Tržište i poljoprivreda: Početak kraja ili kraj početka

Euforija blagdanskih dana čije su poruke pretežno usmjerene na dobro zdravlje, sreću u privatnom životu, želju za poslovnim uspjehom... bar za trenutak realnost ostavlja po strani. Ako bismo te želje preformulirali u očekivanje da nam bude bolje nego prošle godine, mislim da je to za naše poljoprivredne proizvođače jedno potpuno realno očekivanje.

Razlog je jednostavan.

Gore od protekle godine ne može biti. Što se sve događalo u godini za nama defnitivno će ostati zabilježeno u analima kroničara kao godina snažno uzdrmane gospodarske grane koja je najodgovornija za prehranu planeta. Dovoljno je samo da konstatiramo statistički podatak da je u eri velikih poskupljenja, hrana imala najveći međugodišnji rast cijena uz istovremeno ekstremno niske cijene roba iz sektora primarnog agrara.

U 2024. će padati globalne cijene poljoprivrednih proizvoda?

Prevedeno na razinu osobnih novčanika to znači da su potrošači značajno ugroženi rastom cijena hrane kao najzastupljenijeg troška u strukturi ukupne potrošačke košarice, a u isto vrijeme poljoprivrednici dovedeni do nivoa nemogućnosti elementarnog "zatvaranja" proizvodne kalkulacije. U analizi ovog nevjerojatnog apsurda, možemo se samo čuditi kako jedan tržišni mehanizam u ekonomijama tržišno-kapitalističkog sustava može u tolikoj mjeri ignorirati kalkulativnu sljedivost na tržištu hrane.

Nešto tu nije u redu. Netko je zakazao. Nešto u sustavu ne funkcionira. 

Breme prethodnih godina

Analizu protekle godine u agraru, čovjek jednostavno ne zna odakle početi. Od prvog siječnja 2023. svakako ne. Možda od početka covid pandemije, ili od rata u Ukrajini, ili od svjetskih proizvodno-potrošnih bilanci... Nema dileme. Počet ćemo od konstatacije da smo u 2023. godinu ušli s teškim teretom prethodne ili preciznije prethodnih godina. Breme tih problema neke razvijene ekonomije su možda i mogle podnijeti, ali manje razvijene i zašto ne reći siromašnije zemlje, ušle su u ozbiljan problem. Paradigma takvih zemalja su upravo zemlje naše regije koje su svaka na svoj specifičan način pokušavale riješiti taj problem.

Dakle, ako pođemo od te osnovne pretpostavke da su naši poljoprivrednici proteklu godinu počeli s jednim značajnim financijskim minusom, kao krajnjim efektom svih loših događanja već navedenih prethodnih godina, tada i ova analiza dobiva jednu sasvim drugu dimenziju, jer sve loše što se događalo u 2023. godini samo je još više podebljalo postojeće probleme. Konačno, pođimo kronološkim redom.

Dominacija Rusije

Početak godine, s aspekta događanja na tržištu primarnog agrara, obilježile su cijene koje su po inerciji događanja iz prethodne godine bile relativno dobre. Početak proljeća prolazi u znaku preraspodjele aktera na tržištu hrane. U tom kontekstu događa se vrlo vidljivo zauzimanje dominantne pozicije Rusije na svjetskom tržištu pšenice. Događanja na ovom tržištu, posljedično povlače cijene i ostalih burzovnih roba. Dakle, u periodu kada se već relativno precizno procenjuje novi rod krušnog zrna, Rusija se s procjenama od 50 milijuna tona izvoznog viška etablira kao apsolutni lider na tržištu pšenice.

Kako "zauzeti" najveći dio izvoznog kolača, je problem koji je riješila ponudama na tržištu sa značajno nižim cijenama, koje imaju karakter pravih damping cijena. S druge strane, Ukrajina se i dalje (uglavnom bezuspješno) rješava svojih nagomilanih zaliha pšenice relativno loše kvalitete po cijenama koje jednostavno moraju konkuritati ponudama njihovog najvećeg tržišnog konkurenta i velikog državnog neprijatelja.

Dok Rusija proizvodno raste, Kina drži više od 50 posto svjetskih zaliha žitarica

Sunovrat cijena na globalnom tržištu žitarica i uljarica, neposredno se odrazio i na tržište zemalja u našoj regiji. Dodatno zaoštravanje situacije uslijedilo je poslije uvođenja mjera zabrane uvoza pšenice i još nekih drugih prehrambenih proizvoda iz Ukrajine od strane Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Logične posljedice nakon agresivnih prodaja pšenice iz Ukrajine, ugrozile su ekonomski status ratara u ovim zemljama koje graniče s Ukrajinom. Inertnost Svjetske trgovinske organizacije, kao i blaga reakcija Europske unije na ove drastične mjere zabrane uvoza, samo su dolile ulje na vatru i ovako devastiranog i značajno urušenog jedinstvenog i to ne samo tržišta EU, već i šireg, globalnog tržišta.

U takvim okolnostima tržište je prepušteno snažnim utjecajima geopolitičkih događanja koji su postali najutjecajniji faktor na svjetskom tržištu žitarica i uljarica. Utjecaj političkih ili bolje rečeno vojnih odluka zaraćenih strana najviše se reflektirao na funkcioniranje logistike. Rat nemilosrdno postavlja svoje ciljeve, a jedan od tih ciljeva je kontrola važnih komunikacijskih točaka, što su svakako ukrajinske crnomorske luke. Fizičkim uništavanjem i blokadom crnomorskih luka i kontrola crnomorskog koridora je učinila ovaj značajan sabirni izvozni centar za rasute terete žitarica i uljarica potpuno disfunkcionalnim.

Travanjski nagli pad cijena

Zbog toga su napori svjetske zajednice na donošenju tzv "crnomorskog sporazuma" bili vrlo značajni za ponovno uspostavljanje redovnog prometa na ovom značajnom koridoru. U kolovozu 2022. godine je potpisan ovaj sporazum, što je djelomično relaksiralo problem dostavljanja robe širom svijeta.

Međutim, dalje zaoštravanje ratnih sukoba i političkih odnosa Rusije sa zemljama zapadne provenijencije, doveli su do suspenzije ovog ugovora u srpnju. Dakle, problem funkcionalnosti crnomorskog koridora ponovo je otvoren. Sve naprijed navedene okolnosti dovele su najprije do naglog pada cijena u travnju pa potom stabilno održavanje niskih cijena praktično do samog kraja godine.

Relativno stabilna bilanca

Spomenimo svakako i svjetske bilance tih bazičnih primarnih proizvoda. Za ekonomsku 2023./2024. godinu predviđa se relativno stabilna situacija, gdje sve primarne kulture izuzev pšenice imaju značajan rast proizvodnje koji premašuje projektiranu potrošnju, što za posljedicu ima rast zaliha. Suprotno ovakvoj slici, na tržištu pšenice se očekuje manja projektirana svjetska proizvodnja od potrošnje za oko 10 milijuna tona, što je ovu robu dovelo do desetogodišnjeg minimuma zaliha, pa eto i jednog mogućeg signala za rast cijene u nastupajućoj godini.

Hoće li iz perspektive tržišnih događanja problemi logističke prirode i aktualna ratna žarišta na neki način ignorirati situaciju na razini svjetskih proizvodno potrošnih bilanci vidjet ćemo vrlo brzo. Svaki poremećaj na globalnom tržištu, neposredno i direktno utječe i na regionalna i lokalna tržišta.