadima", proizvođač jabuka u konvencionalnom uzgoju ostvariti će tek neznatno manju ukupnu potporu u odnosu na svog "ekološkog" kolegu. A neće strepiti niti od nadzora kontrolnih tijela i mogućeg utvrđivanja nesukladnosti, a i prinosi će mu, zbog mogućnosti primjene kemijskih zaštitnih sredstava biti znatno viši.

Iako bi ekološko proizvedeni poljoprivredni proizvod trebala pratiti i adekvatna cijena, kod nas, zbog uglavnom niske kupovne moći to i nije tako, odnosno ekološki proizvod tek je uglavnom, neznatno skuplji od konvencionalnog.

Promašena strategija

No potpora definitivno i nije ono što bi konvencionalnog proizvođača trebalo privući da prijeđe na ekološki uzgoj. To pokazuje i anketa provedena 2020. godine za potrebe izrade Nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede RH za razdoblje 2023.-2030., a prema kojoj bi tek 20% ispitanika prešlo na ovu proizvodnju, motivirano višim iznosom potpore. Spomenuti dokument iznjedrio je prijedloge niza mjera za poticanje razvoja ekološke poljoprivrede koje su, pokazuje se evo 2024. godine, ostale tek mrtvo slovo na papiru. Na papiru koji je skupo plaćen iz sredstava Tehničke pomoći Programa ruralnog razvoja 2014.-2020.