Biftek će postati hrana za superbogate, meso i riba za bogate, a sirotinja neka jede kolače

Potaknut informacijama da će Danska biti prva zemlja koja uvodi porez na krave, odlučio sam sublimirati malo više informacija o toj temi. Vjerujem da kod ovako složenih i osjetljivih tema prije svega treba razumjeti razloge zašto se nešto radi, a zatim i posljedice toga na buduća tržišna kretanja.

Nakon takvih naslova svaki od vlasnika farmi krava ili ovaca u Hrvatskoj se mora zapitati ima li budućnost kao proizvođač mesa ili mlijeka i koja potražnja će postojati nakon što okolišnim porezima opteretimo ovu već slabo profitabilnu, a kapitalno zahtjevnu proizvodnju.

Danski stočari prvi će u svijetu plaćati porez na emisije ugljika po kravi

Već neko vrijeme zanimaju me klimatske promjene i njihov utjecaj na poljoprivredu i svakodnevni život. U nekoj točki oko 2020. godine dogodio se klik u glavi i od tada sam shvatio da je to bitka u kojoj ne smije biti isključenih i nezainteresiranih. Očito je da živimo u svijetu koji se mijenja i još za vrijeme moje generacije će promjene klime imati značajan utjecaj na naše svakodnevne živote. U mom slučaju to vjerojatno znači da ću picigin igrati već u svibnju i da će mi masline za 20 godina teško opstajati ako se ne pobrinem pripremiti tlo i navodnjavanje.

CO2 porez na biftek

Sve o tome je rekao futurist Korado Korlević, čije priče rado slušam i mislim da bi bio sjajan ministar obrazovanja. Drugo, kako sam oduvijek fasciniran efikasnošću i optimizacijom, vrlo interesantna mi je tema koliko su neke životinje efikasne u pretvaranju hrane u meso. Probavni sustavi različitih vrsta bitno su različiti, a s time i njihova efikasnost. S tim je povezana tema koliko određena vrsta životinja odnosno njihov probavni sustav proizvodi stakleničkih plinova. U pravilu su oni manje efikasni veći zagađivači – troši se više energije i nastaje više nusproizvoda.

Treće, očito je da Europa ima od svih zemalja/kontinenata najvišu razinu posvećenosti zaštiti okoliša i očuvanju ekosustava. Vidljivo je to u svakodnevnim pravilima i ograničenjima koja se nameću poljoprivrednicima kao što su zaštitna sredstva, gnojiva, plodoredi, obrada tla, zaštita leptira i pčela... i u svakodnevnom životu od čepova na bocama, EURO normi za dizel motore ili subvencija za termofasade ili fotonaponske elektrane.

Kad se te tri priče spoje u jednu, dođemo do priče o upitnoj budućnosti bifteka. Jer kako je rekao g. Korlević, mi smo u točki bez povratka i prije ili kasnije doći će na red i C02 porez na biftek. Neki briselski ili zagrebački birokrat će kupovati još jedno četverogodišnje mazanje očiju i donijeti propis o porezu na pečenu janjetinu. Time će se spasiti klima, a ugasit će se stotine tvornica sreće na potezu od Hrašća do Boraje. Uvoznici rumunjske janjetine već lani počeli su se pripremati na uvoz humusa i vegeburgera.

Emisije stakleničkih plinova

Idemo redom. Prvo, utjecaj poljoprivrede na stakleničke plinove odnosno klimatske promjene. Tu činjenice govore sljedeće:

• Poljoprivreda utječe oko 10 % na globalne emisije CO2.
• Što se tiče metana i NO2 tu je situacija još gora, blizu 40% količina generira proizvodnja hrane. Primjera radi jedna krava godišnje proizvede preko 100 kg metana, a na svijetu ima oko milijardu goveda. 100.000.000.000 kg metana godišnje. Kakav je to kolosalan prdac! A sa stanovišta učinkovitosti šteta što stomak krave nije efikasniji pa da se tih 100.000.000.000 kg nije umjesto u metan pretvorilo u bifteke.
• Ukupno gledajući sve stakleničke plinove, procjena je da 26% svih emisija dolazi iz proizvodnje hrane. Tu se uzima u obzir cijeli lanac vrijednosti koji uključuje i preradu, transport, pakiranje itd. Zanimljiva ilustracija ispod govori o tome koliko pojedina aktivnost u lancu proizvodnje hrane utječe na emisije stakleničkih plinova: i zato je bitno da kupujete jaja od susjeda, a ne u supermarketu. I maslinovo ulje od OPG Malić.

A kakav je utjecaj pojedine vrste hrane (meso, jaja, mlijeko, riža...) na C02 emisije? Loši momci su naravno meso i mlijeko goveda, ovaca i koza. Dobri momci su sve žitarice i piletina, jaja. Iliti, loše cure su naravno meso i mlijeko goveda, ovaca i koza. Dobre cure su sve žitarice i piletina, jaja.

Složenija slika koja uključuje cijeli lanac stakleničkih emisija od polja do krajnjeg kupaca – korištenje tla, proizvodnju, prehrambenu industriju, transport, maloprodaju i pakiranje, isto kazuje - opet bifteci pobjeđuju.

Učinkovitost vrste životinje

Probavni sustav peradi najučinkovitiji je stroj za pretvaranje proteina, ugljikohidrata i masnoća u meso. Poslije njih su svinje, a debelo iza toga preživači – junetina, janjetina, kozletina. Ta učinkovitost najpreciznije se definira parametrom koji se zove FCR feed conversion rate. Odnosno na hrvatskom konverzija - koliko kg kukuruza treba dati svinji za kilogram prirasta mesa (kg žive svinje). Stvari postaju kompliciranije kad shvatite da se svinje mogu hraniti na milijun načina i da svaka ta hrana ima % vlage koji može jako varirati ovisno radi li se o žitaricama sa samo 13% vlage ili silaži sa čak 70% vlage.

Ali ako idemo nazivnik svesti na suhu hranidbu s potpunim krmnim smjesama na bazi žitarica i uljarica dođemo do podataka da je konverzija kod peradi ispod 2, kod svinja ispod 3 a kod preživača preko 5. Odnosno 5+ kilograma hrane za 1 kg žive junetine.

Osim FCR parametra, drugi bitan faktor je iskoristivost žive životinje – randman. A on je kod svinja i pilića bliže 80%, a kod goveda bliže 60% žive mase. I tu su krave neefikasnije, pogađate imaju veće probavne organe. U kravine želuce može stati zapanjujućih 100 litara.

Ispred peradi po efikasnosti su samo kukci, ali to je priča koja tek treba biti ispričana.

Sirotinja neka jede kolače 

I na kraju, Zajednička poljoprivredna politika nameće sve veće restrikcije poljoprivrednicima u EU, a čiji je cilj očuvanje okoliša i smanjenje klimatskih promjena. Jedna od stvari radi kojih volim EU je njena odgovorna klimatska politika. Uvijek može bolje, ali nemojmo cjepidlačiti sve je to proces. A ako je Korado u pravu, ionako je prekasno samo je pitanje jesmo li uvalili djecu ili unuke.

Jasno je s obzirom na utjecaj poljoprivrede da će prije ili kasnije na red za smanjivanje kvota i nametanje CO2 poreza doći i poljoprivreda. Došla bi i ranije da nisu EU poljoprivrednici tako dobro organizirani i spremni glasno braniti svoje interese. Svi znaju da će takva reforma značiti traktore na ulicama Brisela, Francuzi će ih prvi okupirati, a siguran sam da će i hrvatska ekipa poslati svoje interventne prosvjedne konjske snage.

A kad se napokon u krvlju uguše prosvjedi i CO2 porez dođe do poljoprivrede krenut će se logično od sektora gdje se radi najviše štete za okoliš – od sektora govedarstva, ovčarstva i kozarstva. Može se pročitati i budući model. Danci su najavili od 2030. godine uvođenje poreza na krave u iznosu oko 100 EUR/kravi. Točnije: "According to the plan, farmers would pay about $43 per metric ton of carbon dioxide equivalent produced by their livestock”

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Nema nikakve sumnje, ostali će u desetljeću koje slijedi pratiti hrabru i odgovornu dansku politiku, brže ili sporije ovisno o tome koliko im je sektor goveda bitan za nacionalnu ekonomiju.

Što će biti s biftekom? Bit će sve skuplji, i sve više će dolaziti na stolove Europljana iz Južne Amerike, oni si zaštitu okoliša još ne mogu priuštiti. Postat će hrana za superbogate, meso i riba za bogate, a sirotinja neka jede kolače.