Koliko je poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj, toliko je i priča o lomu koji se događa kako se približava generacijska tranzicija. Slavkova priča je jedna od takvih. Topla ljudska o odricanju, posvećenosti i uspjehu.
Mnoga naša poljoprivredna gospodarstva prolaze ili će u idućih 10 godina prolaziti generacijsku smjenu. Poljoprivredne su to priče započete još u 90-tim godinama i osnivatelji su danas već pomalo umorni 50 ili 60-godišnjaci. Prije ili kasnije, osnivatelje dohvate godine, bolest, djeca umjesto da postanu poljoprivrednici odu u influencere ili sve od navedenog.
Svako gospodarstvo ima neku svoju priču i neki svoj način tranzicije. Neka se prodaju jer nasljednici nisu zainteresirani za nastavak ili je osnivačima dosta. Neki i dalje guraju (pozdrav veteranu g. Franji iz Crnca). Vidim puno primjera mladih koji od svojih roditelja preuzimaju gospodarstva i pokazuju najbolje od oba svijeta – naslijedili su strast i posvećenost svojih roditelja, pokupili i znanje jer su na traktoru otkad su naučili puzati. Ta djeca imaju znatiželju i energiju mladih, ali i svjesnost da žive u složenijem okruženju nego njihovi roditelji i da se moraju mijenjati da bi opstali. To su djeca odrasla s volanom u desnoj i Youtube-om u lijevoj ruci.
Koliko je poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj, toliko je i priča o lomu koji se događa kako se približava generacijska tranzicija. Slavkova priča je jedna od takvih. Topla ljudska priča o odricanju, posvećenosti i uspjehu.
Pričao sam danas sa Slavkom na temu njegova OPG-a. Vrtimo zapravo dugo tu priču, ja je forsiram, a on pomalo prihvaća potrebu da se mijenja. Tema je naizgled složena: nakon 30 godina naporna rada i dalje nije na stabilnim nogama. Radi 300 hektara uljarica i žitarica, posvećen je i kvalitetan proizvođač. Nije najjači kao Mirko, ali je iako samouk i dalje natprosječan hrvatski ratar. Ako postoji američka priča o uspjehu, njegova je hrvatska priča o uspjehu. Gledajući proizvodne rezultate, ja bih ga bez dileme stavio u top 10% hrvatskih najboljih proizvođača.
Stvarao je svoju priču iz nule otkad je odložio pušku - deda je ostavio tek Dajca i par jutara zemlje. Krv, znoj i suze su tekli godinama da bi došao do pozicije u kojoj je danas, a ona je sljedeća:
S druge strane lenije, Slavko ima 4 stenta, a ni posljedice života i rata (ima li razlike?) nisu zanemarive. Ima 50 godina, krasnu ženu, 2 kćeri koje su se udale u Norvešku, opasnu mamu, 8 mačaka, susjedovog psa Švrću i jednog, ali vrijednog kuma. Kum misli da treba početi misliti na budućnost - da bude manje stresna nego dosadašnji dio života koji je bio pun odricanja, crnih noktiju i stvaranja vrijednosti. Kad sam prije pola godine pričao s kumom, on ispije rakiju, povuče dim i reče: "Brine me Slavko. U budućnosti treba misliti na kvalitetu života više nego na lemeše, jer djeca i/ili zetovi neće nastaviti njegov posao, zašto se onda dalje ubijati od posla“.
Ovo je tipična priča uspješnog hrvatskog ratara. Generacija je to na tranziciji nakon 30 godina stvaranja. Generacija kojoj je svaka od zadnjih 30 godina godina u kojoj se nešto love posuđuje u proljeće za plaće i kredite/leasinge i živi na dug do prve love u srpnju. Svako slavonsko selo ima barem jednog Slavka, a neki ih imaju i nekoliko. Ti Slavci su teški milijune EUR, a prikrivaju to na način da su većinu dana u zaprljanom radnom odijelu, ne idu na godišnje odmore i rade posao agronoma, traktoriste, financijaša, pregovarača, traktoriste, varioca, mehaničara, psihologa i meteorologa, često sve u istom danu. Uvijek im fali novca jer uvijek ima neka zemlja koja se "mora“ kupiti i neki stroj koji se mora popraviti. Slavko niti zna da je bogat niti mu je to bitno – fokus je njegove svakodnevne misli što sutra mora prskati i kad će pasti kiša.
Kad bi ga onako grubo financijski ogolio, sa svojih 2,5 milijuna eura imovine godišnje iz proizvodnje stvori dobiti maksimalno 100 tisuća EUR. 4 %. Riječima četiriposto. Maksimalno! I to mislim da je 4% dosegao samo jedne, 2022. godine, dok je u prosjeku to bitno manje. Paradoksalno, većina vrijednosti koje je stvorio na svom OPG-u je nastala iz porasta vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, a ne iz biznisa. Iz stomaka bi lupio da je u porastu vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u zadnjih 20 godina stvoreno minimalno 50% novostvorene vrijednosti u njegovu gospodarstvu. On to niti ne zna, ali on je zapravo puno bolji trgovac nekretninama nego ratar. Malo se šalim, Slavko bi si prije odsjekao ćunu nego prodao jutro zemlje.
Što da radi 50 godišnji Slavko? Poljoprivreda je njegova strast i njegov život, ali odricanju se kraja ne nazire. Zdravlje i godine stišću. Htio bi raditi još 10 godina, ali slabijim tempom nego do sada.
Da sam ja Slavko, ili da on hoće saslušati savjet, savjetovao bi mu sljedeće kao njegov consigliere:
Krenuo bi u proces okrupnjavanja zemljišta, 150 hektara gospodarstva su velike table, ostatak tabli su veličine od 0,3-10 hektara. U tom procesu dogovorio bi lokalnu internu komasaciju sa glavnim igračima u selu i okolici tako da minimalna tabla bude 2 hektara. Preostalih 25-tak hektara koji se ne mogu kvalitetno riješiti bi prodao ili dao u dugoročni zakup. U tom procesu podigao bi dio kapitala za financiranje investicija npr. 25 ha x 12 kEUR=300 kEUR casha. Druga posljedica procesa okrupnjavanja bi bilo veća operativna učinkovitost i manji troškovi. Uštede zbog povećane efikasnosti mogu biti oko 50 EUR/ha, što na tih 100 okrupnjenih hektara daje 5000 EUR godišnje ušteda. To bi ublažilo 20% koliko se u komasaciji morao odreći – dao je topa za lovca, ali i dobio poziciju za svog pješaka da ide naprijed
Restrukturirao bi kratkoročni financijski dug na 10 godine preko razvojnih banaka. Dio duga bi otišao na investicije, a dio na obrtni kapital. Time bi se prestao financirati od dobavljača i počeo financirati od banaka što bi donijelo dodatnih 2-3 % ušteda na repromaterijalu ili 7-8 tisuća EUR godišnje.
Investirao bi u mehanizaciju da se značajno podigne efikasnost i smanje troškovi u segmentu sati rada strojeva i ljudi
Investirao bi samo nužno u ekonomsko dvorište/zgrade koje bi se koristilo za strojeve, gnojivo i skladištenje dijela roba na kraće vrijeme. Suhu robu bi prodavao iz dvorišta najdalje u roku 30-60 dana nakon žetve. Mokru robu bi vozio kod partnera u silos koji bi imao prednost i kod otkupa suhe robe.
Skratio bi si život u polju i više vremena potrošio da nauči engleski, čitati financijske izvještaje, planirati cash flow, pratio tržišna kretanja i radio procjene kad je najbolje prodati svoju robu. Time bi stvorio novu vrijednost s kojom bi mogao platiti traktoristu ili agronoma koji bio preuzeo dio njegova posla
Počeo bi razmišljati o povrtlarstvu i navodnjavanju koje može pružiti veću dodanu vrijednost (povrat na kapital). Pripremio bi se s projektom za neki budući povrtlarski napad na Intervenciju 73.10.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
I naravno, Slavko bi kao i Mirko čitao i dalje Poljoprivredne priče.
Tagovi
Autor
Znate li koja sve znanja i vještine mora imati današnji poljoprivrednik?
Kako se formira cijena uljarica i žitarica u Hrvatskoj i zašto izvoz može biti loš?
Zašto je zakup državnog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj bolji od vlasništva istog?
Vatromet cijena agri roba na burzama - što se to u svibnju dogodilo?
Ljelje ili kraljice - običaj kojim se prizivalo ljubav, rod i plod
Koliko vrijedi slama?
Zašto je zakup državnog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj bolji od vlasništva istog?
Zašto bi ratari trebali razmišljati o masovnijoj prodaji žitarica i uljarica “na zeleno”?
