Berba grožđa: Pjesma ili težak rad i kako je nastalo tokajsko vino?

U davna vremena, berba grožđa bila je događaj od neprocjenjivog značaja za vinogradarsku obitelj, rodbinu i cijelo selo, upravo kao i danas. Sunčano, mirno vrijeme u listopadu značilo je pravu blagodat, jer se tada šećer u bobicama grožđa pravilno razvija i posao je počinjao od svitanja pa trajao do mrklog mraka.

Vinogradari nikako nisu voljeli kišovit listopad jer tada je plod u opasnosti, može početi truljenje. Zato se berba obavljala u najvećoj brzini, da ni jedna bobica ne propadne. Mladi bi posebno rado sudjelovali u ovom poslu, jer, poznato je, jesen je doba kad se ugovaraju i obavljaju svadbe. U najboljoj odjeći, kao na nekom "Grožđebalu", mladi i stariji otkidali su grozdove, ručno, pažljivo, da ih ne zgnječe, i slagali u velike korpe.

Kuhao se bećar paprikaš u velikim kotlovima, jer je svaki vinogradar gledao okupiti što više berača, da bi i posao bio brže gotov. 

Velik i težak posao

Da bude jasno: berba nije ni zabava ni obred ni običaj, nego velik i težak posao koji zahtijeva organizaciju, znanje i brzinu. Ipak, da ne bude sve tako ozbiljno, pobrinule su se u davna vremena generacije vinogradara, unoseći u rad neophodan element radosti i zabave.

Zato su se, kad veče padne, beračice i berači okupljali da večeraju, otplešu po koje brzo kolo i otpjevaju prigodne pjesme, pa tako do duboke noći. Negdje su se birali "kralj" i "kraljica" berbe, što možda ima veze sa starim prakršćanskim božanstvima zaduženim za plodnost. Dvoje mladih, izabranih za "kralja i kraljicu" nosili su na glavama vijence od loze i njih dvoje su započinjali svaki ples ili zapovijedali gajdašima što da sviraju. Ujutro, nastavak posla.

Danas je običaj da se nabrano grožđe mulja u velikim ili malim muljačima, ali, nekada, to je spadalo u ručni rad. Ili, bolje, nožni jer se grožđe gazilo - bosim dobro opranim stopalima žena, djevojaka i djece. Kad poteče prvi mlaz soka iz muljača, nastajalo je veselje s obilnim obrokom, a na stol se donosilo staro vino. Jer, novo treba tek naliti u bačve i odnijeti u podrume, gdje će vremenom i odgovarajućim postupkom razviti svoje najljepše osobine.  

Izuzetak od pravila

Zanimljiva istinita anegdota o berbi grožđa odnosi se na grad Tokaj u Mađarskoj, poznati vinorodni kraj. Upravo tijekom svečanosti povodom berbe, turska vojska napala je grad i okolna sela. Narod se razbježao i uspio se vratiti tek krajem studenog. U međuvremenu, pale kiše, počeli mrazevi, grožđe izmrzlo, onako kako je ostalo neobrano na trsovima. Dugo su se ljudi premišljali hoće li takvo, naizgled propalo grožđe obrati ili ostaviti.

Najzad su ga ipak obrali i napravili vino po uobičajenom postupku, pa što bude. Veoma su se iznenadili kad je vino ispalo neusporedivo bolje od onog koje su ranije pravili. Tako je, prema predaji, nastalo poznato tokajsko vino koje je stiglo na stolove kraljevskih i plemićkih dvorova. Proizvodi se i danas na isti način, to jest bere se tek kad jesen daleko odmakne.

Ali, to je izuzetak: sve ostale vrste grožđa trebaju biti obrane upravo ovih dana. Nije čudno što se u mnogim sredinama organizuju svečanosti povodom berbe, s bogatim programom i prikazivanjem starih običaja.