Iscjeliteljica opasnih namjera: zašto daturu prati loš glas?

Datura stramonium prastara je stanovnica svakog zakorovljenog mjesta. Prema dostupnim izvorima, porijeklom je s Kavkaza, odakle se proširila po cijelom svijetu. Ima je u Europi, Aziji, raste na prostranstvima sjeverne i južne Amerike, a različite podvrste i njihovo djelovanje na ljudski organizam proučavaju se odavno.

Šamani skoro svih starih religija koristili su je za magijske obrede. Bila je poznata antičkim Grcima, a u Rimu i većini europskih država u srednjem vijeku korištena je kao lijek. Gaj Petronije Arbiter (27. -66 p.k.) posvetio joj je jedno poglavlje u svom šaljivom književnom dijelu "Satirikon".

Ljekovita, ali i otrovna

Kao ljekovitu biljku, seljaci su je koristili prije svega za liječenje astme (zbog čega je nazvana trava od sipnje i trava od zaduhe), bolesti živčanog sustava, upale očiju, jakog kašlja, ukočenosti i u razne druge svrhe. Upozorenje: cijela biljka je otrovna, od vrha do korijena. O tome svjedoče još neka njena narodna imena: kužnjak, zli čičak i mnoga druga.

Sadrži izuzetno opasne alkaloide, atropin, skopolamin i hiascin. To ipak ne spriječava obitelji u selima i gradovima da je uzgoje u svojim vrtovima, jer je vrlo atraktivna, s krupnim bijelim cvjetovima u obliku lijevka, zbog kojih je u nekim zemljama odavno nazvana "anđeoska truba". Ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu niti plodnu zemlju, podnosi sušu, a brzo naraste i lijepo izgleda. Nekad se postavlja iznad vrata, pa napravi "vijenac" kad procvjeta. 

Kako smo se nekad liječili? Jedna biljka ne štiti samo od bolesti

Od davnina daturu "prati glas" da ima afrodizijačke moći. I zaista, njeni dijelovi, posebno crno masno sjeme, potopljeno u rakiju dok ne postane tamna i sluzava - imaju efekt sličan viagri. Na žalost, uz snažne nuspojave: bol, nekontrolirano mokrenje, povišenu temperaturu, ubrzan rad srca, širenje zjenica, žeđ, vrtoglavicu, posrtanje i padanje, halucinacije, sumanute ideje, a ponekad i smrt.

Samo ju iskusni smiju brati

Liječnici koji su radili u selima opisuju djelovanje na isti način: kad poljoprivrednici pošalju žene i djecu negdje u goste i okupi se muško društvo da bi pilo bez nadzora, bar jedan kum ili susjed mora donijeti "onu posebnu rakiju" - s daturom. Obično već nakon nekoliko čaša, cijela ekipa dospijeva u bolnicu, gdje, uz brzo davanje terapije, za dan ili dva dolazi sebi.

Dr. Jovan Tucakov u svojoj kapitalnoj knjizi "Liječenje biljem" opisuje slučaj banatskih svatova iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Nakon tri dana slavlja, kum je tražio "specijalnu rakiju", a onda, pod njenim djelovanjem, sjekirom ubio ili ozbiljno ozlijedio nekoliko prisutnih. Ondašnje novine su poslije tu brojku povećavale dok nije dostigla brojku od 35 ubijenih.

U istom izvoru ozbiljno upozorava da se djeci ne dozvoli pristup daturi jer je dovoljno da poslije igranja ovom biljkom ne operu ruke, pa onda tim rukama dodirnu hranu - i da dođe do trovanja. Sav posao branja, sušenja i njezina transporta, svu njenu pripremu za ljekovite svrhe, mogu obavljati samo odrasli i iskusni ljudi.  

U suvremenoj medicini, uz sve mjere opreza, spada u sastav mnogih preparata. Koristi se u obliku tinkture, masti ili flastera, za ublažavanje reumatskih i mišićnih bolova, hemoroida i raznih infekcija kože. Također, ulazi u sastav lijekova protiv astme, a spomenuto crno sjeme, koje ima jako analgetičko, narkotičko i halucinogeno djelovanje, ima obimnu primjenu u medicini i služi za liječenje raznih bolesti.

P.S. Premda se u Hrvatskoj uvriježio datura, u narodu je poznata i kao tatula, kužnjak, pasja jabuka, đavolja/vražja truba, đavolja/vražja jabuka, bodljiva jabuka, smrdljika, smrdljuga, smradac, smrduljka, smrduša, bazdulja, trava od sipnje, kravljača, bikov list, bika, bikovača, vočić, zli čičak, zubna trava, svinjska dušica, shirnjak, cigansko cvijeće, pakleno zvono,  vražji korov pa i zombi krastavac.