Žuta lubenica OPG-a Karas ovoljetni je hit, no mnogi je tek otkrivaju

Kada je u pitanju lubenica, prva asocijacija nam je tamno zelena kora i crveno 'meso', ali postoji i ona koja je iznutra žuta - manja je, slađa, te ima svjetliju i tanju koru. Kemijskim sastavom je vrlo slična crvenoj, ali nema pigment likopen zaslužan za crvenu boju.

Sadrži vitamine B6, B1 i vitamin C te je bogata manganom. Svi ti vitamini i minerali uključeni su u rad imunog sustava. Osim toga, vrlo je siromašna kalorijama, ima samo 30 kalorija na 100 grama.

Na internetu se može pronaći podatak da potječe iz Afrike, ali i da je riječ o staroj, pomalo zaboravljenoj sorti. Kod nas ju je možda malo teže naći, no potraga vrijedi truda. Mi smo imali sreće kušati ju na eko sajmu Zeleni Kastav na štandu OPG-a Karas iz Lipja kod Karlovca.

Lubenice i jesu prvo bile žute? 

"Neki kažu da su prvo bile žute lubenice, a da su crvene nastale križanjem”, kazao nam je Dražen Karas, nekadašnji nositelj obiteljskog gospodarstva. Posao je preuzela njegova kći Ana koja je postala nositeljicom sa samo 19 godina i odlično se u svemu snalazi, ističe ponosni otac.

Žute lubenice proizvode unatrag 8 godina. Krenuli su s crvenima, ali žute su kupcima sve zanimljivije pa polako povećavaju površine za njihov uzgoj. "Tko god ih proba, bude oduševljen”, priča nam, a to smo i sami primijetili kod degustatora na štandu.

Nastavlja kako je malo teže procijeniti kada je zrela, no čak i ako nije sasvim zrela, opet je slatka. Prije berbe ne smiju navodnjavati, kaže, jer se toliko napuni sokom da ”rado pukne ako se prilikom berbe samo malo zapne prstom” jer ima tanku koru - što je opet poželjno zbog veće iskoristivosti.

"Zapravo nema razlike između uzgoja crvene i žute lubenice, a obje vrste zahtijevaju navodnjavanje budući da je vlaga izuzetno važna u periodu rasta plodova”, opisuje Karas.

Navodnjavanje i stajski gnoj

Sami rade sadni materijal. Imaju grijani plastenik, počinju sa sadnicama batata koje sami proizvode, a imaju komoru s kontroliranim uvjetima. Kasnije reznice prebacuju u drugi plastenik.

Početkom travnja siju lubenice u kontejnere od stiropora da dobiju sadnice, sredinom svibnja ih sade van - na foliju, zbog trave. Potom polože cijevi za navodnjavanje vodom iz rijeke Kupe.

"Sve je biološki, bez kemije, koristimo samo stajski gnoj. Na pola hektara izvezemo oko 80 tona stajskog gnoja za lubenice”, otkriva napominjući kako je sjeme dobio od poznanika iz Zaprešića.

Postoji veliki interes kupaca. I za vrijeme našeg razgovora jedna je gospođa došla pitati ”gdje su doma” i hvalila žutu lubenicu, kako je slatka i sočna. Reklama za nju ne treba, dovoljno ju je narezati i dati ljudima da kušaju. Ista je stvar u Lipju gdje također imaju postavljen štand.

Njenim uzgojem su se počeli baviti sasvim slučajno. Prvotno su je zasadili za vlastite potrebe, ali se glas proširio pa su asortiman, osim sa crvenim, obogatili i žutim lubenicama.

Nepredvidivi vremenski uvjeti, tuča, osiguranje

U sklopu gospodarstva obrađuju oko 25 ha zemlje. Proizvode povrće, najviše batata, tikve, žitarice i ratarske kulture, a drže i ovce. Prvi su OPG u Karlovačkoj županiji koji je počeo uzgajati batat te imaju vjerne kupce. Najviše prodaju na kućnom pragu te na sajmovima u okolici Rijeke.

U proizvodnji nemaju većih problema, kaže Dražen, no dogodilo se da su imali stopostotnu štetu od tuče, lani i prije nekoliko godina. Izvukli su se jer su dobili novce od osiguravajuće kuće. Zaštitu je na velikim površinama nemoguće provesti.

"Ništa bez osiguranja, dobro je dok žele osiguravati, a ako prestanu, što ćemo?”, postavlja realno pitanje s obzirom na sve nepredvidljivije vremenske uvjete. Trenutna je situacija takva da oni plaćaju 30 posto police, a Agencija za plaćanja 70 posto, otkriva.

Nekada se činilo kako su promjene klime postepene, međutim u zadnje vrijeme se naočigled vidi da se događa nešto čudno, navodi.

Lani su im prije tuče navalile ptice koje tamane sve po redu, i nedozrele i dozrele lubenice. "To se obično dogodi kada je suša. Zanimljivo je da sada imamo na imanju tri rode koje čuvaju plod od ptica štetočina. Supruga je to uočila, mi ostali joj u početku nismo vjerovali”, kaže uz smijeh.

Osim tuče i ptica, ne nedostaje također glodavaca koji najviše štete rade batatu. Tu je i nezaobilazni crv žičnjak. Njemu, čini se, paše zemlja sa stajskim gnojem. Ubušuje se u gomolj, a živi u tlu 3-4 godine hraneći se korijenjem. Katkad oštećuje sjeme ili pregrize klicu.

Sve zahtjevnija birokracija

Hvali Grad Karlovac koji prepoznaje rad na selu i sufinancira poljoprivrednike te imaju dobar odnos s gradskim vlastima. Postoji i zaseban program za poljoprivredu.

U zadnje vrijeme ih dosta muči birokracija. Otkad je novo programsko razdoblje ZPP-a, povećan je monitoring. "Sve treba stalno slikati, dokumentirati, prijavljivati, a ponekad je takva stiska da se radi i noću. Kako tada fotografirati?”, zbunjeno komentira.

Poljoprivrednika se birokratski sve više opterećuje. Kada je najviše posla u polju, najviše se treba baviti i administracijom. Rokovi su striktni, kaže, pa nastane problem ako se s nečim zakasni.

"Eto, nismo dobili poticaj za ekološku poljoprivredu jer krajem prošle godine nismo predali neki papir za koji nismo niti znali da je potreban. Morala bi se osigurati jača podrška poljoprivrednicima da se oni mogu baviti proizvodnjom”, apelira.

Osim toga, žele li dobiti dodatne novce od Ministarstva za stajski gnoj, treba odraditi razne analize, a to sve košta, još više ako laboratorij za analizu zemlje nije u blizini. Na kraju je neisplativo i nema smisla truditi se i gubiti vrijeme. "Poljoprivrednike treba rasteretiti”, poručuje Karas.