Smriča ili šmrika, primorska sestra ljekovite borovice

Juniperus oxycedris L., šmrika, smrča, smrika ili oštroigličasta borovica, bodljikavi je crnogorični grm koji raste u našim priobalnim krajevima. Ubraja se u porodicu čempresovki i jedna je od osnovnih sastavnica naše makije. Najčešće je niža rastom, no krošnja joj može narasti i do 8 m u visini. Razgranata je i nepravilnog oblika, a jednostavno se prepoznaje po kratkim bodljikavim iglicama i smeđim okruglastim češerima koji sliče bobicama.

Na vrhu bobice se nalazi trokraki urez po čemu su i karakteristični. Na istoj biljci često se nalaze nezreli zelenkasti češeri i oni zreli jednogodišnji smeđi. U svakom se nalazi 2-3 jajolike sjemenke. Zimzelene iglice su duge do 2 cm, na presjeku trokutaste, a na licu im se protežu dvije uzdužne pruge. Rastu naizmjenično po 3 zajedno u pršljenu. Crvenkasto, smeđa kora s debla se guli u trakama.

Otporna je na sušu i vjetrove, a u njoj se rado skriva i sitna divljač, a njome se hrane razne ptice. Branje smriče je neugodno jer njene su iglice čvrste i nesavitljive. Njeni se češeri koriste u izradi jedne vrste dalmatinske travarice.  

Široko-rasprostranjena vrsta

Osim duž cijelog Sredozemlja i diljem južne Europe, smriča je poznata i na Kavkazu, i u sjevernoj Africi, te na Srednjem Istoku. U Aziji je još susrećemo u Armeniji, Gruziji i Rusiji. Rasadnici diljem Europe uzgajaju i njene kultivare. Nalazimo je na suhim padinama i kamenjarima do 2.200 m nadmorske visine. Odgovaraju joj osunčane i sušnije pozicije, a posolicu dobro podnosi. Otporna je na sušu i visoke temperature te je jedna od starijih biljnih vrsta na svijetu.

Za travaricu i ostale namjene

Osim kao ornamentalna vrtna biljka, od davnina se koristi i za izradu korisnih predmeta. Njeno drvo je jako čvrsto i trajno te je cijenjeno za izradu namještaja. Poznato je da se od njega izrađuju i olovke. U Francuskoj i Turskoj proizvodi se eterično ulje iz drvenastih dijelova smriče.

Ovo ulje (Oil of cade) se koristi i u ljekovite svrhe za izradu antireumatskih pomada. Iskazuje antiseptična i antiparazitska svojstva, a može se upotrebljavati i kao mirisna nota za sapune, detergente, kreme, losione i parfeme. Sol za kupanje obogaćena eteričnim uljem smriče popularno je sredstvo za opuštanje. Na Internetu se bočica od 10 mL eteričnog ulja smriče prodaje za 14,94 eura, a 5 mL pročišćenog ulja za čak 91 €.

Zeleni češeri nisu jestivi u svježem stanju. Oni sazrijevaju tek u narednoj godini. Zreli plodovi su okrugli, crno-ljubičasti, smolastog i aromatičnog mirisa, te gorkog okusa. No, mogu se prokuhavati, te koristiti kao začin ili se koriste u proizvodnji rakije "smrikovače“.

Ljekovitost smriče je od davnina poznata. Pripravci od nje su se koristili za poticanje mokrenja, pospješivanje probave i olakšavanje iskašljavanja. U tradicionalnoj primjeni sušene bobice su korištene za čaj, a mljevene za snižavanje tlaka kao npr. u Turskoj. Ulje još ima vanjsku primjenu kod pojave dermatitisa, šuge i pedikuloze. U Maroku se eterično ulje koristi za lakše iskašljavanje kod bronhitisa jer se djelomično izlučuje i kroz  pluća.

Kemijski sastav

Sastav joj je sličan sastavu obične borovice, pa se ove dvije vrste koriste za slične namjene u tradicionalnoj medicini.

Sadrži flavonoide, flavone, terpenoide, hlapljiva ulja, smole, tanine, i drugo. Ulje joj sadrži od 17-26% fenola. Sadržaj fenolnih komponenti glavni je razlog antioksidativnog djelovanja zrelih šišarki.

Glavni sastav smole iz smriče je kadinen, seskviterpen. Farmakološkim istraživanjima je potvrđeno antimikrobno, hipotenzijsko, citotoksično, antioksidativno, hipoglikemijsko, analgetičko djelovanje njezinih pripravaka.

Srodnici borovice

Obična borovica Juniperus communis je srodnik smriče. U Hrvatskoj su popisane 4 vrste biljaka iz roda Juniperus: J. communis ili prava borovica, J. phoenicaea ili fenička borovica, J. sabina ili smrdljiva borovica i J. oxycedrus ili smriča. Nadalje, četiri su prihvaćene podvrste; najrasprostranjenija je Juniperus oxycedrus subsp. oxycedrus, Juniperus oxycedrus subsp. macrocarpa raste na obalama Mediterana i Crnog mora, Juniperus oxycedrus subsp. badia raste u unutrašnjosti sjevernog Alžira i Iberijskog poluotoka, a Juniperus oxycedrus subsp. transtagana nalazimo u niskom priobalju Portugala i Španjolske.

Uzgoj smriče

Smriča i njeni kultivari vole dobro drenirana tla i sunčane lokacije. Biljka raste jako sporo, pa ne zahtijeva obilno gnojidbu. U uzgoju ne treba puno orezivanja, potrebno je samo skratiti vršne grane da se potakne rast postraničnih izdanaka. Zimi dok biljka miruje preporučuje se orezati stare i bolesne grane. Može rasti u svakoj vrsti tla neovisno o kiselosti tla, ali najbrže raste u plodnim, rastresitim i dobro dreniranim tlima. Ima snažno korijenje i može preživjeti u suhom pijesku ili škrapama među stijenama. Dobro podnosi sušu i posolicu. Jedino što ova otporna biljka ne podnosi je zadržavanje vlage u tlu.

Konzumirajući češere, ptice raznose sjemenke u svom izmetu i tako šire stanište ove vrste. Sjemenke za klijanje trebaju hladnu stratifikaciju. Za umjetno klijanje potrebno je i do 18 mjeseci tako da ih je puno lakše uzgojiti iz reznica ili položenica. No, kod reznica valja obratiti pažnju jesu li uzete sa ženske ili muške biljke koja ne daje češere. Biljka smriče pogodna je i za uzgoj ukrasnih bonsai drvaca.

Poznavati domaće autohtono bilje, njegove karakteristike i upotrebe često je važnije nego konstantno unositi strane egzotične vrste. Jer u ovo doba uzgoja monokultura, klimatskih ekstrema, nestajanja oprašivača, možda se opet okrenemo onim "običnim neuglednim“ biljkama oko sebe.