Po vrhunske bikove i junice ne treba ići u Francusku, može ih se kupiti i u Hrvatskoj

Ponosno sam ispratio sjajnu vijest da su junice i bikovi tvrtke PPK Valpovo EKO d.o.o. osvojile nagrade na jesenskom sajmu u Gudovcu. Ponosno jer sam sudjelovao u postavljanju temelja strategije proizvodnje koja je dovela do ovog uspjeha. Ovo je i sjajna vijest za Hrvatsku jer sad po vrhunske bikove i junice ne treba ići u Francusku, može ih se kupiti i u Zelčinu.

Kako je došlo do ovog? Farma u tom naselju uspostavljena je još 2000. i neke godine, sasvim slučajno kao dio još jedne čudne pretvorbene priče kombinata Đuro Salaj. Kaja i Karmela su se tada uhvatile posla, a 2010. sam zatekao pristojno stado i skromnu farmu od bagremovih kolaca. Odlučili smo tada povećati broj životinja što se pokazalo kao kriva strategija – Zelčin jednostavno nije mjesto za farmu s puno krava i velikim opterećenjem krava po hektaru. Škrti pašnjaci na škrtoj zemlji, nastali iz odluke da se jako loše zemljište ne ratari jer se svake godine ostvarivao gubitak.

Isti resursi, skuplja roba 

Na takvoj zemlji ljetna suša brzo pašnjacima početkom srpnja daje zlatnu boju, a rijeka Vučica je tih godina često proljećima poplavljivala zemljište (a ponekad i farmu). Visoki troškovi hrane i rada pokazali su se kobnim za taj pristup. Broj stoke se u idućim godinama smanjio na minimum, uz pomoć ekoloških poticaja farma se godinama držala "na nuli“. U priči o sustavu krava-tele možete pročitati zašto.

31. Državna stočarska izložba - ovo su najbolja hrvatska grla

Tako je bilo do 2018. godine kada sam preuzeo PPK Valpovo i ponovo se počeo baviti s tom proizvodnjom. Nije mi se dopadao koncept u kojem imovina ne stvara nikakvu vrijednost: u štalama, mehanizaciji i stoci je bilo par milijuna kuna vrijednosti. Dodatni uteg je bio što je pašnjački državni zakup koji se u međuvremenu potpisao bio vezan uz sustav krava-tele, odnosno njihova uvjetna grla (UG). Kako sam 2019. i 2020. restrukturirao sustav krava-tele u Orahovici, ušao sam duboko u procese tog sustava i s te strane smo godinu kasnije unaprijedili i procese na farmi Zelčin. Prije svega se to odnosilo na kontrolirani pripust i menadžment pašnjaka, te optimizaciju dopunske hranidbe.

Nakon napravljenih pomaka u smanjenju troškova i optimizaciji procesa, sustav je bio u pozitivi, ali i dalje rubno profitabilan. Kako odustajanje nije bila opcija, trebalo je naći rješenje. Jedino moguće bilo je da se počne proizvoditi skuplja roba s istim resursima. S obzirom da smo imali osigurano interno tržište za dio stoke u velikom sustavu krave-tele u Orahovici odluka je bila logična. Zelčin treba proizvoditi vrhunske junice i bikove koje će prodavati na internom, ali i na vanjskom tržištu. Oni manje kvalitetni će ići u tov na Brođance. Ako Zelčin uzgoji rasplodnog bika od 4,000 EUR umjesto utovljeno june od 2.000 EUR matematika je jasna i farma postaje profitabilna.

Tomo je otišao u Francusku po vrlo kvalitetne bikove i junice. Pasmina Charolais je bio logičan i dobar izbor iz razloga njezine kvalitete, kompatibilnosti sa stadom u Orahovici i popularnosti na tržištu u Hrvatskoj.

Kaja i Bero

Par godine nakon što su stigli francuski bikovi i junice, njihovi potomci -  bikovi i junice sa Zelčina osvajaju najviše nagrade za svoju kvalitetu u Hrvatskoj. Bravo Valpovčani. Kupci požurite na farmu!

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Ispričao bih napokon i priču o Kaji i Beri jer priča o sustavu krava-tele na Zelčinu ne ide bez priče o njima. Kaja je Katica Siegler, majka tog sustava u ovom mjestu. Ona je u zelčinskom blatu ostavila 20 godina svog života. Borila se kao lavica za svako tele i svaku kravu, a njena posvećenost oduvijek je bila inspiracija. Kaja sada "uživa“ s Mirkom u mirovini u Zadru, mada znamo da su joj misli i dalje na Zelčinu sa svojim bebama.

A kad pričam o Kaji, to ne ide bez priče o Beri. Ako je Kaja majka, Berislav Babić iz Zelčina je otac sustava krava-tele. Ova brkata gromada s mekim srcem zauvijek će čini se šepati po zelčinskim pašnjacima.