Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 05.07.2025. 16:00

Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?

Potpore su kompenzacija za ograničenja koje se nameću poljoprivrednicima, a zbog nesavršenosti čovjeka i administracije znaju biti i apsurdne. Pokazat ću to na primjeru proizvodnje sijena i krumpira

Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?
Foto: Damir Spehar/PIXSELL (ilustracija)
758
157
0

Ove godine sam najviše pisao o potencijalima hrvatske poljoprivrede. Smatram da je u ovim depresivnim agro vremenima potrebno unijeti u domaću poljoprivredu svjetla i optimizma. Jer najgore što možemo sada napraviti je izgubiti nadu da može biti bolje.

A taj gubitak vidim svakodnevno u razgovorima s poljoprivrednicima širom Hrvatske. Mnogi su ju izgubili, a mnogi me i traže savjet te se počinju pitati - što mogu raditi drukčije (pametnije)?

Pripremam se već dugo napisati priču o potencijalima koji bi se oslobodili kad bi Hrvatska imala bolju poljoprivrednu administraciju. Taj sam potencijal nazvao “Efikasna, kompetentna i proaktivna administracija”. Kako su potpore dio tog administrativnog djelovanja, bolje upravljanje njima također bi oslobodilo dio tih naših potencijala. Iako ovo nije ta priča, svakako je dio te priče.

Jedna od misija Poljoprivrednih priča je da educira javnost o potporama kao instrumentu kojim se poljoprivrednicima kompenziraju ograničenja koje nameću (prije svega) zelene politike EU. Plastično rečeno: ako EU ograničava europskom i hrvatskom poljoprivredniku količinu gnojiva, sjemena i zaštitu, te ga tjera na dodatne obrade i ulaganja u tlo kako bi se sačuvao okoliš, netko ta ulaganja seljaku mora platiti.

Čovjek nije savršen, a administracija još manje

Na kraju kroz potpore, ta malčiranja, sijanja, sjeme, gorivo i rad koji ulažu seljaci, plaća europski i hrvatski porezni obveznik. I to je za mene sasvim u redu, jer ako želimo živjeti u zdravom i održivom okolišu koji poljoprivrednicima u poslovanju nameće dodatne troškove i ograničenja, mora postojati i kompenzacija. Ta kompenzacija se zove potpora, ili narodski - poticaj. Meni je sasvim logično da zdrav i održiv okoliš društvo mora platiti u obliku potpora. Ne mogu seljaci podnositi teret očuvanja okoliša od kojeg svi stanovnici i cijelo društvo imaju koristi.

Ali, tu nastupa jedan veliki ali. Čovjek nije savršen, a administracija još manje pa su ponekad potpore promašene. Zato imamo u praksi primjera gdje se isplaćuju velike potpore za vrlo malo stvorene vrijednosti. Ti su primjeri negativna reklama za sustav i jedan od razloga zašto su potpore u poljoprivredi toliko kontroverzne i zašto javnost o njima u pravilu ima negativno mišljenje.

Jedan od tih primjera su čuveni hrvatski nasadi ekoloških oraha koji ne daju orahe. Imamo i suprotne primjere gdje se stvara velika proizvodna vrijednost, a potpore za to su simbolične gledajući stvorenu vrijednost poljoprivrednih proizvoda.

Ovo je priča o takva dva ekstrema.

Sijeno vs krumpir

Ekstremno loš primjer djelovanja potpora na proizvodnju vrijednosti - livade ispod ceste u Bulićskom polju. Tamo žena iz sedmog sela ima “upisane” livade u ekološkoj proizvodnji. Za te livade godišnje joj se isplaćuje oko 500 EUR potpora po hektaru (110+130+157+…). Obveze koje ima svode se na jednu košnju godišnje i malo papirologije. Na tim livadama proizvodi - livadno sijeno. Kako se radi o slabo produktivnim livadama, te livade ne mogu dati više od tone sijena po hektaru godišnje. I to nekvalitetnog sijena, čija vrijednost nije veća od 100 EUR/toni.

Na tim mršavim krškim livadama, na hektaru proizvede hrane u vrijednosti 100 EUR, a mi (porezni obveznici, kroz APPRRR) joj za to isplatimo još oko 500 EUR potpora po hektaru: to je u konačnici 5 javnih EUR potpore za 1 proizvedeni EUR hrane.

Drugi primjer je par kilometara dalje - u Lišanskoj bari gdje Braniteljska zadruga Agro-Lišane u konvencionalnoj proizvodnji proizvodi krumpir. Ako ove godine dođu do planiranih prinosa, ostvarit će 12.000 EUR prihoda od prodaje krumpira po hektaru proizvodnje. Za to će ostvariti i potpore 110+130+162+… isto oko 500 EUR/hektaru. Ako to pretvorim u istu mjeru kao kod primjera gore, to je 0,04 javnih EUR potpore za 1 proizvedeni EUR hrane. I to krumpira, a ne livadnog sijena.

Razlika u stvaranju vrijednosti (u ovom slučaju kilograma hrane bilo koje vrste) koje stvaraju potpore u ova dva slučaja je čak 120 puta (5 EUR/0,04 EUR=120). Ali, kako sam naglasio ranije, nije potpora u poljoprivredi tu (samo) da stvara vrijednost. Ona je tu većinom da kompenzira ograničenja koja nameće regulativa. Ali opet, 120 x?!? Ne mogu se oteti dojmu da je tako veliki omjer ipak znak manjkavosti i propusta sustava EU poljoprivrednih potpora.

Iz ove dvije brojke i apsurdnog odnosa od čak 120, vidljivo je da nije problem što postoje potpore za poljoprivrednike, problem je što ne potiču uvijek proizvodnju i ponekad ne stvaraju nikakvu proizvodnu vrijednost. A često niti značajnu vrijednost za okoliš.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Evo još nekih brzinskih izračuna:

  • pšenica: za svaki EUR proizvedene pšenice država dodaje 0,31 EUR potpore
  • krumpir: za svaki EUR proizvedenog krumpira država daje 4 centa potpore, čak 7 x manje nego kod pšenice. Bitno je perspektivu staviti i da pšenica sadrži 12-13% vode, a krumpir 75% vode - vidite Priču o vodi.
  • maslinovo ulje: država daje oko 10 centa za EUR ulja u konvencionalnoj proizvodnji, a 20-tak centa u ekološkoj proizvodnji
  • juneće meso: za svaki EUR za koji se prodani živi bik utovljen u Hrvatskoj proda na tržištu, država dodaje 8 centi potpora.
  • U slučaju ekoloških oraha posađenih uz autocestu (i ne samo njih nego još tisuće drugih hektara oraha posađenih radi “poticaja”), gornji faktor je beskonačan. Uzima se dosta potpora, dijeli se s nulom ubranih kilograma.

Tagovi

Poljoprivredne priče Ivan Malić Potpore Administracija


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#ruralfoto #selo

Nedjeljni odmor preko prozora.

#Kali&Kendi