Zec: Kad vam pretrči put, vratite se - sanjati ga, znači neuspjeh?

U oskudna vremena, a posebno u ovo doba godine, kad se "dijele" zima i proljeće i još nema novih plodova u voćnjaku i vinogradu, a zimnica je već na izmaku, što su mogli poduzeti nekadašnji poljoprivrednici, nego krenuti u lov na zečeve?

Bezazleni zeko ili opasno stvorenje?

Zamke za ovu ljupku životinju postavljali su još preci prvobitnih stočara i ratara, a u novije vrijeme uobičajen je lov uz pomoć psa ili uz upotrebu suvremenijeg oružja. Nestašice zečeva u ovdašnjim lovištima jednostavno nema, osim ako bi baš udarila neka životinjska bolest. Zec ima tu sretnu osobinu da se koti bar pet puta godišnje, a nikad u okotu nije samo jedno ili dvoje mladunčadi.

Sudbina ovih životinja bila je, kako izgleda, jasna: krzno za okovratnik ili šubaru, meso u lonac, rep - za igračku najmlađem djetetu ili unučetu. Čak ni moćni feudalci i njihovi lovočuvari nisu previše brinuli love li ih seljaci i nisu uvodili stroge kazne kao za ubijenog jelena ili divokozu, na primjer. 

Međutim, postojala je jedna ograda u susjedstvu: Srbi seljaci od davnina smatraju zeca - demonskom životinjom. Bezazleni zeko iz dječjih pjesmica i šaljivih priča postao je u mašti ovih ljudi vrlo opasno stvorenje koje može donijeti veliku nesreću.

Kada nekome pretrči put, taj se slobodno može vratiti, jer nikakve sreće ni uspjeha neće imati. I ljudi su se vraćali, pa zaobilazili, išli drugim putem do vlastite njive, šapućući molitve i riječi "protiv uroka". Trudnica ne smije vidjeti zeca, ni živog ni ubijenog i ne smije jesti njegovo meso, jer će joj dijete biti razroko, spavat će nemirno i biti plašljivo kao i ta životinja. Sanjati ga predviđa neuspjeh. Odakle ovoliki strahovi?

Zubi i koža za liječenje bolesti?

Za čovjeka je potpuno bezopasan, nema šanse da će ga ugristi ili ogrebati, jer, čim vidi bilo što nepoznato, bježi najvećom brzinom. Je li to zbog napada zečeva na mlade usjeve? Moguće, ali, nije dovoljno za objašnjenje, naročito zato što se dijelovi tijela zeca koriste u ljekovite svrhe u narodnoj medicini. Šapa ili spomenuti rep ubijene i oderane jedinke treba zaštititi dijete od "zlih očiju".

Zubi, slezena, koža, dlaka i mast ove životinje korišteni su u pokušajima nekadašnjih poljoprivrednika da izliječe teške bolesti. Krv zeca zaklanog na veliki svetac korištena je kao lijek kod velikog kašlja - bez ikakvog znanstvenog ili barem razumljivog razloga, ali, dugo. Kod Bugara i Poljaka zabilježena je "zečke igra", u kojoj igrači oponašaju skokove zeca, a vrlo sličan običaj zapaža se, već rijetko, u selima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Srbi seljaci koriste ponekad stari izraz "igrati zečke" ali u podrugljivom smislu, sa značenjem "igrati" oko nekoga, ugađati mu ili mu se ulagivati preko svake mjere.

T-motka brani polje od glodavaca - koliko ih treba po hektaru?

Postoje, također još u bilješkama etnologa, ritualne pjesme i recitacije u čast ovog glodavca, uspoređenog sa šarom koja se vidi na punom mjesecu. Iz navedenog, a i iz bogate etnografske građe, jasno je da za nekadašnje poljoprivrednike nije značio samo običnu šumsku štetočinu, nego ozbiljnu životinju koja ima čak i svoj kult, jer je posvećena - kod starih Slavena i svih ostalih europskih naroda velikim ženskim božanstvima proljeća, plodnosti i bujanja prirode.  

Zaljubljeni

U većini europskih jezika zato postoji usporedba za zaljubljene koji stalno iskazuju nježnost jedno drugom - "kao ožujski zečevi". Seljaci za ovakve parove kažu da su "kao mršavi zečevi". Kad zadovolje glad želuca i srca, zečevi su u stanju mirno zaspati do prvog neobičnog zvuka, a poslije nekoliko mjeseci, slijedi pojava novog legla malih mladunaca. 

Po pravilu se ne nalazi na grbovima i ostalim državnim oznakama, gdje caruju lavovi, orlovi i jednorozi. Ipak je ušao u zakonodavstvo: jedan jedini par zečeva koje je neodgovorno unio u Australiju engleski putnik Thomas Austin davne 1859. godine tako se namnožio i napravio takvu štetu poljoprivredi, da je Australija donijela specijalan zakon o zabrani uvoza bilo koje biljne i životinjske vrste na kontinent.