Vinogradi u Lici i Gorskom kotaru - jedan je od prijedloga kojega je iznjedrio projekt "Crovizone - prilagodba vinogradarskih zona RH klimatskim promjenama", a o čemu je danas bilo riječi na završnoj konferenciji održanoj na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

"Potvrdili smo prisutnost klimatskih promjena i na više načina ih dokazali, a između ostalog iznjedrili više prijedloga kako prilagoditi vinogradarsku proizvodnju novim uvjetima i kroz određeni period prilagoditi vinogradarske zone novim uvjetima", rekao je Marko Karoglan redoviti profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je uz Hrvatsku agenciju za poljoprivredu i hranu te Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu partner na ovom projektu.

Kaže da su uvjeti prilagodbe isti i za kontinentalni i za primorski dio Hrvatske. Odnose se prije svega na poduzimanje i promjenu određenih ampelotehničkih zahvata koje se obavljaju u vinogradima, a koje treba prilagoditi novim uvjetima. Prije svega se misli na prilagodbu uzgojnih oblika, zahvata zelenog reza, termina berbe koji postaju sve raniji.

Dodaje da treba razmišljati i o navodnjavanju kao neizostavnoj mjeri, ali i deficitu navodnjavanja jer je voda vrlo bitan resurs koji je ograničen, posebno u svjetlu klimatskih promjena.

"Osim toga, moramo razmišljati i o prilagodbi sortimenta. Većina sorti na koje smo se tradicionalno navikli je dobra, ali postoje nove koje treba razmotriti i dati im priliku. Konačno, ono o čemu definitivno moramo uzeti u obzir je širenje vinogradarskih područja na neka nove zone, regije, a malo su hladnije i kao takve bi bile pogodnije za vinogradarsku proizvodnju", kaže Karoglan misleći na dijelove gorske Hrvatske koji su se do sada smatrali nepogodnima za uzgoj vinove loze.

"Izračun agroklimatskih indeksa pokazuje da bi rubna područja Like i Gorskog kotara mogla biti vinogradarska zona "A" i u novim vremenima zanimljiva područja za uzgoj vinove loze", otkrio je.

Kaže kako su se pri istraživanju držali tradicionalnih sorata, istraživali su one koje su najraširenije u Hrvatskoj, pratili ih kroz duži period. Riječ je o o graševini, malvaziji istarskoj, plavcu malom i nekim internacionalnim sortama poput chardonnaya, merlota i drugih.

"Nismo puno zadirali u autohtone sorte kojih Hrvatska ima jako puno, a što planiramo obuhvatiti sljedećim istraživanjem. Međutim, ono što vidimo, temeljem istraživanja navedenih, i one polako izlaze iz svog uobičajenog areala. Graševina koja je bila tipična za Slavoniju, polako sve bolje rezultate daje u nekim hladnijim područjima, u zapadnim, sjeverozapadnim područjima Hrvatske", navodi ovaj stručnjak koji zaključuje da su vinogradari i vinari svjesni situacije te da već provode određene mjere i zahvate kako u vinogradu tako i u podrumu.