Mijenjati svijest: Ženama na selu je težak put do uspjeha - razumite to!

Danas je 15. listopad - Svjetski dan žena na selu. Ovaj dan ustanovili su 2008. godine Ujedinjeni narodi, s namjerom da "ukažu na ključnu ulogu i doprinos žena za unaprjeđenje poljoprivrede i ruralnog razvoja, doprinos prehrambenom suverenitetu i iskorjenjivanju siromaštva u seoskim sredinama". Seoske žene čine četvrtinu svjetske populacije, gaje i prerađuju skoro svu dostupnu hranu na tržištu noseći ogromnu odgovornost za sigurnost hrane.  

Na raznim manifestacijama stvaralaštva žena vide se predmeti iz narodne radinosti, jela i kolači kakve su jeli naši preci, "baš kao iz bakine kuhinje", a obavezno i narodne nošnje kraja u kome se događaj odigrava. Mediji tako često šalju sliku da je žena u selu prvenstveno čuvarica tradicije, što se postiže intervjuisrnjem najstarijih stanovnica koje pričaju o svojoj mladosti, teškom poslu i siromaštvu, kritizirajući mlade žene koje neće ostati u selu.

Analiza, a ne senzacija!

Ako je tema manje svečana, primjerice, obiteljsko nasilje u ruralnim sredinama, opet mnogi mediji, pa čak i najtiražniji, radije pribjegavaju senzaciji nego analizi. Naslov "nezapamćen zločin potresao mirno selo" sugerira da je novinar izgubio pamćenje ili je mediju uništena cijela arhiva, inače bi mogao provjeriti u dokumentaciji da se sličan zločin (kao po obrascu) dogodio u istom ili susjednom selu, prije samo dvije ili tri godine. Slijedi ispitivanje cijelog susjedstva, a komšiluk, naravno, zna i da je on "bio ljubomoran", "volio popiit", "imao tešku ruku i nezgodnu narav", a ona, eto, "lijepo izgledala" i "dogodilo se što se dogodilo".

Ne samo što susjedi, poznanici, blagajnica u jedinoj trgovini, poštar i željezničar nisu relevantni svjedoci nasilja o kome su "svi sve znali", a nisu ni vidjeli ni prijavili, nego medij ovakvim postupkom šalje poruku da je nasilje nešto uobičajeno, "eto, događa se" i nema načina da se spriječi ili zaustavi čak i kad je žena u više navrata prijavljivala nadležnim institucijama. Priče o našim pretkinjama koje su se porađale na njivi pa nastavljale kopati također se prečesto nalaze u ovdašnjim novinama, kao izraz divljenja onim nekadašnjim, "pravim, narodnim" ženama.

Pet razloga zašto su žene važne u borbi protiv klimatskih promjena

Novinar, pa i poneka novinarka, oduševljava se ženama sa sela koje u životu nisu bile kod liječnika, a rodile su dovoljno djece da se formira grupa u vrtiću. Rijetko se spominje da su te žene vrlo često umirale od posljedica loše ili nikakve poslijeporođajne njege i raznih vradžbina svojih svekrva ili "iskusnih žena" iz sela. 

Socijalno isključene?

Ipak se mediji najgore snalaze kad prave razgovor sa ženom poljoprivrednicom koja je uspjela - vlasnica je uspješnog gospodarstva, osnovala je mljekaru, proizvodi proizvod za koji se tržište otima, osvojila zlatne medalje na nekom sajmu. Ovdje se od komplimenata uspješnoj ženi uopće ne može vidjeti težak put koji je prošla dok nije stigla do uspjeha. Ne vidi se nepovjerenje, financijske prepreke, cjelodnevni i cjeloživotni rad, problemi sa suradnicima, ponekad i sa članovima obitelji.

Ne spominje se da su stalno zauzetu ženu čak i najbolje prijateljice prestale pozivati na slavlja i okupljanja. Vidi se samo uspjeh, pa se stvara slika da je uspješna poduzetnica "imala sreće" i da je "išlo glatko" jer "sve se može kad se hoće". Ovaj obrazac pisanja o ženama u selu može se mijenjati - edukacijom novinara, ali i stanovništva sela koje ima puno pravo pričati o svojim problemima, ne samo o proslavama i običajima.