Pretraga tekstova
Kako su ljudi pokušavali mirisom ruže izliječiti nekad neizlječive bolesti?
Ruža je drvenasta biljka po kojoj je čitava porodica voćki i grmova dobila ime. Uzgajai se prvenstveno zbog mirisnih cvjetova, a od cvijeta ostaje i plod, šipak, bogat vitaminom C. Od oko 100 poznatih rodova, na našem podneblju se uzgaja dvadesetak.
Proizvođači skoro svake godine izbacuju na tržište sve nove i još atraktivnije primjerke koji dobivaju imena po poznatim osobama. Tradicionalno je cvijet ljubavi, spominje se u narodnim pjesmama, a zastupljena je i u ljubavnoj magiji. U nekim selima postoji vjerovanje da djevojka treba samo ostaviti nešto od svoje odjeće preko noći ispod ruže, pa će se mladić odmah zaljubiti u nju.
U nekim seoskim područjima važilo je pravilo da poklanjanje bijele ruže znači zamalo pa ponudu braka, dok se crvene ne poklanjaju udanoj ženi. Svaka boja imala je simboliku, koja varira od države do države. Rascvjetale se ne darivaju, to sluti na nevolju, zato u obzir dolaze samo pupoljci.
U narodnoj medicini zauzimala je cijenjeno mjesto i pripisivana su joj svojstva da može izliječiti nekad neizlječivu tuberkulozu, epilepsiju, koleru i dizenteriju.
Njen sok s medom i bršljanom, vjerovalo se, liječi glavobolju. Mirisno ulje ružinih latica nekadašnji liječnici i poljoprivrednici smatrali su vrlo ljekovitim za bolesti pluća, srca i bubrega. Zanimljivo je da za pet mililitara ružinog ulja treba dvadeset tisuća cvjetova, što znači da je u pitanju vrlo cijenjen i skup preparat.
U srednjem vijeku, u doba kad je "crna smrt" (jedna vrsta kuge) desetkovala stanovništvo Europe, liječnici su pokušavali izliječiti oboljele mirisnim laticama u alkoholnom destilatu. Ružina voda ulazi u sastav različitih linija kozmetike i parfema.
"Kraljica cvijeća" ima dugo i zanimljivo porijeklo. Fosili prvobitne ruže iz eocena (prije više od 40 milijuna godina) pronađeni su na području države Colorado (SAD), a iz oligocena (prije 30 milijuna godina) u Europi. Ova pramajka današnjih vrtnih ljepotica i danas nam je poznata kao "divlja ruža", ili, kako su je antički Rimljani zvali, "pseća ruža", uživala je ogroman ugled i u većini starih religija pripadala je vrhovnom ženskom božanstvu, a u kršćanstvu - Bogorodici.
Vremenom i vještinom nekadašnjih vrtlara nastajale su, kalemljenjem na divlju ružu, sve ljepše i krupnije vrste, snažnog i ugodnog mirisa, koji se u islamu smatra kao jedan od mirisa raja (dženeta, op.ur.), a i u drugim religijama ima posebno značenje, posebno za blagdane.
Ovakva ruža, kakvu danas znamo, stigla nam je u XVIII stoljeću, iz Kine. Od nje se pravi slatko i rahatluk, a Isfahan i Horozan, gradovi u Perziji, plaćali su stoljećima sav svoj porez vladaru u ružama. Poznate su priče o carevima koji su primoravali seljaštvo da ih uzgaja isključivo za carske potrebe, umjesto da proizvodi hranu.
Antički Rimljani znali su za očaravajuću moć ovog cvijeta, zato su latice dodavali u salatu, ubacivali ih u velike mreže ovješene na tavanici da padaju tijekom cijele noći na sudionikee orgija, a izraz "sub rosa" (pod ružom) bio je šifra za povjerljiv zavjerenički razgovor.
Bugarska je dugo bila prva na svjetskoj razini u proizvodnji ruža i ružinog ulja, sad je primat preuzela Kenija, za njom Etiopija, a u Europi Nizozemska.
Tagovi
Ruža Značenje Liječenje ružom Slatko od ruže Sok od ruže Porijeklo ruže Kraljica cvijeća
Autorica
Više [+]
Diplomirana pravnica, novinarka, autorica tri romana i pjesnikinja u ilegali. Surađivala je s raznim redakcijama i portalima. Poseban interes pokazuje za život žena na selu.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje