Pretraga tekstova
Pčele su gotovo nezamjenjivi oprašivači u prirodi. No sve veća upotreba insekticida smanjuje njihov broj. Stoga se neka pravila ne smiju ignorirati.
Oprašivanje pomoću medonosnih i solitarnih pčela, bumbara i drugih životinja važna je agrotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. No, istovremeno, primjena pesticida, prvenstveno insekticida u zaštiti bilja, uvelike smanjuje broj prirodnih oprašivača. Povećanjem površina pod monokulturama smanjuju se, pak i staništa oprašivača, ali nestaju i površine na kojima nalaze hranu.
Medonosne pčele su glavni, marljivi, pouzdani i najjeftiniji oprašivači. Posebno je važno da prezimljuju u velikim zajednicama. U proljeće, kad je brojnost drugih insekata oprašivača još relativno malobrojna, pčelinja zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i pelud, a time obaviti kvalitetno oprašivanje. Da bi napunila medni mjehur nektarom, pčela mora posjetiti između 80 i 150 cvjetova, a tokom dana, u prosječno 12 letova, opraši oko 1.000 cvjetova.
"Poljoprivredni proizvođači i agronomi obavještavaju pčelare o točnim lokacijama i površinama zasijanih kultura, kako bi doveli pčele. Stoga treba biti oprezan kod primjene pesticida. Posebno su za pčele opasni sistemični insekticidi te sjeme poljoprivrednih kultura tretirano aktivnim tvarima iz skupine neonikotinoida. Stoga je i zabranjena primjena sredstava za zaštitu bilja za vrijeme aktivnosti pčela, ako je kultura na kojoj se sredstvo primjenjuje u cvatnji kao i u vrijeme cvatnje korova koji se nalazi u tim kulturama, pa ga prije tretiranja poljoprivredne kulture, korov mora pokositi", ističe Srećko Kostelić.
Na etiketama sredstava za zaštitu bilja, koje su opasne za pčele, nalazi se specijalna oznaka Spe8. Oznaka ukazuje da je potrebno poduzeti mjere za smanjenje rizika, kako bi se zaštitile pčele i drugi kukci oprašivači. Zbog zaštite pčela, korisnik sredstava za zaštitu bilja mora najmanje 48 sati prije tretiranja sredstvom opasnim za pčele obavijestiti najbližu udrugu pčelara.
"Zahvaljujući klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti meda. Smatra se da u našoj zemlji ima između 200 i 250 biljnih vrsta s kojih pčele skupljaju nektar, ali i pelud i propolis, koji su također važni za normalno funkcioniranje pčelinjih zajednica. U povoljnim godinama, pčele skupljaju i značajne količine medljike i to u sastojinama crnogoričnih vrsta drveća, poput jele i smreke te onih bjelogoričnih kao što su hrast, javor, lipa i bukva", kaže Kostelić.
Osim autohtonih, u našoj prirodi postoje i neke strane biljne vrste, kao što su amofra i zlatnica, koje su po količinama izlučenog nektara također vrlo važne za pčele.
Tagovi
Pčele Bumbari Agrotehnička mjera Insekticidi Zaštita bilja Oprašivači Medonosne pčele Nektar Pelud Neonikotinoidi Srećko Kostelić Oznaka Spe8 Udruga pčelara Klimatske raznolikosti Medljika Crnogorično drveće Bjelogorično drveće Jela Smre
Autorica
Više [+]
Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje