Lažu da krava ne može dati mlijeko za dvije kune

Tko kaže da krava ne može dati mlijeko za dvije kune? Može. Zašto bi trebalo uopće imati muzne uređaje. Pa može svatko imati jednu kravu. Ručno pomusti. Ne treba ih liječiti. Ne treba ih kvalitetno hraniti. Ne treba joj čak ni štala. Zašto bi uopće mlijeko iz štala izlazilo higijenski ispravno i s 3,5 posto mliječne masti. Ono može imati manje masti. Može biti puno bakterija u mlijeku. Uostalom u mlijeko se može dodati i voda da ga bude više. Pa može biti čak i primjesa nekih mirisa.

Recimo zašto ne bi mlijeko bilo iz štala gdje ćemo držati zajedno i svinju i kravu. Pa takvo mlijeko bi bilo opet za neko tržište. Krava može dati mlijeko od dvije kune. Zašto bi seljak i njegovi radnici imali plaću. Pa mogu oni raditi besplatno. Bez plaća rade i saborski zastupnici, a i direktori mljekara, a i svi oni Zagrepčanci koji su se ismijavali kravarima trubeći im iz automobila na prosvjedima u našoj metropoli. Pa i oni ne uzimaju plaću u trgovinama, uredima i slično. Zašto bi žena proizvođača imala novaca za frizuru. Pa ona može nositi i maramu da joj se ne vide sjede kose, a možda ako joj slučajno od muke izbiju i fleke po licu, može nabaviti i feređu pa sakriti lice. Onako, da ne bi plašili druge građane Hrvatske dok se usudi hodati po gradu. Hodati će po gradu jer njima ne trebaju novci za gorivo i automobile.

Jer mošte misliti sramote. Prosvjeduju, a imaju automobile, pa čak i jakne. Imaju i mobitele. Pa ne trebaju seljacima automobili. Ne moraju oni svoju djecu voziti u grad u školu, kod liječnika, na instrukcije i slično. A kamoli na balet, učenje stranog jezika. Vjerujem da bi se s našim seljacima rado mjenjali radnici u zagrebačkim gradskim tvrtkama. Rado bi se ustali u četiri sata ujutro, otišli do Bukovca gornjeg i Malinovca lijevog, ušli u štalu muzli, čistili i hranili, a nakon osam sati bi biciklom ili pješice s kantom na glavi išli kući u Dubravu.

Na glavi bi imale purgerice kantu. U njoj bi nosili mlijeka kući. Mlijeka. To bi bilo da ne bi slučajno desetog u mjesecu tražila plaću. Mlijeko bi joj bilo dovoljno. Imala bi pravo purgerica i na sat vremena pauze za sunčanje u ljetnim vremenima. Ne zato što bi imala rad da uživa sunce prigorskih brega. Jer godišnjeg odmora bi se ona odrekla. Pa da dobije neku boju. Ne bu ju krava pustila na godišnji. No, možda bi imao tko sreće i da ima krave koje će prestati musti u srpnju da ode mjesec dana do svoje vikendice na Krku.

Unutrašnje slabosti su naše unutrašnje rezerve. Sad znamo da su Milanović i Jakovina doista one prave naše rezerve iz unutrašnjosti i u igru su jednako dobro ušli kao rezerve HDZ-ovcima. Udarci policije su jednako snažni, a jednako znaju obojica zaključiti da se radi o kvalitetno izvedenim političkim prosvjedima. Oni sada na svakom koraku vide oporbu. Ne samo da su dobre unutrašnje rezerve, nego znamo da ima još unutrašnjih rezervi. Jer Milanović u stvari i nije pravi premijer. On je samo jedan od četiri premijera. On je onaj mali. A kad se u igru uključi ostali premijeri. Tu su još i Linić kao premijer za sebe, pa Čačić kao premijer za sebe i druge, pa i Pusićka. Pa jao si ga seljacima tek kad oni krenu u napad. Onda ćemo vidjeti svoga vraga. A možda će biti prilike da vidimo i Pusićku u akciji. Onako da nam pokaže kako se ujutro u pet sati muzu krave, a Čačića kako lopatom struže po blatnom hodniku. Liniću bi kao starijem gospodinu dali da vozi traktorčić s miksericom. Slavko bi onda pamet u glavu, a glavu među noge. On bi ga i upalio. Upalio bi ga bez problema jer bi njegov traktor vozio na diesel gorivo od 12 kuna, a ne na onaj plavi eurodiesel. Pa taj ne pali na -20 stupnjeva. Mošte si misliti kolike bi im plaće trebale za taj posao. I zbrka se nastavlja. Sve karte su u igri, a asevi u rukavu.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.