Zašto bi ratari trebali razmišljati o masovnijoj prodaji žitarica i uljarica “na zeleno”?

Došlo je vrijeme žetve, desetak dana prije nego što je uobičajen rok. Prinosi ječma su dosta dobri, kvalitetniji proizvođači imaju 7,5-8 tona/ha s visokim hektolitrom, što u usporedbi s lanjskih 5,5-6 tona/ha zvuči jako dobro. Za sada su svi preduvjeti tu da prinosi ječma, pšenice i uljane repice budu jedni od najboljih u zadnjih 10 godina.

I dok je očito da su kile tu i da ih više ne mogu pokvariti ni obilne kiše koje su pale, cijena pšenice i ječma je vrlo nestabilna. Refleksija je to stanja na svjetskim burzama koje su nakon jakog rasta u zadnjih dva mjeseca napravile značajnu korekciju od 30 EUR/toni u odnosu na najvišu cijenu krajem svibnja.

To naravno frustrira hrvatskog seljaka-ratara koji je zbog velikih oscilacija jedan tjedan pozitivan u proizvodnji, a već idući nije. Na prinos od 7 tona/ha burzovna razlika u cijeni od 30 EUR/toni čini 210 EUR razlike u prihodima odnosno profitu. Tada kreće klasična žetvena priča - Internet buja s komentarima o još jednoj prevari seljaka od strane otkupljivača, kao što je i svake godine prevaren.

Zaštita od oscilacija cijena 

Kako je jedan od motiva Poljoprivrednih priča i da se poboljša razumijevanje između otkupljivača i proizvođača, puno pišem o računicama ratara i otkupljivača. Bitno je da se ono poboljšava jer se time smanjuje nerazumijevanje i jaz između dvije grupe koje bi trebale biti partneri i vjerovati jedni drugima. Ali to nije tema ove priče.

Tema je da hrvatski ratari počnu razmišljati o tome da svoje žitarice i uljarice masovnije prodaju “na zeleno” odnosno u trenutku kada još nisu skinuli robu s polja, ali kada već mogu procijeniti prinose i zadovoljni su s otkupnim cijenama jer ostvaruju profit. Kako je ovo praksa koja još nije uobičajena i malo je ratara koristi, mislim da se radi o bitnom alatu. Tih 210 EUR/ha je vrlo bitan alat i čini razliku od uspješnih od neuspješnih. To je danas u Hrvatskoj lako izvedivo jer otkupljivači imaju tu mogućnost i nude takvu opciju otkupa.

Kako se formira cijena uljarica i žitarica u Hrvatskoj i zašto izvoz može biti loš?

Što to znači konkretno? Koristit ću primjer otkupnih cijena koje objavljuje Žito, iz razloga što je njihov cjenik redovito javno ažuriran pa se može transparentno pratiti situacija. A ona je sljedeća u slučaju otkupne cijene pšenice III klase:

• 13.05 – 180 EUR/ toni
• 23.05 – 190 EUR/toni
• 04.06 – 190 EUR/toni
• 06.06 – 185 EUR/toni
• 10.06 – 175 EUR/toni

To znači da je bilo tko od Žitovih kooperanata mogao odlučiti "zatvoriti“ svoju poziciju na 190 EUR/toni ako je bio zadovoljan tom cijenom i procijenio da neće dalje rasti. Većina se odlučila čekati jer nije bila zadovoljna. Možda će biti i u pravu te za mjesec dana prodati po 200 EUR/toni, a možda će na kraju dati i po 150 EUR/toni.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Za one koji žele znati više, stavljam jedan dobar članak na temu kako proizvođači mogu sebe zaštititi od oscilacija cijena – ovo je bliska budućnost i za hrvatskog ratara. Otkupljivači u Hrvatskoj već masovno koriste slične strategije za upravljanje svojim rizicima promjene cijena žitarica u periodu između otkupa i prodaje, a poznam i jednog većeg proizvođača koji to uspješno radi već godinama. Taj proizvođač ima na čelu financijski vrlo pismenog direktora. Ali to je već tema za neku buduću priču.

Postrna sjetva 

Zbog jako ranog sazrijevanja, ratari koji su skinuli ječam prije kiša su već odradili postrnu sjetvu soje i uz obilne kiše mogu se nadati dobrom nicanju i njenom solidnom prinosu. Važnost postrnih usjeva velika je i na njima se ponekad mogu ostvariti veće dobiti nego na osnovnom usjevu. I o tome sam već pisao, posebice ako imaju navodnjavanje ili ako bude vlažno ljeto. Ječam i postrna soja moja su omiljena ratarska kombinacija. U ovakvim godinama nije loša ni kombinacija ječam-kukuruz ili ječam-suncokret.