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Ivane i ostali , za Broza i komuniste 1945 seljaci su bili klasni neprijatelji pa su išli na zemljišni maksimum kojeg većina obitelji nije imala od otoka , Hercegovine , Dalmacije pa do Slavonije i Baranje ! Išli su i na otimanje u korist kombinata ! NIZOM zakona omogućeno je i površinsko smanjivanje mogućih 10 ha ! Zemljišni maksimum je ukinuo HDZ 91 , ali je to kasno jer je IZUMIRANJE sela u Slavoniji počelo 1945 ! Radi zemljišnog maksimuma NIJE se išlo na kupnju privatne zemlje da se formiraju površinski veći i dohodovniji OPG , već CIJELA SELA IZUMIRU ! 1991 Tuđman i HDZ donose Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim počinje podržavljenje , a koje se vrši i OTIMANJEM OPG pri čemu zloupotrebljavaju dvostruku AUSTRIJSKU evidenciju ! Od 2001 Vlade predlažu IZMJENU raspolaganja na ŠTETU OPG , a to MAFIJA u Ne hrvatskom saboru prihvaća ! Predsjednici za razliku od SRBIJE , moraju PROGLASITI Zakon u roku 8 dana ! I 2024 NE znamo ni koliko lokalnih vlasti od megalomanskih 556 IMA podržavljenu zemlju ? Od 2001 REŽIM u Zagrebu SPRIJEČIO je površinsko povećanje OPG na bazi državne zemlje ! NISU potakli kupnju i zakup PRIVATNE , brzo i JEFTINO sređivanje stanja za PRIVATNU i DRŽAVNU zemlju te OKRUPNJAVANJE parcela na više načina ! Zato javno pišem kvazi državica ili SRANJE , to je djelo Franje i Ivice sa ekipama koje su predvodili i njihovim sljedbenicima do sada dva besposličara i ŠTETOČINJE za HRVATSKI narod , Milanovića i Plenkovića ! U tim uvjetima pišem o AGRARNOJ REFORMI , ali o tom MAFIJA u Zagrebu šuti kao i njihova HPK ! Gospodin Ivan mora shvatiti put kojim smo došli do sadašnjeg stanja i IZLAZ , a IZLAZ je AGRARNA REFORMA !
TinkiVinki
prije 2 tjedna
Jadan onaj kog gosp. Malić savjetuje i konzultira! Ne da imam nešto protiv vas gosp.Maliću ali ovi nekoliko zadnjih priča što ste objavili djeluje mi nekako ko da se ismijavate sa nama poljoprivrednicima i sa našim problemima! Ili ja vas nerazumije!
Ivan Klasnić
prije 2 tjedna
Slažem se Đuro s tobom da gospodin Malić ( a ne Miletić ) misli da zna nešto o poljoprivredi , po ovom njegovom " savjetu za budućnost " i ja smatram da je on pomiješao kruške i jabuke . Želja , vizija je nešto sasvim suprotno od stvarnosti i realnosti na terenu . Posebno bih izdvojio " lokalnu internu komasaciju " očito nije upoznat s time da većina starijih poljoprivrednika koji su u vrijeme komunista koji su bili takozvani " odbornici " i koji su sebi dodijelili najbolju zemlju i površinski toliko da su pojedini morali odustati od nekih čestica . Mene zanima kako bi on nagovorio nje ili njihove nasljednike da se odreknu kvalitetne zemlje zbog "lokalne interne komasacije " da ju dadu drugom poljoprivredniku , a za uzvrat dobiju puno lošiju zemlju . Ostale njegove savjete ne bih uopće komentirao , iz razloga što ne vidi ili ne zna da naša posavska zemlja , kao i tvoja Đuro brdovita ne može nikada dati prihode , kao gospodina Slavka iz priče .
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Kako je išlo usitnjavanje i povećanje broja vlasnika ? Radić i Srbi vrše nacionalizaciju zemlje veleposjednicima na području Slavonije i Baranje , koji su formirani za vrijeme OKUPACIJE od strane Carske Austrije ! Dio zemlje daju Solunskim borcima među kojim su većinom bili Srbi iz Srbije , dio daju bez zemljašima , a na dijelu zemlje veleposjednika osnivaju poljoprivredna poduzeća ! Daljnje usitnjavanje išlo je DIOBOM , pa NASLJEĐIVANJEM , pa prodajom za izgradnju i vikendice , pa darovanjem vlastima SRH , pa OTIMANJEM 1945 , pa protjerivanjem Nijemaca 1945 i na njihovu zemlju naseljavanje Srba i Hrvata izvan Slavonije i Baranje ! Naravno ne treba puno pameti da svatko ovo shvati , ali TREBA PAMETI da se ZAUSTAVI usitnjavanje i povećanje broja vlasnika !
