Obavezno se uzgaja u plodoredu i na isto bi se zemljište trebao vratiti tek nakon 2 do 3 godine. Najbolje rezultate u uzgoju postiže ukoliko se sadi nakon strnih žitarica.
Korijandar (lat. Coriandrum sativum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici štitarki. Porijeklom je iz sjeverne Afrike, a danas je uzgoj čest u Bugarskoj, Maroku, SAD-u, Južnoj Americi i Rusiji. U prehrambenoj industriji koristi se u proizvodnji suhomesnatih proizvoda, peciva i likera, a najveću primjenu ima u proizvodnji eteričnog ulja te u kozmetičkoj industriji.
Stabljika je uspravna i prema vrhu razgranata, a ovisno o sorti i uvjetima uzgoja dostiže visinu od 30 do 100 cm. Listovi su svijetlozelene boje, oni prizemni rastu na dugim peteljkama i izgledaju kao peršin, a oni koji rastu na stabljici, slični su listovima mrkve. Cvjetovi su skupljeni u štitaste cvati, a mogu biti bijele ili blijedoružičaste boje. Plodovi korijandera su okrugli, veličine od 1,5 do 5 mm. Plod je složen i sastoji se od dvije sjemenke.
Korijandar je biljka kojoj najviše odgovara umjereno topla klima. I dok starije biljke ne podnose niske temperature, mlade biljke su otporne na mraz i temperature od -3 do -5 °C.
Može uspijevati i na siromašnim tlima, ali najbolji se rezultati postižu na slabo kiselim do slabo alkalnim tlima (pH 6 – 7,5), dubokim i rastresitim. Nema velikih zahtjeva za vodom, samo u vrijeme faza porasta stabljike i cvjetanja gdje mu se treba osigurati dovoljna količina vlage.
Obavezno se uzgaja u plodoredu i na isto bi se zemljište trebao vratiti tek nakon 2 do 3 godine. Najbolje rezultate u uzgoju postiže ukoliko se sadi nakon strnih žitarica. I sam je pogodan kao predusjev budući da rano napušta zemljište.
Priprema tla za sjetvu je obavezna. Izuzetno je osjetljiv na korove prilikom rasta, posebno mlade biljčice. Jesenska obrada tla vrši se oranjem na dubini od 30 cm, a predsjetvena priprema obavlja se u proljeće, od veljače pa do ožujka, kada je tlo potrebno podrljati.
Izuzetno je osjetljiv na korove prilikom rasta, posebno mlade biljčice
Pri osnovnoj se gnojidbi preporuča uporaba kalijevih i fosfornih gnojiva – superfosfat 150 do 200 kg/ha i oko 100 kg 40%tne kalijeve soli. Neposredno prije sjetve može se dodati 100 kg/ha dušičnog gnojiva KAN.
Na našim se prostorima sjetva obavlja početkom proljeća, odnosno od prve polovice ožujka do kraja travnja. Zakašnjela sjetva rezultirat će nešto nižim prinosima. Razmnožavanje je isključivo sjemenom koje se sije direktno na parcelu. Na plodnijim zemljama potrebno je koristiti međuredni razmak od 40 – 50 cm, a na slabije plodnim razmak među redovima iznosi 25 – 30 cm. Sjeme se sije na dubini od 3 cm.
Važno je imati na umu da korijandar neujednačeno cvjeta i dozrijeva te tako jedna biljka može na sebi nositi i zrele i tek zametnute plodove. Košnja se obavlja u trenutku kada plodovi dobiju tamnožutu boju, a stabljika slamnatožutu. Zelene se plodove ne preporuča brati, budući da će svoj neugodan miris prenijeti na ulje. Košnja se obavlja 10 do 20 cm iznad zemlje. Prinos se kreće od 1.000 do 1.500 kg/ha.
Specifičan miris potječe od eteričnog ulja kojeg najviše ima u plodovima (0,5 – 1,5%). Glavni sastojci ovog ulja su linalol, borneol, geraniol i geranil-acetat. Uz eterično ulje, plodovi sadrže i vitamine C i A te 30% bjelančevina.
S obzirom na to da ima i dezinfekcijska, antiseptička i antigljivična svojstva, pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti poput ekcema ili gljivičnih oboljenja. Jača jetru i poboljšava apetit, ali se koristi i za mršavljenje zbog svoje osobine da pomaže izlučivanje vode i otrova iz organizma.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: Kineski peršin | Engleski naziv: Coriander | Latinski naziv: Coriandrum sativum
Korijandar je jednogodišnja zeljasta biljka. Smatra se da je korijandar uveden u proizvodnju u 16. stoljeću, ali to je biljka koja se spominje već u Bibliji. Koristi se plod... Više [+]Tagovi
Autorica