Zdravko Sokić: Zakoni i pravilnici su godinama neusklađeni što nam otežava posao

"Naši političari donose zakone koji se na prvu čine sasvim u redu, no ne razmišljaju da pravilnici onemogućavaju provedbu tih zakona. Najgore je kada kažu da nešto moraju jer Europa tako traži, ali mnogo puta to nije točno”, buni se Zdravko Sokić kojeg smo sreli na sajmu Zeleni Kastav.

Priča nam kako njegova supruga Vera, nositeljica OPG-a, za branje samoniklog bilja mora potpisati ugovor s Hrvatskim šumama bez obzira što će biljke možda brati samo na vlastitom zemljištu.

Po kilogramu treba unaprijed, prema procjeni, uplatiti određenu svotu novaca. Potom se kroz godinu vodi evidencija, a HŠ eventualnu razliku vraćaju u roku godine dana. Ili Sokići nadoplate u slučaju da je procjena bila manja.

Kaže nam Zdravko da njih dvoje možda odskaču od većine proizvođača jer, primjerice, ostali uglavnom prave sirup od bazge, a oni od koprive. Receptura je gotovo ista, s tim da ova druga obiluje željezom.

"E sad, koprivu nikada ne beremo u šumi jer raste kraj puteva kojima voze kamioni i strojevi, već u vlastitom ekološkom šljiviku. Ali svejedno moramo platiti taj namet”, s nevjericom opisuje nelogičnost kojoj se moraju povinovati.

Stvari treba mijenjati

No, to je tek početak priče jer nakon branja prijavljenog bilja, u slučaju da lugaru ili ovlaštenoj osobi iz Hrvatskih šuma nije redovan dan za izvoz, robu treba deponirati u prirodi i čekati izvozni dan. "Pa nisu to drva da mogu stajati!”, gotovo pa uzvikuje s upitnicima iznad glave i šireći ruke.

"Za nepovjerovati - to nikada u pravilniku nije ispravljeno, a izmijenilo se već nekoliko ministara”, dodaje ovaj ekološki proizvođač.

Opisuje nadalje da u mnogo slučajeva postoje pravilnici koji koče provedbu zakona što je po njemu jedna od velikih prepreka u radu poljoprivrednika. "Ako dođe kontrola, a obično se strogo drže propisa, nas male tjeraju na odustajanje od proizvodnje. I sve više ih nažalost odustaje”, negoduje Sokić.

Njihov OPG ne dobiva poticaje, oni koji ih primaju opstaju, govori, iako niti njima nije bajno. "No, prođite Slavonijom, vidjet ćete na najkvalitetnijoj zemlji zasađene orahe koje se često sadilo samo radi poticaja”, ističe.

Na to se nadovezujemo da se sada stvari ipak pokušavaju ispraviti. On smatra kako je to u redu, ali pita se tko će stotine ili tisuće hektara prvorazredne slavonske zemlje koja je trenutno pod orasima, sada povaditi?

Tradicionalna receptura za pekmeze

Sokići imaju stalne kupce među kojima je u ovom periodu omiljena šalša. Međutim, niti po tradicionalnoj recepturi rađenom pekmezu od šljiva - bez grama šećera ili želatine - ne pada popularnost. Tako rade sve pekmeze i neumoljivi su u odluci da ništa drugo ne dodaju.

"Pekmez od šljiva može se napraviti doslovce bez grama šećera, ali uz uvjet da je šljiva zrela. Ako je imalo zelena, neće biti tako sladak kako ljudi očekuju. Mi ga radimo po skoro 200 godina staroj recepturi iz bilježnice suprugine prabake, pisane krasopisom. Tada šećera nije bilo, a ako ga je i bilo, rijetki su ga mogli nabaviti”, opisuje.

Nekada se kuhao po 10-12 sati, oni su skratili na 8-9. Davno je služio samo za buhtle jer se nije mogao razmazati. Nije bilo frižidera ni komora, pa da bi se sačuvao, morao je biti tako gust da ga se doslovno rezalo nožem. To je bio i razlog dugog kuhanja - kompaktnost, kako bi što duže trajao.

Okusi koji vraćaju u djetinjstvo

Sokići ručno odvajaju košticu i takve šljive idu u veliki kazan. Osjeti se kožica pa njihovi novi kupci koji već imaju neke godine, prilikom kušanja obavezno kažu da ih ovi okusi vraćaju u djetinjstvo.

