Intervencija 73.10 - korak naprijed u odnosu na podmjeru 4.1?

Izašao je novi "fond“. Tako smo često govorili i govorimo još uvijek za natječaje ruralnog razvoja. Bivša podmjera 4.1. sada se zove Intervencija 73.10. Ova kolumna piše o tome što donosi poljoprivrednicima, te usporedbu u odnosu na podmjeru 4.1.

U zadnjem razdoblju (2014.-2020.) poljoprivrednicima je bilo na raspolaganju puno natječaja u podmjeri 4.1 Programa ruralnog razvoja. U tom periodu bilo je puno pogrešaka u načinu kako su raspisivani, neki od tih su na kraju ispali prema onoj staroj hrvatskoj izreci "tko je jamio, jamio je”. Svaki je izgledao drukčije od onog prethodnog, a česta promjena kriterija i pravila nije olakšala posao niti poljoprivrednicima, niti konzultantima, niti zaposlenicima APPRRR koji su ocjenjivali prijave.

Kako je vrijeme odmicalo, Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanja su bili sve vještiji i sve više stezali omču oko umjetnog stvaranja uvjeta koje su labave definicije na prvim natječajima omogućavale. Na kraju u zadnjim se može reći da je to izgledalo dosta solidno, onaj poljoprivrednik koji se dobro pripremio s projektima i imao kvalitetne savjetnike mogao je ostvariti svoje ciljeve – investirati s bespovratnom potporom od 50 do 90 posto.

Što donosi Intervencija 73.10?

Puno godina kasnije, prilika je za novi start jer kreću natječaji u novom razdoblju ZPP 2023-2027. Prvi na redu je natječaj za Intervenciju 73.10. Što nam donosi taj natječaj, kao i komentar sustava bodovanja donosim ispod:

Visina potpore: 65 posto bazna, 80% za mlade poljoprivrednike. Ovih 65% čini se dosta povoljno za poljoprivrednike, a 80 za mlade logična je mjera s obzirom na cilj pomlađivanja hrvatske poljoprivrede.

Moj osobni stav je da bi potpore trebale biti 30-50 posto i šire dostupne. Ovako na 80% radi se svašta i kupuje što treba i ne treba. Sjećam se jednog sastanka u kojem sam došao u fondovskom Caddy-ju, a kolega je došao u napucanom VW Amaroku - čovjek me pogledao kao da nisam normalan, tko na 90% potpore kupuje caddy umjesto pickup-a od 50.000 EUR? Hoću reći, tko je ozbiljno u poslu i 30 posto mu znači dosta, a 50 je odlično. 80% potpore je sjajno, ali tu se rade poslovno neopravdane nabave - npr. zašto sad ne bi netko prebacio gospodarstvo na sina, kupio traktor koji mu ne treba (ili malo treba), kojeg je platio vlastitim sredstvima samo 20% i za 5 godina kad istekne zabrana prodaje ga može prodati za 50% vrijednosti i još zaraditi? Visoke potpore otvaraju svakakve kreativne mogućnosti, što bespovratno troši novac koji bi mogao biti bolje utrošen.

Veličina projekata do 2 milijuna EUR. Mislim da je 2 MEUR pretjerano, u nekim sektorima npr. ekološke proizvodnje ima tek 6 milijuna EUR ukupne potpore na intervenciji 73.10 To znači da 3 velika i dobro pripremljena projekta u voćarstvu veličine 3,1 mil. € (2 MEUR potpore) mogu odnijeti svih predviđenih 6 mil. € budžeta. Više sam sklon natječajima u kojima je maksimalna potpora u rangu 0,5-1 MEUR. Smatram da je dovoljna za većinu projekata i da je dobra mjera da se napravi više projekata koji su i dalje ozbiljni i razvojni. Ovako se sve može svesti na 3 dobitnika i stotine gubitnika.

Minimalno 50% vrijednosti projekata mora biti u vrijednijim područjima investiranja poput izgradnje farmi, navodnjavanja ili podizanje nasada. Ovaj kriterij je logičan rasplet i podržavam ga - omogućit će da struktura projekta bude bolja, smanjit će se kupnja mehanizacije i pick-upova kroz fondove. Ovo je izostavljeno kod natječaja za ekološke proizvođače, što mislim da je pogrešno i da je to upravo ono što ne treba činiti. Naime, ekološka proizvodnja najmanje je produktivan dio hrvatske poljoprivrede, i koliko vidim po početnim učitavanjima specifikacija za nabavu svi će u tom natječaju kupovati isključivo strojeve.

Kakva je korist za poljoprivredu dati nekom 65% subvencije za traktor i malčer, da bi s njima malčirao neproduktivne nasade lješnjaka ili oraha? U takvim nasadima nitko neće investirati u navodnjavanje ili kupnju strojeva za krckanje i baš zato je trebalo zadržati kriterij od minimalno 50% ulaganja u vrijednijim područjima investiranje. To bi osiguralo kvalitetniju strukturu projekata i za ozbiljne ekološke proizvođače.

Odvojeni su budžeti natječaja za manja i srednja gospodarstva, velika gospodarstva i ekološku proizvodnju. Načelno podržavam odvajanje jer je lakše upravljati raspoloživosti intervencije za određenu ciljanu skupinu. Time se štiti male/srednje od velikih koji su u pravilu spremniji za natječaje i imaju veće projekte koji onda progutaju većinu proračuna za potpore.

Odvajanje za ekološke proizvođače je novost iako su i do sada u pravilu na dosadašnjim natječajima dobili pokoji bod više u mjeri 4. Ekolozi su dobili cca 10% budžeta. Čini mi se pogođena mjera. Najviše ide za male i srednje poljoprivrednike (očekivano, tu je fokus sadašnje agrarne politike), a veliki su dobili 13,5 milijuna eura od ukupno 60 na ovom natječaju. Čini mi se da je 13,5 mil.€ malo, jer ekonomsku veličinu od 250.000 EUR ima već netko sa 300 hektara oranica ili 100 ha oranica i 200 bikova u tovu. Ovo je najpotentniji dio hrvatske poljoprivrede po pitanju kapitalnih mogućnosti kao i dostupnosti stručnog znanja i šteta je taj sektor ograničiti na samo 20% budžeta. Teško je ovdje odrediti pravu mjeru/omjer, ali ja sam puno bliže 50:50 nego 80:20 u korist malih i srednjih.

Vjerujem da bi analiza podataka PRR 2013-2020 pokazala da su veliki uspješniji u financiranju i realizaciji projekata i ostvarenju ciljeva projekta nakon isplate potpore. Time bi se brže ostvarili ciljevi povećanja proizvodnje određenih grana voćarstva, povrtlarstva i stočarstva.

Bodovanje. Kamen spoticanja svakog dosadašnjeg fonda, jer uvijek nekom nešto odgovara, a drugom ne odgovara. Nemoguće je tu biti apsolutno pravedan i ispravan, na kraju moraju biti neki kriteriji. Modeli bodovanja su slični za sve tri cjeline u natječaju (mali/srednji, veliki, ekološki).

Kriteriji bodovanja

Uzeo sam za analizu kriterije bodovanje za intervenciju 73.10 - Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju – mikro, mali i srednji korisnici

a. Veličina poljoprivrednog gospodarstva (EUR SO)/broj članova zadruge ili proizvođačke organizacije – nikad nisam razumio zašto je Ministarstvu toliko bitna veličina gospodarstva koje se natječe na fond, odnosno zašto je baš 25.000-100.000 ekonomske veličine gospodarstva ono što misle da je prioritetni sektor. Razumijem da je to "mali i srednji“ sektor koji bi trebao biti najagilniji, ali nekom sa 12 hektara maslina dati 5 bodova više nego nekom tko ima 10 hektara maslina...? Ili pogodovanje zadrugama s većim brojem zadrugara (koje uopće ne funkcioniraju u Hrvatskoj ne vidim da ima puno logike i da doprinosi ciljevima poljoprivredne politike.

