Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 22.05.2026. 13:30

Hrvatska vs ukrajinska pšenica: 60% da može, 100% da neće

Tolike su šanse da hrvatska pšenica može biti konkurentna ukrajinskoj. Brojke su brutalne i pokazuju ono što naši ratari već dugo osjećaju "iz stomaka" - evo nove priče za prste polizati

Hrvatska vs ukrajinska pšenica: 60% da može, 100% da neće
Foto: Shutterstock/Ryzhkov Oleksandr

Već dvije godine sustavno pratim troškove proizvodnje pšenice u Hrvatskoj. Prošle sezone došao sam do 1.290 EUR/ha troška - uz pad cijena gnojiva i sjemena u odnosu na 2024. To su brojke iz priče Pšenica roda 2025: više od polovice ratara će ostvariti gubitak, i one će mi biti polazište za usporedbu Bogomdane zemlje za pšenicu - Hrvatske, s njenim najvećim dušmaninom - ukrajinskom pšenicom.

U toj priči sam koristio model u kojem je dio atara bio u zakupu, a u ovoj ću koristiti model u kojoj je svo zemljište u zakupu - ovo radim kako bi mogao usporediti troškove jer ako je poljoprivredno zemljište u vlasništvu, poduzetnička matematika ima drukčiju sliku. Ne nužno lošiju ili bolju, samo meni kompliciraniju. Zbog te promjene modela su ukupni troškovi proizvodnje pšenice u ovoj priči kao da je sva zemlja u zakupu po 300 EUR/ha - što onda daje troškove proizvodnje pšenice od 1501 EUR/ha.

Napomena prije nego krenem: koristim lanjske brojke troškova i cijena i u ovoj usporedbi. Dodatno napomena: ovog su proljeća poskočile cijene plavog dizela, a nešto i gnojiva, na ovogodišnju pšenicu se to skoro ne odnosi - većina ratara je gnojivo kupila zimi, po starim cijenama, pšenica je posijana u jesen 2025., glavnina prohoda je gotova, ostalo je samo kombajniranje.

A onda slijedi zaplet priče usporedba s troškom proizvodnje u Ukrajini, stavku po stavku.

Sjeme

Hrvatska: 119 EUR/ha.

Ukrajina: Pšenica je tamo jeftinija u otkupu, a sjemenarstvo je u znatnoj mjeri vezano uz cijenu osnovne robe. Domaće sjeme dominira tržištem, deklarirane sorte su česte, certifikate često zamjenjuje vlastita selekcija. Realna procjena: ~80-90 EUR/ha.

Razlika: cca 30 EUR/ha u korist Ukrajine.

Zaštita

Hrvatska: 215 EUR/ha. To su uglavnom proizvodi velikih multinacionalki (Bayer, Syngenta, BASF, Corteva), registrirani u EU pesticidnoj bazi, nakon što je 2018.-2023. EU zabranila 14 aktivnih tvari uz najavu daljnjih restrikcija. Hrvatski ratar plaća punu cijenu EU-compliant formulacija.

Ukrajina: Ukrajinsko tržište zaštite ozbiljno se razlikuje od hrvatskog na tri razine:

Prvo, generici dominiraju. Eastern European market preferira off-patent formulacije - kineski i indijski generici za triazole fungicide, glifosat, 2,4-D herbicide, neonikotinoide. Mnogi ukrajinski ratari kupuju generičke proizvode po 30-50% nižoj cijeni od originalnih EU brendova.

Drugo, dostupnost zabranjenih tvari. EFSA je u izvještaju za 2022. detektirala u uzorcima iz Ukrajine ostatke aktivnih tvari koje nisu odobrene u EU (npr. propargit). Ukrajinski regulator (Ministarstvo zaštite okoliša + Derzhprodspozhyvsluzhba) ne prati EU listu - dopušta neke neonikotinoide, paraquat-ekvivalente i druge tvari koje se kod nas više ne mogu kupiti. Ti proizvodi su u pravilu jeftiniji.

slika gnojiva
Mnogi ukrajinski ratari kupuju generičku zaštitu po 30-50% nižoj cijeni (Foto: Shutterstock/yarm_sasha)

Treće, manje regulatorne nadgradnje. Hrvatski ratar uz cijenu sredstva plaća i sve obveze evidencije, edukacije, integrirane zaštite, eko-shema. Ukrajinski ratar - ne. Sami administrativni i kompenzacijski troškovi koji ulaze u “215 EUR/ha” kod nas tamo praktički ne postoje.

Realna procjena ukrajinskog troška zaštite za isti tehnološki cilj: ~150 EUR/ha - kombinacija generika, jeftinijih formulacija i odsustva regulatornih premija.

