Oglašava se svinjskim groktanjem, jede sve pred sobom

Malo je životinja koje prosječan poljoprivrednik toliko ne voli kao što je to jazavac. Ova životinja iz porodice kuna, teška oko dvadeset kilograma, prosječne dužine do 110 centimetara, ponaša se kao dosadan susjed. Živi blizu čovjeka i njegovih njiva, a u društvu brojne obitelji rado ide u pljačku svih poljoprivrednih proizvoda.

Živi pod zemljom, pravi kaos na zemlji

Ako obitelj jazavaca može pojesti više od tone mladog ili zrelog kukuruza godišnje, jasno je zašto poljoprivrednici koriste sva sredstva da se riješe ove napasti. Ali, on se ne zaustavlja na kukuruzu, jede sve poljoprivredne proizvode, na njivi, u voćnjaku ili povrtnjaku, a ne mrzi ni meso. 

Kao društvena životinja, dosadni susjed iz šume živi u zajednicama vrlo zanimljivo raspoređenim u čitav sustav rupa, međusobno povezanih tako da se obitelj može družiti u svakom trenutku. Ne spava zimski san, iako zimi spava više nego ljeti. U toplijem dijelu godine, vrlo je aktivan, jer treba nabaviti hranu za odrasle jedinke i ljupku mladunčad.

U pitanju je noćna životinja, zato joj je od svih čula vid nešto slabiji, ali sluh i njuh su za divljenje. Oglašava se zvukom koji liči na svinjsko groktanje. Kopa zemlju jakim dugim kandžama, a poznavatelji tvrde da su rupe u kojima živi nekad i po sto godina stare i vrlo čiste. Pažnju privlači običaj jazavaca da puštaju i pripadnike drugih životinjskih vrsta da prenoće ili provedu zimu u njihovim rupama, tako da stvaraju neku vrstu simbioze radi zajedničkih akcija. 

Složni kao jazavci

Postoji osam podvrsta jazavaca, različitih uglavnom po boji krzna i težini. Živi na europskom kontinentu, od Norveške do grčke Krete, rasprostranjen je u Aziji, naročito u Sibiru i Japanu, pa sve do Indonezije i Filipina, a postoje i američke podvrste.

Zastupljen je u književnosti - svjetskoj i domaćoj, gdje mu je posvećena drama "Jazavac pred sudom" Petra Kočiča, u svoje vrijeme toliko popularna da su se kazališta, posebno ona sa šaljivim repertoarom, rado nazivala "Jazavac". U bajkama većine europskih naroda ova životinja pomaže junakinji ili junaku koji ga je oslobodio iz zamke, dajući mu jednu svoju dlaku, pa, kad se nađe u nevolji, treba samo protrljati tu dlaku i cijelo pleme jazavaca doći će mu u pomoć.

Izraz "kao jazavci" koristi se u selima za veliku i složnu obitelj. Klasična japanska bajka govori o siromašnom mladom seljaku koji je jednom spasao ovu malu zvijer. Pokazalo se da spašena životinja zna svakojake vragolije, zato predlaže svom spasiocu da otvori kazalište. Momak posluša, a jazavac izvodi razne vještine i akrobacije pred oduševljenom publikom, priča šale, hoda po konopcu, tako da se za neobično  kazalište čuje i na dvoru. Spasioc jazavca postaje carski koreograf, a ovaj se vraća u šumu.

Do smrti brani svoju obitelj

U stvarnosti, daleko od bajki, u pitanju je prilično opasna životinja, koja snažnim ugrizom i kandžama do smrti brani svoju obitelj, posebno  mladunčad. Ova osobina pribavila je jazavcu od davnih vremena veliko poštovanje ljudi i ovaj sisavac često se nalazi na grbovima srednjevjekovnih gradova kao simbol hrabrosti. Zbog ozljeda koje može nanijeti čovjeku, lov na ovu životinju u mnogim državama je zabranjen.

U drugoj polovici prošlog stoljeća velika populacija europskih jazavaca pobijena je plinom, da bi se iskorijenilo bjesnoća, što nije uspjelo, a vrsta je dovedena na rub opstanka. Danas je zaštićena vrsta, ali, poljoprivrednici su uvijek na oprezu, za svaki slučaj.