Tamo gdje ovca legne - tu kuću gradi

Ovca je, prema raspoloživim podacima, pripitomljena prije oko 8.000 godina, u južnoj i jugoistočnoj Aziji, odakle se širila po svijetu. Spadala je u prva platežna sredstva u doba razvoja trgovine. Nastala je domestifikacijom divljih muflona, a od te prvobitne vrste ljudi su uzgojili preko dvije stotine pasmina ovaca.

Podnosi hladnu klimu, jak vjetar, ali i vrućinu. Živi na planinama i u ravnicama. Nema velike zahtjeve, a daje u izobilju mlijeko, meso, kožu i vunu. 

Sve od nje čovjeku je na korist

Prosječan seljak vrlo se obraduje kad čuje da broj ovaca raste te da ih sve više domaćinstava uzgaja, a vrlo uznemiri u slučaju manjeg uzgoja, jer to, po starom uvjerenju, sluti na veliku nesreću. Ova životinja uživa veliko poštovanje poljoprivrednika jer "sve od nje čovjeku je na korist".

Vjerovanje je, tko želi graditi kuću ili kopati bunar, treba samo pustiti ovce na područje gdje će se obavljati radovi, pa gdje one legnu prespavati, tamo je "čisto mjesto" pogodno za ljudski boravak i napredak. Bolesna djeca i odrasli umatani su u ovčje kože i to je, prema općem vjerovanju, pomagalo. Od kože se pravila odjeća, često bez skidanja vune, topli prsluci ili velike kabanice koje pokrivaju pastira od tjemena do stopala i savršeno ga brane od hladnoće i kiše.

Od vune se, vrlo složenim postupkom, pravi osnovna sirovina za nastanak tkanina i čuvenih tepiha. Jedinstvena je u modnoj industriji i ne može se zamijeniti nikakvim drugim vlaknom. Koliki ugled je ovca imala, svjedoči stih iz narodne pjesme "kad nestane ovce i pšenice / nastanuće pošljednje vrijeme" - što znači, nestat će svijet.

Izašla iz raja

Zastupljena je i u umjetnosti: na mnogim slikama s povijesnom temom vidi se i ona, obično negdje u kutu. Spominje se često o u lirskim narodnim pjesmama. Prema priči iz susjedne nam južne Srbije, kad su ljudi istjerani iz raja, ovca je dobrovoljno pošla za njima, da im se nađe. Iako nije ništa zgriješila i nitko je nije izbacio, bezazlena životinja napustila je raj i nastanila se s ljudima.

Osigurava im, tijekom svog životnog ciklusa, vunu od koje se pravi odjeća i mlijeko, za sir i druge proizvode. Bar polovica od broja janjaca koje ovca ojanji za života završi kao svečano jelo na blagdanskoj gozbi. U katoličanstvu i pravoslavlju vernici se nazivaju "božjim stadom" ili "božjim ovcama", za ilustraciju dobrote i strpljivosti ovog ljupkog stvorenja, dok je janje u cijelom kršćanstvu simbol žrtvovanja za druge.

U islamu, meso, mlijeko i ostali proizvodi od ovce su dozvoljene namirnice. Čak i u vrlo strogim pravilima židovske prehrane ovčetina je dopuštena, pod uvjetom da je pravilno pripremljena (košer ili halal kod muslimana). Svjetski gledano, gdje god se ne jede svinjetina, ljudi troše više ovčetine.

Najviše ovaca na planetu ima Australija - po 150 na svakog stanovnika.