Vjeverica u vjerovanjima: Nosi dobre vijesti, simbol je rada i dobrog planiranja

Vjeverica (Sciurus) je mali sisavac iz porodice glodavaca. Teška do 400 grama, duga oko 45 centimetara, zajedno s raskošnim dugim repom, obraslim čvrstim dlakama, koji životinji služi kao kormilo prilikom penjanja i silaženja niz stabla, a posebno kad izvodi skokove duge po nekoliko metara s drveta na drvo.

Ova ljupka životinjica ima snažne sjekutiće koji stalno rastu, pa je, da bi ih istrošila, primorana stalno grickati i glodati. Živi na visokom drveću i potpuno je prilagođena životu u krošnjama. Snažne kandže omogućavaju joj da se penje i spušta niz grane i stabla munjevitom brzinom.

Oglašava se ugodnim zvukom koji podsjeća na vrlo brz ljudski govor ili na cvrkut. Pravi loptasta gnijezda u šupljim deblima. Omiljeno stanište su joj sjenovite šume hrasta, bukve, jele i bora, ali može se naći i u krajevima sa sasvim drugim vrstama drveća.

Smočnice po šumi

Hrani se sjemenkama, plodovima, pojest će i jaja manjih ptica, ali najviše voli žir, lješnjak i orahe. Osim gnijezda, pravi i smočnice po cijeloj šumi, pa se zimi gosti s obitelji i prijateljima, budući da ne spava zimski san.

Mnoge šume su opstale tako što je iz zaboravljenih vjeveričinih ostava niklo novo drveće. Kad jede, šapicama prinosi hranu ustima. Tijelo joj je pokriveno mekim i gustim krznom, koje može biti svijetlosmeđe, crvenkaste ili kod nekih primjeraka crno kao ugljen. Japanska vjeverica, bijelog i svijetlosivog krzna, a krupnih crnih očiju, spada u simbole ove države i ovjekovečena je u umjetnosti, crtanim filmovima, pa čak i kao maskota Olimpijskih igara. 

Vjeverice dobro vide, čuju i imaju odličan njuh. Šapice s pet prstiju, umanjena kopija ljudske šake, osiguravaju sposobnost hvatanja i održavanja ravnoteže. Upravo te šape izazivale su zanimanje poljoprivrednika od najranijih vremena i vjerojatno poslužile kao osnova za sve priče o sićušnim ljudima koji žive u šumi.

Sretan predznak

Rasprostranjena po cijelom svetu osim Australije i Madagaskara, vjeverica je ušla u priče i legende kao prijateljica ljudi. Sve u vezi s njom ljudima je simpatično: radoznalost, glas, pojava, običaj da jede "kao čovjek", pa su nekadašnji poljoprivrednici vjerovali da je ona sretan predznak.

Ako se naseli na drvetu blizu kuće, nisu je tjerali, a svakako nisu mogli sprečiti sitnu krađu oraha i lješnjaka. Narodno vjerovanje da vjeverica nikad ne obolijeva od bjesnoće potvrdila je i znanost. Narodne priče u kojima su opisane kao nježne i zaljubljene partnerice koje neprestano ljube svog partnera i umiljavaju mu se, a odano brinu o mladuncima, potvrdili su u novije vrijeme dokumentarci o životu životinja.

Mužjak ne zaostaje za ženkom u iskazivanju ljubavi, i on grli, ljubi, donosi cvijeće i plodove kad god se vraća kući. Vjeveričji par je spreman usvojiti mladunče koje je ostalo bez roditelja i odgajati ga sa svojom "djecom" u toplom i udobnom gnijezdu. Primit će u svoj dom i vjevericu koja nema stanište i dopustiti joj da ostane do proljeća.

Opet, po vjerovanju, vjeverica, brzo skačući s drveta na drvo i brbljajući hitro na svom nerazumljivom jeziku, prenosi kroz šumu sve novosti koje bi mogle zanimati ostale životinje. U bajkama skandinavskih zemalja, Estonije i Češke, ova životinja se pojavljuje kao dobra vila u tamošnjim verzijama Pepeljuge: kad djevojka dođe u šumu isplakati se zbog teškog života i neprestanog rada, vjeverica joj daje čarobne lješnjake, u kojima se nalaze svilene haljine, nakit, cipelice i ostala oprema s kojom će junakinja zavesti princa.

Simbol dobrog planiranja 

Poljoprivrednici je smatraju simbolom dobrog planiranja i vrlo razumnog osiguravanje svega što je potrebno za zimu, čemu su se od davnina divili. U gatanju, na primjer gledanju u kavu, vjeverica znači da će brzo stići neke dobre vijesti.

U snu ju vidjeti znači da želja samo što se nije ostvarila. Kad se za ženu ili djevojku kaže da je "vjeverica", to znači da je vrijedna, sposobna i optimistična, a, koliko god bila ljupka, ipak je njena prava simbolnika svakodnevni rad i predanost. 

Vrsta koju prati loš glas: Krtica ipak nije štetnik?

Događalo se da poljoprivrednici u lovu nađu mladunče vjeverice, pa ga odnesu svojoj kući, "da se djeca igraju". Iako je ova životinja pravi ukras u domu, ne prlja, ne pravi buku i sposobna je provući se između kristalnog i staklenog posuđa, a da ništa ne sruši - ipak treba imati na umu i one snažne sjekutiće s početka teksta koji mogu nanijeti vrlo bolne ubode.