Trideset godina ljubavi i truda: Kako su Luka i Milka Adžić stvorili oazu cvijeća i povrća

Nedaleko Zadra, u mjestu Dračevac Ninski, OPG Adžić već trideset godina uzgaja cvijeće i presadnice koje pronalaze put do mnogih kućanstava i vrtova diljem zadarskog kraja. Milka i Luka, vlasnici ovog obiteljskog gospodarstva, svakodnevno posvećuju svaku minutu i pažnju svojim biljkama, prenoseći ljubav i strast u svaki detalj svog rada.

"U početku sam se krenuo baviti prodajom sadnica povrća zato što smo prije toga sadili dosta direktno u polje, ali to se pokazalo neučinkovitim. Bila je velika konkurencija, a proizvođač koji se bavi proizvodnjom jednostavno nema vremena biti i trgovac. U tom slučaju svoju robu prodajete drugome, a to znači da na kraju, kad sve zbrojite i oduzmete, nemate gotovo nikakvu dobit“, prisjeća se 68-godišnji Luka Adžić.

Prije Domovinskog rata bavio se stočarstvom, bio zaposlen u zadruzi koja je proizvodila tovnu junad.

"Ali u to vrijeme inflacija je bila velika, pa nismo baš mnogo profitirali. Uglavnom smo radili da ostanemo na nuli, ili blizu nje, što je bio i ostao često slučaj u poljoprivredi“, dodaje.

Predanost i uspjeh

Danas obitelj ima plastenik veličine oko 500 kvadratnih metara. Osim toga, proizvode i na otvorenom na dodatnih 1.000 kvadrata.

"Obitelj mi puno znači i uključena je u sve ovo. Osim supruge, pomaže, naravno i kći Lucija. Posebno u vrijeme prodaje krizantema. To je posao koji traje svega dva dana, 30. i 31. listopada. Prava navala. Moraš biti spreman, doslovno kao zec koji spava, a zapravo stalno budan. Jer ako tada nisi spreman, roba ti ostaje, a druge prilike nemaš“, pojašnjava.

Dodaje, kako krizanteme treba saditi već u lipnju, kako bi bile savršene do blagdana u studenom. Točnije, kako bi procvjetale baš u ona zadnja dva dana prije Svih svetih.

Krizantema - jesenska ruža ukras je i u hladnim danima

U proteklih trideset godina, kroz njegove ruke prošlo je više od milijun sadnica, što jasno svjedoči o predanosti i uspjehu u radu na ovom području bogatom uzgajivačima.

Zbog značajnog doprinosa razvoju lokalne poljoprivrede, njihov OPG prošle je godine nagrađen priznanjem Općine Poličnik.

"Prvo sam uzgajao rajčicu, papriku, patlidžan, krastavac i tikvice. To je bilo tih pet osnovnih kultura povrća. Kasnije su se pojavile razne podvrste - recimo, cherry pa rajčice visokog i niskog rasta. Onima koji imaju manju površinu uvijek sam preporučivao da sade visoku rajčicu, jer daje veći prinos“, napominje.

Iskustvo i praksa pokazali su koje su najbolje opcije za različite uvjete uzgoja.

"Kad nemate puno prostora, onda je najvažnije da maksimalno iskoristite ono što imate, a visoka rajčica to omogućuje. Ona daje više ploda na manjem prostoru, dok nisku trebate saditi na većoj površini da biste dobili isti učinak“, priča.

Uzgoj cvijeća

Nekoliko godina kasnije, odlučio se započeti s uzgojem cvijeća. Primijetio je da se ono koje se prodavalo na zadarskoj tržnici nije bilo neke posebne kvalitete.

"I pomislio sam: "Zašto ja to ne bih pokušao? Mogu to bolje napraviti.' Tako sam krenuo. Naravno, u početku uvijek počinjete s osnovnim vrstama - to su pelargonije, petunije, neveni i slične najzastupljenije vrste koje ljudi najčešće kupuju“, kazuje.

Kod cvijeća, kazuje nam Adžić, treba razmišljati unaprijed. Naručuje ga se već u siječnju, u obliku malih pelcera, poput krizantema i drugih vrsta koje ne može sam proizvesti iz sjemena.

Osim, toga, puno pažnje posvećuju i očuvanju starih sorti pa tako imaju staru sortu cvijeta verbena, ali i tri stare sorte rajčica šljivara, jabučara i volovskog srca. Za ovu obitelj, godišnjeg odmora nema.

"Sjeme nabavljam od provjerenih dobavljača, jer samo kvalitetan sadni materijal daje dobar rezultat. S druge strane, ako biljku ne zalijete i ne prihranite na vrijeme, ona će se vrlo brzo razboljeti ili zaostati u rastu. To je slično kao i kod ljudi ili životinja, ako nema pravilne prehrane, nema ni zdravlja“, pojašnjava.