Razlika: cca 65 EUR/ha u korist Ukrajine.

Gnojiva

Tu je prva ozbiljna razlika i ona ne dolazi od cijene gnojiva - globalna cijena uree je globalna cijena uree, NPK formulacije su slične. Razlika dolazi iz kvalitete tla.

Hrvatska: 317 EUR/ha. Naša ratarska zemlja u prosjeku ima nižu humusnu rezervu, manji udio fosfora i kalija u prirodnom obliku, slabiju sposobnost zadržavanja hranjiva. Sve to znači da za ciljani prinos moramo gnojiti “gušće” - i temeljnom gnojidbom, i prihranama.

Ukrajina: Crnice (chornozem) imaju 4+% humusa, hrvatska prosjek je ispod 2%. Veća prirodna plodnost znači manje vanjskog inputa za isti prinos. Konzervativna procjena: 20-25% manje gnojiva po hektaru za ekvivalentan prinos. Otprilike 240 EUR/ha.

Razlika: cca 75 EUR/ha u korist Ukrajine.

Mehanizacija i rad

Hrvatska: 430 EUR/ha - od toga mehanizacija 220 EUR/ha (amortizacija strojeva, gorivo, vanjski servis i dijelovi, registracije) i rad 210 EUR/ha (polje, održavanje, tehnologija, nabava/prodaja). Razdvajam ih jer se u Ukrajini ponašaju vrlo različito.

Mehanizacija (HR 220 EUR/ha)

Strojevi, amortizacija, kapital. John Deere, Case, Claas i CNH ne prodaju traktor jeftinije u Ukrajini nego u Hrvatskoj. Financiranje je tamo skuplje (vidi kamate niže), ne jeftinije. Strojni dio je praktički isti.

Gorivo. Ovo je iznenađujuće. Ukrajina nema sustav plavog dizela. Ukrajinski ratar puni dizel po komercijalnoj cijeni, koja se u 2024./2025. kretala oko 52–55 UAH/L, što po tečaju (~45 UAH/EUR) izlazi na 1,15-1,22 EUR/L. Hrvatski plavi dizel u prošloj sezoni bio je 0,79 EUR/L s PDV-om (0,63 bez). Drugim riječima - ukrajinski ratar je za gorivo plaćao više nego hrvatski plavog dizela. Tu Hrvatska čak ima blagu prednost.

Vanjski servis i dijelovi. Tu Ukrajina dobiva. Sat rada mehaničara, pranje stroja, manualne intervencije — sve po mjeri ukrajinske plaće. Procjena: 30% manje na servisnom dijelu mehanizacije.

Zbroj: ukrajinska mehanizacija ispada na cca 190 EUR/ha.

Rad (HR 210 EUR/ha)

Da izbjegnem ratne distorzije, uzimam predratne podatke iz 2021. Ukrajinska prosječna bruto plaća tada je iznosila ~434 EUR/mjesečno, hrvatska ~1.089 EUR/mjesečno - omjer 1:2,5.

Pri tom omjeru, ukrajinski ekvivalent hrvatskog rada od 210 EUR/ha ispada na ~85 EUR/ha.

Veličina parcele - vrijedi za oboje

Prosječno hrvatsko gospodarstvo ima oko 5,6 ha, a prosječna ARKOD parcela je ispod 2 ha - naša fragmentacija je bolna. Ukrajinski prosjek po imanju je 649 ha, a operativna parcela (jedan komad bez prepreka) tipično se kreće između 50 i 300 ha, u boljim crnozemnim regijama i preko 500 ha.

slika tri
Prosječno hrvatsko gospodarstvo ima oko 5,6 hektara zemlje, ukrajinskoima 649 (Foto: Shutterstock/K-FK)

Razlika u jedinici rada je dramatična: manje okretanja na uvratinama, manje preklapanja, manje praznih hodova kombajna i prikolice, veći učinak po satu rada, niža potrošnja goriva po hektaru. U farmdoc-ovim međunarodnim usporedbama troškova, sama veličina parcele objašnjava 15-25% razlike u cijeni koštanja između velikih i malih operacija. Konzervativno uzimam 20% uštede koje primjenjujem na zbroj mehanizacije + rada u korist Ukrajine.

Zakup zemljišta

Hrvatska: 300 EUR/ha. To je realan prosjek u ozbiljnijim ratarskim regijama.

Ukrajina: Tržište zakupa otvorilo se nakon ukidanja moratorija u 2021. Cijene su rasle, ali su i dalje znatno ispod naših. Prosjek u 2025. po izvješćima ukrajinskih agro-publikacija kreće se oko 100 EUR/ha, u boljim crnozemnim regijama (Vinnitsa, Poltava, Cherkasy) i do 150 EUR/ha. Uzimam 120 EUR/ha kao reprezentativan broj.