b. Sektor ulaganja - i dalje su prioritetni sektori voćarstvo/povrtlarstvo/ maslinarstvo/vinogradarstvo. Korektno, tu smo stvarno u proizvodnji tanki i prioriteti su ispravni. 5 bodova manje stočarima/peradarima je korektno jer u prošlom razdoblju su u pravilu bili ispred s bodovima pa je ovo na neki način uravnoteživanje potpora po sektorima ili vraćanje duga.

c. Postojeća proizvodnja korisnika - ovo je novi kriterij koji promovira ozbiljnost i proizvodnu prošlost. Podržavam ga, na ovaj način se daje prednost nekom tko se već bavi nekim poslom da se razvija u odnosu na nekog tko ulazi kao početnik u neki sektor. Na ovom kriteriju su u prednosti proizvođači mlijeka, a dobro su bodovani i ostali stočari.

d. Sustavi kvalitete poljoprivrednih proizvoda - 5 bodova čini mi se previše za ovaj kriterij. Realno to je tako nešto jednostavno i jeftino dobiti, a nema neku preveliku vrijednost u svakodnevnom poslovanju poljoprivrednog pospodarstva. Ove bodove će si uglavnom osigurati veći poljoprivrednici. Zadržao bi kriterij, ali u kategoriji bi dao najviše 1-2 boda.

e. Stručna sprema i radno iskustvo: podržavam - treba dati prednost nekom tko ima stručno obrazovanje i/ili iskustvo u poljoprivredi. Kod takvih projekata veća je šansa da uspiju.

f. Indeks razvijenosti JLS: podržavam - treba dati prednost slabije razvijenim područjima.

g. Doprinos ulaganju klimi i okolišu: podržavam - treba dati prednost projektima s ovom komponentom. Minimum od 10% investicije u ovo područje da bi se ostvarilo 3 boda po ovom kriteriju je možda pretjerano, ali ako se na ovaj način potiče navodnjavanje onda je to u redu.

h. Doprinos ulaganja digitalizaciji poljoprivrede: podizanje praga investicija u digitalizaciju na 10% investicija u projekt pretjerano je. U većini proizvodnji nije potrebno uložiti tako puno da bi se ostvarile značajne koristi od digitalizacije. Iz stomaka - 3 do 5% čini mi se bolja mjera. Ovako će se u borbi za bodove izmišljati neki skupi i nepotrebni softveri i trošiti novac koji se ne treba trošiti da bi se postigli ciljevi projekta i SP ZPP-a.

i. Korisnik potpore podmjera 4.1: korektno, daje se prednost korisnicima koji do sada nisu dobili potpore iz fondova ruralnog razvoja.

Dobar okvir 

Kao i obično, kod bodovanja se može beskonačno raspravljati što je najbolje ili najpoštenije, ali gledajući ovaj sustav moglo bi se zaključiti sljedeće: voćar, povrtlar, vinogradar ili maslinar s postojećim nasadom 20-30 hektara, s fakultetom ili zaposlenim tehnologom, koji ulaže u novi nasad sa navodnjavanjem, na slabije razvijenom području će biti u prednosti da dobije 65% potpore za svoj projekt. Ako je k tome mladi poljoprivrednik dobit će 80% subvencije.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Isto tako će dobro prolaziti projekti u stočarstvu za mliječno govedarstvo za postojeće proizvođače mlijeka, proizvođači krumpira koji ulažu u skladištenje i mehanizaciju za vađenje itd. Sve u svemu zvuči logično gledajući ciljeve SP ZPP i trenutne izazove hrvatske i EU poljoprivrede.

Uz manje zamjerke (vidi pojašnjenja gore), mislim da je Agencija/Ministarstvo napravilo korektan posao na ovom natječaju i da je ovo dobar okvir gledajući strateške ciljeve hrvatske poljoprivrede, a to su razvoj voćarstva/povrtlarstva/stočarstva, razvoj ruralnih krajeva, ekologija, digitalizacija i ulaz mladih u poljoprivredu.