Grešaka je bilo u prvim godinama uzgoja, ali Adžić nije odustajao.

"S vremenom postajete sve bolji, učite iz grešaka i onda dolaze i bolji rezultati. Ali treba biti strpljiv i uporan. Kod uzgoja biljaka trudim se što više koristiti prirodna sredstva zaštite i prihrane. Primjerice, od koprive pripremamo pripravke koji služe i kao zaštita od štetnika i kao prirodno gnojivo“, ističe.

Klimatske promjene traže proizvodnju pod krovom

Biljke koje se redovito tretiraju ovakvim prirodnim sredstvima zdravije su, otpornije i daju bolji urod. Osim toga, ovakvi pripravci ne štete ni okolišu ni ljudima koji kasnije konzumiraju plodove.

"Vrlo je bitno stalno pratiti stanje biljaka. Treba razviti osjećaj i znati prepoznati promjene na vrijeme, čak i kad niste stalno uz njih. Uvijek razmišljam što bi moglo prvo nastradati, što napreduje, kako će utjecati promjene vremena. Sve to utječe na konačni rezultat“, kazuje.

Klimatski uvjeti su se znatno promijenili u posljednjih godina. Sve češće nas pogađaju tuča, jaki vjetrovi i obilne kiše. Ako su biljke u toj fazi mlade i nezaštićene, lako stradaju.

"Zato je važno imati barem dio proizvodnje pod krovom, u plasteniku. Iako je plastenik zatvoren prostor, biljke u njemu rastu kao da su vani – uz dovoljno svjetla i zraka, ali su zaštićene od vremenskih nepogoda. Ta zaštita čini veliku razliku u konačnoj kvaliteti i opstanku biljke“, objašnjava.

Biljku treba znati "čitati"

Da bi sve uspješno uzgajali, i povrće i cvijeće, potrebna je voda. Ogromna količina vode. I uz to, potrebna je posvećenost.

"U ovom poslu nikad ne smijete stati na pola puta. Ako stanete, niste napravili ništa. Morate biti uporni i ići do kraja“, kazuje nam Adžić.

Nema slobodnih dana. Vikendi za njih ne postoje, nema godišnjeg odmora. Dok se drugi kupaju, putuju i odmaraju - oni su među biljkama. "Biljke ne čekaju. One zahtijevaju svakodnevnu njegu, gotovo 24 sata dnevno. Obaveze su stalne i neodgodive. Prvo i osnovno je zalijevanje. To nije samo puštanje vode. Treba znati koliko zaliti - ni premalo, ni previše“, priča.

Previše vode truli korijen, premalo usporava rast ili osuši biljku. Treba imati osjećaj, razumjeti što koja treba. To se s vremenom nauči, ali bez prisutnosti i posvećenosti nema rezultata.

"Kod uzgoja cvijeća važno je znati potrebe svake biljke. Na primjer, surfinija traži puno vode, dok pelargonija traži vrlo malo. Ako ih zalijevate jednako, dobit ćete kontraefekt. Zato svaku biljku treba znati 'čitati' - razumjeti. To je znanje koje se stječe godinama, kroz iskustvo, pokušaje i pogreške“, napominje.

Znanje, iskustvo i ljubav

I dok drugi stvaraju nematerijalne vrijednosti kroz obiteljske trenutke, putovanja ili odmor, oni stvaraju drukčiju vrstu bogatstva - znanje, iskustvo i ljubav prema poslu koji rade.

"Uvijek netko dođe ako imate dobru robu. Kvalitetno sjeme i dobra proizvodnja su ključni. Ljudi koji jednom kupe kod vas, uglavnom se vraćaju. Postoji jedna izreka, koju često kažem: teško je pronaći mušteriju, ali još teže je zadržati povjerljive kupce“, pojašnjava nam.

Pored prodaje na tržnici, najviše kupaca dolazi im direktno na kućni prag, posebno iz bližih mjesta. Imaju stalne mušterije s obližnjih otoka koje ih godinama podržavaju jer su navikli na njihovu robu i cijene povjerenje koje su međusobno izgradili.

"Imam 67 godina, bavim se ovim više od trideset godina i preporučio bih svima koji razmišljaju da se bave poljoprivredom, da je uzgoj cvijeća predivan posao. Oduvijek sam volio ovo raditi. To mi je najveća nagrada - zadovoljni ljudi koji se vraćaju. I zato, nakon 30 godina, još uvijek volim svaki dan koji provedem među biljkama“, zaključuje Luka Adžić.