Razlika: cca 180 EUR/ha u korist Ukrajine.

To je najveća pojedinačna razlika u cijeloj kalkulaciji.

Ostali troškovi (osim zakupa)

Hrvatska: Iz mojih 180 EUR/ha “ostalih troškova” izdvojio sam zakup zasebno (u toj Priči računao sam da je dio zemlje u vlasništvu, dio u zakupu, sad to moram “centrirati”), pa ostatak - osiguranja, računovodstvo, digitalija, edukacija, sušenje - iznosi cca 80 EUR/ha.

Ukrajina: Sve te usluge koštaju po mjeri ukrajinskih plaća. Računovodstvo, prijevoz, sušara, digitalne platforme - tipično 30-40% jeftinije. Procjena: ~50 EUR/ha.

Razlika: cca 30 EUR/ha u korist Ukrajine.

Kamate

I tu uzimam predratnu 2021. razinu, jer je ratna stopa Narodne banke Ukrajine bila iskrivljena (preko 20% na vrhu). U 2021. je ukrajinska prosječna kreditna stopa bila ~13,3%, hrvatska poljoprivredna kreditna stopa ~3-4%.

Hrvatska: 40 EUR/ha (otprilike razina iz moje lanjske kalkulacije - kamate računam na mehanizaciju i za obrtni kapital).

Ukrajina: Pri otprilike trostruko skupljem kapitalu ~120 EUR/ha.

Razlika: cca 80 EUR/ha u korist Hrvatske.

Zbrojeni trošak po hektaru i cijena koštanja po toni

Razlika je oko 510 euro po hektaru - ili 34% u korist ukrajinskog proizvođača. Ili rečeno drukčije - hrvatska pšenica je 51% skuplja za proizvesti od ukrajinske

Ali kad pričamo o pšenici kao globalnoj robi, hektar nije prava mjera. Mjera je cijena koštanja kilograma, odnosno tone zrna - to je ono što ratar nosi na otkup, i to je ono čime se konkurira na MATIF-u i u talijanskim mlinarama.

nova fotka
Trošak proizvodnje po hektaru između hrvatskog i ukrajinskog ratara

Pri istoj pretpostavci prinosa od 7 t/ha (hrvatski je prosjek formalno niži, ali u ozbiljnijim regijama 7 t/ha je realan prosječni prinos; ukrajinske crnice mogu i više pri istom ulaganju, ali za poštenu usporedbu istu brojku držim s obje strane), cijena koštanja izgleda ovako:

Razlika u cijeni koštanja zrna iznosi čak 73 eura po toni. Na troškovima proizvodnje od 1501 EUR/ha, proizvodnja pšenice u Hrvatskoj košta 214 EUR/toni. U Ukrajini 143 EUR/toni.

A sad ono važno - prosječna otkupna cijena pšenice u 2024./2025. kretala se na hrvatskim otkupnim mjestima oko 160-170 EUR/t. Drugim riječima, hrvatski ratar pšenicu prodaje za manje nego što ga košta da je proizvede. Ukrajinski ratar pšenicu prodaje za 130-140 EUR/t, što je niža cijena od one koju dobije hrvatski ratar.

Hrvatska cijena koštanja pšenice je iznad njene tržišne cijene. To je strukturni problem koji ne nestaje s boljom žetvom ili s 5% jeftinijim gnojivom.

A potpore?

Sad u priču ulazi ono što obje države rade da bi uopće održale sektor i iskompenzirale nametnuta okolišna ograničenja - a to su potpore.

Hrvatska (2021./2025., relativno stabilno): Prosječna potpora za pšenicu kroz ZPP iznosi oko 300 EUR/ha. To znači da je efektivni trošak proizvodnje (ono što ratar stvarno mora pokriti iz prodaje zrna) 1.201 EUR/ha, odnosno cijena koštanja pada na 172 EUR/t.

Ukrajina (predratna 2021. razina): I tu uzimam predratnu sliku, jer je ratni režim potpora nereprezentativan. U 2021. Ukrajina je imala niz manjih programa - državnu potporu po grlu stoke, subvencionirane kredite, programe za male proizvođače do 120 ha (~3.100 UAH/ha = ~95 EUR/ha). Komercijalni ratar od 500+ hektara, kakav dominira ukrajinskom strukturom, realno je dobivao 30-50 EUR/ha efektivne potpore. OECD-ov pokazatelj podrške proizvođačima (PSE) za Ukrajinu i u tom razdoblju bio je dramatično niži od EU prosjeka - Ukrajina je strukturno zemlja u kojoj agrarni sektor sam pokriva svoje troškove, bez većeg proračunskog plašta.

Uzimam 40 EUR/ha kao reprezentativan iznos.

nula teksta
Hrvatska je postala preskupa zemlja za proizvoditi pšenicu (Foto: Shutterstock/P_galasso2289)

Razlika u cijeni koštanja se nakon svih potpora suzila s 73 €/t na 36 €/t. Drugim riječima: da bi hrvatska pšenica imala troškovno isti položaj kao ukrajinska, država mora dati 300 EUR potpore po hektaru - a hrvatski ratar je još uvijek značajno skuplji.

To je veličina strukturnog hendikepa koji potpore mogu ublažiti, ali ne i ukloniti.

Što ove brojke govore?

Glavna razlika nije u “oni rade jeftinije” u smislu cjenkanja na inputima. Sjeme, zaštita, strojevi, gorivo - sve je to globalna roba, otprilike ista cijena. Razlike koje stvarno mjere su strukturne: zakup, kvaliteta tla i cijena rada. Tri stavke u kojima Ukrajina ima trajnu prednost koja se neće zatvoriti - jer je vezana za faktore koje Hrvatska ne može promijeniti.

Zakup od 300 EUR/ha kod nas će teško pasti, jer kod nas postoji tržište zemljišta s investitorima koji čuvaju kapital, postoje ratari koji se otimaju za istu parcelu, postoji gradnja i regulacija. Kvalitetu tla ne mijenjamo - crnice su crnice, naše je naše. Plaće u Hrvatskoj neće pasti na ukrajinske, niti to želimo.

Kad sve to pogledam zajedno, dolazim (opet) do zaključka koji nikoga neće razveseliti, ali je realan: Hrvatska je postala preskupa zemlja za proizvoditi pšenicu.

I ne - nije rješenje “još potpora”. Današnjih 300 EUR/ha potpore već je proračunska kompenzacija za strukturni hendikep, i još uvijek nije dovoljno da pokrije razliku. Ako država povuče potpore, sektor odmah pada. Ako ih şe digne na 500 EUR/ha - dolazi do trenutka kad bi to bilo pametnije pšenicu uvoziti, a novac iskoristiti bolje (npr. za navodnjavanje/odvodnju krških polja u Dalmaciji).

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Pšenica je globalna roba. Na globalnom tržištu njezina cijena diktiraju proizvodnja u najvećim proizvodnim regijama a to su Rusija, Ukrajina, Argentina, Australija, Sjedinjene Države - zemlje koje proizvode na 1.000-hektarskim parcelama i bez naših regulatornih opterećenja. Hrvatska se u tu utakmicu ne može uključiti. Ne sad, ne za pet godina, odnosno nikad pri ovoj strukturi troškova.

Pšenica kao komoditet

To ne znači da nestaju oranice ili da nema posla. To znači da na istim tim oranicama treba staviti drugu kulturu, drugu logiku, višu dodanu vrijednost. Specijalizirane vrste pšenice. Profitabilnije uljarice. Voće i povrće za prerađivačku industriju. Ono što se ne natječe na MATIF-u. Ono što ima neku posebnu priču koju će krajnji potrošači biti spremni više platiti.

Pšenica kao komoditet - to je bitka koju mi ne možemo dobiti. Što prije to prihvatimo, prije ćemo se zaposliti onim u čemu ima prilike. A prilika postoji - u nišama, u kvaliteti, u prerađivačkim ugovorima, u kulturama gdje je hrvatska klima i parcelarna struktura prednost, ne hendikep.

To znači mijenjati se. Pokušavati. Griješiti. Pa se ponovo mijenjati. A promjena u poljoprivredi se događa sporo, jer se događa kroz generacije. Što ne znači da ne treba početi - jer alternativa je da uporno sijemo pšenicu i čekamo čudo.

Izvori za HR: vlastite kalkulacije iz priča “Pšenica roda 2025: više od polovice ratara će ostvariti gubitak” (lipanj 2025.) i “Kukanje pšenice roda 2024” (travanj 2024.). Izvori za UA: AgroReview, OECD Agricultural Policy Monitoring 2025., World Bank, Latifundist, podaci IPAD/USDA, podaci o cijenama goriva GlobalPetrolPrices za UA. Plaće: Eurostat / Ukrstat 2021. (predratna razina za korektnu usporedbu odnosa)


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojen oglas

KLUB

Ono kad gugl poštuje identitet kokice 😄😶‍🌫️🫥🐔