Gardunko
prije 2 tjedna
Maliću, pa kakva je sad ovo zajebancija???Mirko i Slavko je strip o dva partizanska kurira tamo negdje iz šezdesetih godina prošlog stolječa!
mali poljoprivrednik
prije 2 tjedna
Ako nema zainteresiranih nasljednika za koga da se ubija.Prodati mehanizaciju i iznajmiti svu zemlju,te uživati u životu.Možda ostaviti nešto sitno za svoju dušu.Djeca su mu zbrinuta,a i ostati će im dobro nasljedstvo.Moje razmišljanje je da čovjek treba raditi da bi živio,a ne živiti da bi radio.Ovo su samo hipotetska razmišljanja,kao i cijeli tekst.
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Prvo gospodin Miletić nema veze o poljoprivredi ! U Hrvatskoj se prvo MORA zaustaviti proces USITNJAVANJA i POVEĆANJA broja vlasnika , sa IZMJENOM SMEĆA zvanog Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te PLAGIRANOG BEOGRADSKOG Zakona o nasljeđivanju ! Drugo u idućih 10 godina VEĆINA nas starijih postajemo radno nesposobni ili umiremo i tu NEĆE biti bitne generacijske smjene , jer mlađi od kojih su veliki broj u inozemstvu NEMAJU motiv da se maltretiraju sa 2 do 5 ha u 10 do 30 parcela ! Treće , mora se mijenjati SMEĆE zvano Zakon o poljoprivredno zemljište i promašeno i ne obvezujuće raspolaganje sa državnom zemljom ! Neki dan mi dadoše na obradu na još jednu godinu na temelju Zakona koje je donijela MAFIJA u Zagrebu ! U budućim izmjenama MORA se riješiti i okrupnjavanje državnih parcela , jer ako sada ponude RH 1 i RH 2 u zakup , jednu mogu dobiti ja , a drugu g . Miletić !
slobodan rajić
prije 2 tjedna
Dosta hipotetska i isforsirana priča koje ima poprilično nedostataka. Prvo, seljak iz okoline Vukovara ,Osijeka ili Baranje koji je zadnjih 10-15 godina radio 300 hektara zemlje na valu dobrih cijena i povoljnih uvjeta poslovanja se "ubio" od novaca, kupio silnu zemlji i obnovio mehanizaciju, džip ili mercedes da ne spominjem, imao je dobit više od 100 hiljada eura . Drugo, seljaci baš nisu skloni kreditu i teško bi takav od 300 ha imao 500 hiljada eura kredita.Treće, nisam baš siguran da bi na bilo kakvom poslu mogao zaraditi 30 000 Eur mjesečno sa svojim znanjima bez obzira na radne sate . Četvrto, pričati o lokalnoj internoj komasaciji je kao pričati bajku, nešto nestvarno. Peto, Slavko ima 50 godina, može raditi još 10 , poslije može dati zemlju u arendu po 200-250 eur/kj i rješen problem sa egzistencijom. Šesto, agronom?. Sedmo , povrtlarski napad na mjeru 73.10 sa 50 godina bez radne snage i sezonaca , tih mjera više neće biti, vidimo kako i ove prolaze.Osmo, država neće Slavku sa 50 godina dati nikakvu pomoć, osim možda poticaja.
Farma Lužak
prije 2 tjedna
👌,jedna od najboljih prikaza stanja u Hrvatskoj poljoprivredi koju sam pročitao. U kratkom crtama opisano sve do kraja. A i ono što je najvažnije u činjenici da je prinos na kapital 4% pokazuje da je poljoprivreda kao posao neisplativa ako uzmemo da su kamate koje bi "Slavko" plaćao iznad 5% a vjerojatno i 6%. Međutim treba biti iskren i priznati da je to daleko iznad kamata koje bi "Slavko " dobio u banci da se odluči sve prodati i novce staviti ma bankovni račun. Pitanje za milion dolara je dali će država putem ministarstva poljoprivrede omoguciti " Slavku" da tehnički, tehnološki i financijski restrukturira svoje poljoprivredno gospodarstvo pod istim ili boljim uvjetima nego to mogu "Giovani, Adolf ili Fransoa".