Ratari su slijedeće žrtve Jakovinina mača

Znaju vladajući političari da na selu nisu dobili izbore. Izabrao ih je netko drugi, ali seljaci nisu. I zato je to jedan od razlog zašto ruka osvete radi danonoćno. Uz sve to imaju Linića koji gleda gdje srezati troškove. Ako vam svaki dan propadne 20 farmi, to vam je godišnje više od sedam tisuća korisnika poticaja manje.

Pravi pakleni plan smišljen u glavama bolesnika čini svoje. Pa to je za dvije godine 14 tisuća manje primatelja poticaja. A propadaju i veliki i mali. Ali kada kažemo da ima dnevno 20 svježe mrtvih farmi ipak mislimo na njih. Računi jasni. Manje za isplatiti poticaja, a oni ionako nisu njihovi glasači pa ih ni ne moraju kupovati novcima iz proračuna. A manje je i domaćeg mlijeka i mesa, a proračun se puni kada se nešto uvozi. No, nestali su svinjogojci, govedari su pola umrli, a pola još mjesečari po svojim farmama, a omča oko vrata je peradarima davno stegnuta. Većina propadne totalno. I što sada. Banski dvori će još više uštedjeti ako unište veliki dio ratara. Oni su ti koji će idući stradati. Mrcvare ih neisplatom šteta, kašnjenjem poticaja, a junački bi ih već u ovogodišnjoj žetvi mogli uništiti velikim izdacima za skladištenje. Svi srednji, polusrednji, mali, malo veći moraju sušiti, skladištiti. Tu je pakleni plan. Ratari moraju nestati. Treba im i njihova zemlja i jedva će čekati da netko nije u stanju plaćati zakupe. I ode. Ode nam selo u propast. Ionako njihovo biračko tijelo stalno nešto rogobori protiv seljaka. Te vidi kakve traktore imaju, te kakve aute voze, te kakve hlače nose, a uskoro bi mogli očekivati da zavide seljacima što nose i gaće ispod hlača. Nije uvijek bilo tako. Nekada se gaće nisu nosile ispod hlača. Ali im ih nitko nije ni skidao. A danas moraju naši poljoprivrednici imati gaće. Da im teže skinu svi ovi kojima moraju skinuti gaće. Neki nose i po nekoliko gaća. Jer moraju skinuti ih po nekoliko puta dok ne dođu na zelenu granu. Pa kada nestanu stočari. Onako u potpunosti. Neće ratari imati kome prodati kukuruz, soju, lucernu, slamu i doslovce će morati nekome skinuti gaće. Ali ovoga puta drugome da zna što je napravio hrvatskom selu. Zemlja koja ne sačuva svoje selo, mrtva je zemlja. Političari koji znaju govoriti, ne znaju što da misle. No, važno je da gdje god stignu govore. Govore i samo govore. A od toga nema ni kruha ni mlijeka. Teško je to reći za svoje čelnike. Ali ovi sada što vode Ministarstvo stalno nešto govore. Ja bi volio da netko u komentaru nekom kaže da ih razumiju što govore. Pa oni su sada stvarno zastranili. A da vidite tek bruke kada su u pitanju brojna predavanja poljoprivrednicima na kojima govore zamjenici i pomoćnici ministra. Pa živa bruka. Hvataju ih naši seljaci na muletinu i odmah po odgovoru vide koliko je sati. Veži konja di ti gazda kaže. Pa di kaže Linić, tamo Jakovina konja veže. A bojimo se da je konja privezao previše blizu ratarima. Imati ćemo viška kukuruza, a i pšenice. To sve negdje mora biti uskladišteno. I još kada se na kraju dođe do neke cijene pšenice bit će one gaće skinute i na štapu obješene. Ne vjerojatno da se nekih ljudi ne možemo riješiti.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.