Kako bi isparila voda, kuhaju u dvorištu na otvorenoj vatri, što nije po HACCP-u. "Svađam se s nadležnima već godinama ističući da to treba staviti pod tradicionalnu proizvodnju jer se jedino na ovaj način može napraviti pravi domaći, tradicionalni pekmez, bez šećera i aditiva”, otkriva.

Imaju potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti što ih štiti od pravilnika koji propisuju drugačiju proceduru i proizvođačima uzrokuju razne probleme. Brojni su apsurdi i birokratske zavrzlame u našim propisima, kaže, a sve bi moglo biti jednostavno - samo kad bi bilo volje.

Ocat od divljeg šipka i pekmez od crvenog luka

Pekmez od šljiva im je trenutno najtraženiji proizvod, ali na štandu smo zagledali i onaj od crvene kapule, koji također nije sasvim nepoznat. Odlično paše uz pečeno meso, hamburgere ili sireve, a naročito ga vole Englezi i Francuzi.

Posebni su po ponudi octa od divljeg šipka za kojeg misli da su prvi u Europi koji su ga počeli proizvoditi. Čitao je Zdravko kako su Turci najveći izvoznici octa od nara pa je pomislio: "Ako mogu oni od nara, može se i od divljeg šipka koji vjerojatno ima i pet puta više C vitamina”.

Njemu je okusom, kaže, al pari balzamicu, toliko je moćan.

Ovaj ocat je jedan od sastojaka pekmeza od crvenog luka. Stavljaju također crno vino i bijele grožđice, lovor i druge začine, a luk se prije dodavanja ostalih sastojaka dugo karamelizira sa šećerom i kuha dok masa ne bude kompaktna.

Začinska sol s velikim udjelom medvjeđeg luka

Rade također popularan pesto od medvjeđeg luka, kojeg više nemaju u ponudi jer je bila velika potražnja. Tu su i začinske soli s medvjeđim lukom, divljim origanom, bosiljkom i borovim iglicama. Sol nabavlja iz Nina.

Kako se prilikom prve izrade bojao da ne uništi mikser, za začinsku sol od medvjeđeg luka slagao je red soli, red luka. Miksanjem je dobio vlažnu teksturu koju je osušio, a gotov proizvod poslao na analizu radi ispravnosti.

Iz laboratorija su ga pitali koliko je stavio luka, na što im je opisao svoj postupak. Uglavnom, njihova sol ima barem 40-50 posto luka, pa s obzirom da je riječ o jakom začinu, u hranu treba staviti manju količinu.

"Tako u sebe unesemo duplo manje soli, a nemamo osjećaj da nije dovoljno slano. Danas je to vrlo poželjno radi zdravlja”, pojašnjava Sokić uz opasku kako mu to nije bio prvotni cilj, ali je dobro ispalo.

Sol s borovim iglicama umjesto talasoterapije

Za sol s borovim iglicama navodi kako u berbu ide samo prvih par dana dok je u njima eterično ulje. Postupak izrade je isti, a proizvod je izvrstan za upaljene sinuse. Njegova supruga Vera za inhalaciju u par decilitara vrele vode stavi samo jednu žličicu.

"To joj ne izliječi upaljene sinuse, ali prodiše. Problem riješi za dva dana tako što se inhalira 5-6 puta dnevno”, opisuje Zdravko, zgodno skrećući pažnju na to kako je zapravo riječ o talasoterapiji jer kombinira borove iglice i morsku sol.

"Oduvijek su nas slali na more kako bi se liječili, a možemo si morski zrak dovesti u svoj dom”, s osmijehom će.

Sezonski proizvodi i ručni rad

OPG Sokić djeluje od 2003. Prvi proizvod koji je potekao s njihovog gospodarstva bio je ajvar s gljivama. "Bio je to ajvar s vrganjima kojeg smo prigodno i jednostavno nazvali Ajvarganj”, prisjeća se Zdravko.

Nisu oni, kaže, ništa posebno, ali trude se raditi na tradicionalan način, bez kemije, s ciljem da bude što ukusnije i kvalitetnije. Zato i nude sezonske proizvode. No, kako sve rade ručno, količine su im ograničene.

"Upravo zato što je u našim proizvodima gotovo sve ručni rad, ljudima se čini teško i neisplativo, pa konkurencije zapravo niti nemamo“, komentira