Mladi i samo mladi posljednjih dana. Ajde omogućite tim mladima da dožive sigurnu i veselu starost!
Mladi poljoprivrednici su budućnost zemlje. Lijepo se to tako kuniti. Imali smo nedavno prvi posjet predsjednika Vlade i prvog čovjeka poljoprivrede. Potez hvale vrijedan. No, bojim se da je već sada, nakon desetak dana, sve palo u zaborav. Javnost je bila oduševljena saznanjem da su ti mladi ljudi ostali na selu, u ruralnom području i da se cijele obitelji bave poljoprivredom. Međutim, bojim se da te ljude gledamo i kao žive mrtvace. Kod nas su u ovim uvjetima osuđeni na propast. Što oni rade? Bave se poljoprivredom u zemlji Europske unije, ali u najlošijim uvjetima. Tu nam treba i Milanović i Jakovina. Neka se tu na djelu pokažu, a ne na riječima.
Prvo što treba je da se svakoga bar prvih deset godina oslobodi plaćanja doprinosa. Barem onoga za zdravstveno osiguranje. Pa oni žive desecima kilometara daleko od svake specijalističke ambulante. Kod ginekologa, stomatologa također moraju putovati. Daleko im je i svaka bolnica. Liječnika opće prakse ne mogu birati, već uzeti onoga najbližega u selu kojem imaju. A često ni njega nemaju u svom selu. Djecu moraju voziti u vrtić i u školu mnogo dalje negoli gradska djeca.
Druga stvar koju moraju Milanović i Jakovina riješiti. To su kamate. U Europskoj uniji inače i postoji program za mlada gospodarstva i za mlade poljoprivrednike i u projektu je to Zajedničke poljoprivredne politike. I ako niste znali, Vlada mora dati podršku takvim inicijativama kao što su okupljanja mladih poljoprivrednika. Ali tim ljudima koji na svojim farmama žive s cjelokupnom obitelji, mora se omogućiti da krediti za sve investicije budu bez kamata. Mnogi će se sada nasmijati. Ne treba se smijati. Pet, šest ili sedam posto u poljoprivredi je lihvarstvo. Kada u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, podižete farmu kamate su 0 posto. Da. Dobro ste pročitali.
Ovaj znak "0" iz prethodne rečenice prevedeno riječima znači nula. Nula posto je i kamata kada takvi farmeri kupuju novi stroj. Banka ima dva posto za poljoprivrednike, ali lokalna regionalna i državna vlast riješe i ostatak. Pa opet ostane ta famozna nula. I ne stavljaju se obiteljske kuće pod hipoteku. I banka ide u rizik da će, ako farma propadne, ona tu farmu morati prodavati, ali ni slučajno uzimati kuću ljudima. I pod bankom ta farma s istim ljudima dok se ne proda - nastavlja raditi. I oni ostaju radnici na toj farmi. I na kraju ipak često ponovno uspiju doći do nje.
Ali država, općina i društvo ne dozvoljavaju da poljoprivrednici propadnu. Ako mladi poljoprivrednik prijavi da se želi obučiti u nekoj tehnologiji, napraviti će zahtjev i dobiti sredstva da se obuči. Može reći da želi ići u neku stranu državu pogledati kako tamo izgledaju farme i tehnologija i dobiti će sredstva za to. Fakulteti, pa i oni poljoprivredni su također zanimljiva priča.
U Hrvatskoj, ako padnete godinu na Poljoprivrednom fakultetu, platiti ćete sedam tisuća kuna. U Austriji, ako padnete platiti ćete 25 eura ponavljačku godinu. Koliko ćete platiti studiranje u Hrvatskoj. Na fakultetu u Zagrebu, Osijeku ili na nekom veleučilištu. Vjerojatno isto oko tisuću eura. Prije će biti više, negoli manje. U Austriji, Danskoj i drugim zemljama, mladi poljoprivrednik neće platiti ništa. Platiti će svoje jelo i boravak u studentskom domu i to je sve. A cijene domova su kao i u Hrvatskoj. A u Hrvatskoj ćete debelo platiti kotizacije na raznoraznim tečajevima i istresti ćete tešku lovu za kojekakve licence.
Imaju i jako dobro razvijenu savjetodavnu službu. O njima se brine. Strojni prstenovi su već davno zaživjeli. Bio sam na mnogim gospodarstvima. Ni jedno nema svu moguću mehanizaciju.
Primjerice, kod jednoga koji se bavi tovom junadi i ima 100-tinjak hektara zemlje, zatekao sam jedan traktor i jednu vučenu prskalicu. On u sustavu strojnog prstena samo prska. Drugi pak obrađuje zemlju, treći sije, četvrti ima kombajn i s njim radi. I svaki je majstor u svom dijelu posla. Ali ni jedan se nije prezadužio hrpom strojeva koja stoje po dvorištima i čekaju svoja četiri dana godišnjeg korištenja.
U jednom našem slavonskom selu imamo dvije mliječne farme s po stotinjak krava. I obje obitelji s troje male djece. I obje farme imaju kompletne nove linije za pripremu sjenaže i silaže. Od kosilice do balirke i mikserice. Jedan ima liniju strojeva JF Stoll, a drugi SIP. I obje obitelji imaju financijskih problema. Pa njih su prve banke i mljekare uzele u vrzino kolo. Svi su im uzele obiteljske kuće i djedovine pod hipoteku. Farme nisu uzeli. Znali su bezobraznici da kada uguše te ljude, te farme neće nitko kupiti. No, još su se nešto zeznuli. Neće naši ljudi ni da kupuju nešto na tuđoj muci. Neće nitko od banke da kupi tuđe obiteljske kuće.
Foto: depositphotos.com
Tagovi
Autor
Marijan Balić
prije 9 godina
ne vjeruj pegeu ni kad janje nudi...
Damir Rukovanjski
prije 9 godina
Za janje dolazim gdje treba i kada treba
pege25
prije 9 godina
E dosta bi bilo i 5 godina da su me oslobodili doprinosa i poreza i da su mi dali bar grejs period na kamate 2 godine samo ...danas bi bio kulak veći i od todorića..hePošto toga nije bilo kad sam bio 30 godina tako da sam danas s 40 godina milioner ..ali po dugu ..heAli biće bolje ..ruki odličan članak ..imaš janje od mene...he
pagora23
prije 9 godina
Da gosp.Rukovanjski ovo predivno napisano ali Austrija,Njemačka ili Švicarska znaju da su mali i srednji OPG-ei trbuh zemlje neophodan za opstanak u svakoj krizi zato kamate subvencionira država do 0 posto,a plaćenički mediji su od našeg seljaka stvorili sliku neradnika koji živi čekajući potpore, socijalna kategorija reče ovaj naš vrli ministar koji maže vrat debeloj pre zaduženoj guski koja kad tresne jednom o pod više se dići neće.
Opg Goran
prije 9 godina
Kad ovo citam,,pitam se di smo mi to???