Pretraga tekstova
Bujna cvatnja nekog bilja ne mora značiti i dobru pašu, ako se nisu posložili ekološki i klimatski uvjeti
Dolaskom jeseni i zime, i pčelari na neki način čine inventuru svojih prinosa i prihoda. Bitno je prikupljeni med s pčelama podijeliti na racionalan način. Dakle, važno je da u prvome planu ne bude zarada, nego snaga pčelinjih društava i zalihe hrane potrebne za zimovanje.
Kako smo čuli od znanstvenice i istraživačice, prof. dr. sc. Jasenke Topić, koja je autorica i koautorica mnogih radova i knjiga o bilju, svaka je biljka u eko sustavu pčelama korisna (propolis, pelud, med), i dok bude biljaka bit će i pčela. Neke se biljke sklopom i površinom pojavljuju u većim količinama, pa se onda govori o pčelinjim pašama.
No, bujna cvatnja nekog bilja ne mora značiti i dobru pašu, ako se nisu posložili ekološki i klimatski uvjeti, pa zato pčelari imaju kontrolnu košnicu na vagi i svaku večer mogu prekontrolirati prinos nektara.
Nije bilo bolje adrese za razgovor nego kod petrinjskog profesora i pčelara, ali i autora knjiga o medonosnom bilju Matije Bučara. Ona o kontinentalnom bilju već je dobro poznata, a o gorskom i mediteranskom pred završetkom je. Bučar je pokretač i jedan od članova ekološke zone Klinac, gdje udruženi pčelari i pčele i medonosno bilje štite od pogubnih utjecaja modernog potrošačkog življenja.
Upravo je on medonosno bilje sistematizirao po pašama, a 14 je osnovnih za ovo područje, cvatnja voća, uljana repica, bagrem, amorfa (grmolika medonosna biljka), nizinske livade, lipa, pitomi kesten, livade viših područja, suncokret, korov zlatošipka, mirisna metvica i purpurna vrbica (močvarna trava drijenak), te šumske medljike. U primorskom području osnovne su paše kadulja, lavanda, vrijesak bijeli i plavi, krške livade.
Za dobrih paša ostvaruju se rekordi, primjerice bagrema ili kestena od 30 pa i do 50 kilograma po košnici, a kako je već poznato sortnost meda utvrđuje se mikroskopski po prisutnosti polena određene biljke, jer se njegova zrnca razlikuju po obliku i veličini. Većina pčelara, pa i naš sugovornik preferiraju medove od miješanih paša.
Potrebno je i ovdje spomenuti da se (često uz cestu) prodaju patvorine i to ne od bijelog šećera saharoze, kako neupućeni misle, nego od industrijski proizvedenog kukuruznog sirupa koji sadrži fruktozu i glukozu, pa se teško otkriva. Rješenje je kupovati med kod dokazanog i deklariranog pčelara.
Pčelari koji su skloniji stacionarnom pčelarenju, a imaju zemljišta, sami siju ili sade medonosno bilje, repicu, krmnu leguminozu faceliju, lan, heljsdu, smiljkitu ili grmove i drveće poput bagremu srodne sofore, drijena, kestena. O ekologiji i hrani pčela, u Europi je, a bit će i u nas, sve regulirano zakonom, poticajnim mjerama i edukacijom, a već je vidljivo u spomenutoj zoni Klinac.
Foto: Rajko Polić
Tagovi
Medonosno bilje PČELE MED Potočnica Jasenka Topić Matija Bučar
Autor
Više [+]
Novinar HND-a od 1973. Studirao filozofiju u Zagrebu, poljoprivredu u Križevcima, profesionalni novinar - reporter u Večernjem listu 30 godina, sudjelovao u pokretanju prvog specijaliziranog priloga Vrt
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje