Drž'te Čačića što dalje od poljoprivrede

Kad je god Šokcu zafalilo novaca on prodao zemlju. I tako je prodavao, prodavao i na kraju ostao bez ičega. I ove naše Vlade prodaju, prodaju i na kraju ćemo svi ostati bez ičega. Da li će Čačić doista prodati Petrokemiju Rusima. Za koliko, zašto sad baš i da ostanemo bez vlastita gnojiva? Pa kome će doista to koristiti? Proračunu? Ili nekome u politici? Što jednom Gazpromu treba naša Petrokemija? Pa Rusija ima bar 100 takvih tvornica kao što je naša Petrokemija. Imaju i jeftiniju sirovinu, odnosno plin koji je u toj proizvodnji sirovina. I sada da plate Hrvatima za njihovu tvornicu u kojoj će imati skuplju radnu snagu nego li u Rusiji i još uz to da dovoze plin svoj za proizvodnju. Nekad mi se čini da sam sve gluplji i gluplji. I kada možda sve zbrojim i upitam se što bi učinio da sam na mjestu Milanovića i Čačića. I isto to. Prodavaj dok još imaš što. Nama će biti dobro, a poslije će se valjda nešto dogoditi. Uostalom, neka vlada iza njih će možda uspjeti i poništiti prodaju, pretvorbu ili slično. Jel moguće da ćemo prodati našu tvornicu mineralnih gnojiva samo da popunimo manjak u proračunu. Svi poludjeli. Ma kada se sve zbroji ne vidimo neku budućnost za Petrokemiju kao proizvođača gnojiva. Očito da bi ona mogla postati pakirnica. Što drugo pomisliti. I ponekad se stvarno pitam da li je uopće za vjerovati tom Čačiću. On je u ova tri mjeseca bar 20 puta nešto rekao da će se raditi, a da uopće nije imao mandat za to. Ili je govorio u svoje ime ili je onako lupio u mikrofone i ostao živ. Da on ide u Rusiju samo zbog Petrokemije? Nije za vjerovati. Mišljenja sam da su tom njegovom izjavom zatečeni i Milanović i Josipović. Vjerojatno se razgovoralo o mogućnostima nekakve prodaje kutinske tvornice. Možda je Čačić svoga šefa u Vladi i obavjestio da će on tamo u Moskvi nešto i s nekim pričati. Ali, kada se prodaje takva tvornica onda te priče i razgovori traju mjesecima i ne na razini da on tako nešto pregovara. Pokazati će vrijeme što je taj ekstremni političar tamo pričao. No, moramo znati da je on ne samo ekstreman u svojim izjavama i nebulozama, već je i više nego elementarna nepogoda. Jer u ova tri mjeseca u što god je dirnuo tu ništa nije ostalo. Kako bar maknuti od poljoprivrede i proizvodnje hrane. Pa taj će čovjek i ovo malo što nam je ostalo u agraru staviti u ugar.

U isto vrijeme u Vladi je jasan stav da bi država u Petrokemiji morala zadržati vlasnički udio i nakon eventualne prodaje ruskim partnerima. Hoće li to biti kontrolni paket dionica ili nešto drugo, ovisit će o tome što se bude nudilo kažu iz Milanovićeva kabineta. No, koja bi budala opet istresla novce, a da s njima ne upravlja. A ako će pak opet vlada imati manje od polovice vlasništva jasno je da je to onda priča slična onoj Ininoj.

Stvarno nismo uređena država. A u onom dijelu gdje smo uređeni, neuređeni su pojedinci. Imali tko tamo na Markovu trgu hrabrosti da kaže - da ja sam potpisao Čačiću punomoć da prodaje Petrokemiju ili pak da kaže - Ne, gospodin Čačić to radi na svoju ruku. Nešto se između redaka moglo saznati iz Milanovićeva obraćanja. Ali tek kad je shvatio da mu se u Kutini događa bura. Već su davno svi trebali naučiti da se Petrokemija ne dira. To je između ostaloga i tvrtka od općeg državnog interesa, a i gigant koji je i prošlu godinu poslavao s dobiti. Nadzorni odbor Petrokemije d.d. jednoglasno je prihvatio izvješće o poslovanju za 2011. godinu. Tvrtka je u prošloj godini ostvarila dobit od 107,8 milijuna kuna, a planirana dobit bila je 5,2 milijuna kuna.

Proizvodnja je u 2011. bila 4,1 posto veća od plana, dok je plan prodaje mineralnih gnojiva ostvaren s 97 posto, uz odstupanja u asortimanu i dinamici. «Poslovanje se odvijalo uz maksimalne mjere štednje i racionalizacije na svim razinama», istaknuo je nedavno Josip Jagušt, predsjednik Uprave tvrtke. Nadzorni odbor također je prihvatio program mjera za ostvarivanje Plana poslovanja za 2012. godinu. «Bit će teško, ali ja sam ipak optimist. Godina je duga i vidjet ćemo što će se dešavati», zaključio je tada Jagušt i ne sluteći da će prste ubrzo umočiti Čačić.

Valja se podsjetiti barem posljednjih pedesetak godina prije nego li tako nešto stavimo u bubanj. U sustavu INE puna tri desetljeća djeluje kao INA-Petrokemija. Godine 1978. položen je i temeljni kamen za nova postrojenja mineralnih gnojiva kapaciteta 1,2 milijuna tona.U rad su puštena koncem 1984. i s postrojenjima iz 1968. čine jedinstvenu tehnološku cjelinu jedine hrvatske tvornice mineralnih gnojiva. Uz proizvodna razvila je postrojenja za vlastito održavanje i izradu rezervnih dijelova te interni transport roba. Izdržala je sve testove svjetskog tržišta, pa i u ratnim četverogodišnjim uvjetima, uz nedaleku bojišnicu. Osobito vrijednim je vlastitom tehnologijom izgrađena čađara u Iranu 1994. godišnjeg kapaciteta 15 tisuća tona čađe. Riječ je o realizaciji prvog međunarodnog ugovora neovisne Republike Hrvatske. Usavršila je proizvodnju tekućeg gnojiva, UAN otopine, a uz klasičnu uvrećanu unaprijedila je i otpremu gnojiva u rasutom stanju (rinfuzi), te na paletama vlastite izrade. Pod nazivom Petrokemija d.d. je od 24. lipnja 1998. godine. Nezaobilazan je strateški oslonac domaćoj i poljoprivredi posebno bližeg regionalnog tržišta u što spadaju Slovenija, BiH, Srbija i Crna Gora. Petrokemja izvozi u 20-tak zemalja svijeta.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.