Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva, dok je njega sasvim jednostavna.
Hranjiva vrijednost koprive, u kombinaciji s njenom ljekovitošću i biološki vrijednim sastojcima, opravdava njenu upotrebu tijekom svih stoljeća koji su za nama. Njena velika prednost je i u tome što kreće rano u proljeće (kada je temperatura iznad 5,5ºC) i kada nema druge svježe hrane. Ako ste ljubitelj ove biljke, možete je uzgajati i na svojoj parceli.
Kopriva se razmnožava generativno i vegetativno. Obično se proizvodi iz presadnica, ali je najbolja jesenska sadnja rizoma. Za proizvodnju rasada za veće površine sjeme se može sijati u jesen prije mrazeva, ili u proljeće, ako se prethodno drži oko 10 dana u hladnjaku.
"Rasada se sadi u jesen na konačan razmak 70 x 30 cm. Može se sijati direktnom sjetvom, za što je potrebno 3-4 kg/ha sjemena. Vrlo brzo pokriva slobodan prostor između biljaka i prožima rizomima cijelu parcelu, gdje ostaje kao višegodišnji usjev, tako da lako guši korove, ali se odatle teško iskorjenjuje", napominje savjetodavac Dragomir Radić.
Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva. Pred oranje je potrebno raspršiti 400-500 kg kompleksnih gnojiva. Odlično reagira na gnojidbu dušikom. Prvom prihranom u proljeće se unosi 150-200 kg/ha KAN-a, a poslije svakog otkosa još 50-100 kg/ha KAN-a.
Kosi se pet do osam puta godišnje, a nekada i 10 puta, dok je mlada i visine oko 30 cm. Sljedeći otkos stiže za oko 20 dana. Prinos suhe tvari je 4-5 t/ha. "Košnjom u vrijeme cvjetanja prinos suhog lista se povećava 3-4 puta. Prinos je skroman prve godine, jer se biljka sporo razvija, a pun urod donosi od druge godine", dodaje Radić.
Njega koprive podrazumijeva više okopavanja, prihranu i eventualno zalijevanje. Nije podložna bolestima ni štetnicima, što je posebice značajno u ekološkoj proizvodnji.
U prehrani se koristi mlado lišće, koje ima ukus sličan špinatu kada se skuha. U mladom lišću ima 5,5% proteina i 7% škroba u suhoj tvari. U vrijeme cvjetanja i zametanja plodova sadržaj proteina čak prelazi 25% u suhoj tvari, ali tada u stanicama lišća ima više kristala silicijske kiseline, koji mogu izazvati iritaciju mokraćnih puteva. Bogato je vitaminima, mineralima, a naročito željezom. Priprema se na razne načine - kao juha, pire, čaj.
"Lišće se mora skuhati ili osušiti, jer tek tada nestaju acetilkolin, histamin, serotonin i mravlja kiselina, tvari koje izazivaju jak bol pri ubodu oštre dlačice dok je stanica živa. Može se upotrijebiti i svježa, ako se prethodno umota u rijetku krpu i ocijedi, da bi iz dlačica izašli žareći sastojci, koji se zatim isperu vodom", savjetuje Dragomir Radić.
Tagovi
Autorica