Obitelj Čuček automatizirala proizvodnju cvijeća, informacije o biljkama stižu im putem mobitela

Iako je početkom lipnja završila proljetna cvjetna sezona, u vrtlariji obitelji Verice i Dubravka Čučeka iz Zaboka u Krapinsko - zagorskoj županiji poslovi ne staju jer započeli su im radovi s krizantemama. To im se cvijeće već ukorjenjuje i presađuje, a sve kako bi s prvim danima srpnja bilo spremno za daljnju proizvodnju. Kaže nam to Dubravko Čuček (48) negdašnji učitelj, koji je u cvjećarskom poslu više od dva desetljeća, a otprije petnaestak godina obitelj mu od toga i živi. Imaju oni maloprodaju i veleprodaju cvijeća u Lugu Zabočkom gdje im je i rasadnik.

Plastenici i staklenik na 4.500 četvornih metara

Sveukupno plastenika i staklenika Čučekovi broje oko 4.500 četvornih metara. U poslu s cvijećem zaposlili su troje radnika a ni sa sezoncima nemaju problema jer kako kažu imaju “svoje ljude”, koje su kao pomoćne radnike obučili vrtlarskim poslovima. Njih trebaju od trećeg do šestog mjeseca odnosno iznova od listopada, a dnevnica im je u pravilu oko 150 kuna. U cvjetnom raju broje Zabočani više od petnaest vrsta ukrasnih cvjetnih grmova od dojcije, forzicije ,jasmina ljetnih i puzavih, imaju četrdesetak različitih vrsta pokrivača tla kao i jednogodišnjeg i dvogodišnjeg cvijeća.

Nemalo su to kadifice, begonije, pelargonije, ivančice odnosno cvijeće za balkone, prozore, vrtove, kamenjare...  Obogaćena je vrtlarija obitelji i ukrasnim drvećem uključujući i ono u obliku kugle ili pak visećeg kišobrana (pendule) a imaju i japansku trešnju (viseća) i druge raskošne biljne vrste.

Uvoz presadnica božićnih zvijezda

Kada je o uvozu riječ, uglavnom uvoze (pre)sadnice božićnih zvijezda odnosno kupuju sjemenja nekih biljaka. Obitelj Čuček svoj je rad s cvijećem izlagala i na cvjetnim manifestacijama uključujući i nedavno održani Floraart u Zagrebu. Nositelji su nagrada za kvalitetu bilja(ka) odnosno svojedobnu izložbenu ideju tradicijskog vrta za što se nemalo i zalažu. Instalacija koju su s tim u vezi osmislili bila je uprizorena čuvarkućom, kadificama, ivančicama, margareticama,vučjakom i drugim tradicijskim biljnim vrstama.

Njih smatraju Čučekovi treba (o)čuvati što se u zagorskom kraju i radi pa su utoliko više ponosni na taj dio društvene im odgovornosti. Tako se obitelj odnosi i prema svojim biljkama, a da bi bile kvalitetne, zdrave i lijepe valjalo im je kažu učiti o njima godinama a u praksi se uzgoj događao po principu “pokušaja i pogreške”. Uzgoj biljaka zahtijeva stalno usavršavanje od (sa)znanja kako ih uzgojiti, održati, zaštiti od bolesti i dr. Oni su da bi naučili dosta toga razgovarali osim sa hrvatskim i stručnjacima iz Austrije, Njemačke, Nizozemske...

Pogoni vrtlarije automatizirani

Svoj su proizvodni pogon nemalo modernizirali jer je otkrivaju s “puno automatike” pa im biljke imaju neprestanu kontrolu. “Od ovog se posla može živjeti ali zahtijeva puno rada i odricanja” kaže naš sugovornik, dodajući kako mu dan započinje u pet ujutro s mirisom prve kave uz koju se istodobno “pretresa” dnevni plan rada. Uključuje to naručivanje sjemena biljaka, određivanje boja,količine,odlazak u plastenike, staklenik, pakiranje, dogovor s radnicima i sl. Nisu kreditno opterećeni jer kažu “koliko imaju toliko troše” odnosno zarađeno ulažu u modernizaciju proizvodnje i onog što im je najprije potrebno. Novac iz europskih fondova nisu pokušavali povući jer im je taj proces spor, a njihova proizvodnja jest “brza reakcija”.

Kočnica je svemu i hrvatska administracija jer im za ishođenje papirologije treba i po nekoliko mjeseci, a ishod kažu može biti i odbijenica. One koji bi ušli u sličan posao s biljkama savjetuju, kako trebaju sve proučiti, počevši od toga kako ustrojiti plastenik(e), koje financije iziskuje, treba znati što se želi, za koliku je površinu plastenik ili više njih namijenjen, kakva je oprema potrebna, kakvi uvjeti trebaju biljkama i dr. To više jer primjerice oprema odnosno stolovi, automatizirano navodnjavanje, krovno otvaranje i druga vrsta “automatike” cijenu plasteniku od tisuću kvadrata može popeti i do nekoliko stotina tisuća kuna.

"Oko pedeset posto naših objekata kompjutorski je navođeno" kaže gospodin Čuček ističući kako su im na računalo “spojene” i pumpe tj. ventili, a na određeni način uz pomoć tehnike specijalni potopni stolovi dobivaju zadanu im količinu vode u određeno vrijeme i sl.

Kontrola biljaka preko mobitela

Informacije o procesu tog rada naš sugovornik preko interneta dobiva na mobitel pa uvid o tome što se događa s biljkama ima stalno. Takva je automatika kaže izvrsna stavka rada koja košta, ali ona može i stati pa je ljudski faktor u svemu ipak najvažniji. Trenutno su Zagorci u mnogim radovima jer završavaju jedan plastenik odnosno počinju raditi s biljkama za jesensku sezonu. Baš je puno uloženog rada i stanoviti problem požalili su se supružnici, jer se maloprodajna cijena konačnog biljnog proizvoda u pravilu nije mijenjala već petnaest godina.

Ali zato, kažu, jeste cijena proizvodnje počevši od sadnica, gnojiva, grijanja, benzina, troškova transporta odnosno zemlje ili pak supstrata za biljke. Iako nije tako značajan i uvoz kvalitetnog jednogodišnjeg i dvogodišnjeg cvijeća stvara im  troškove jer kod nas proizvodnje sobnog cvijeća, gerbera, ruža i sličnog gotovo da i nema.