Prinosi meda preko 500 kg/ha. Bajka ili stvarnost?
Tetradium je rod 9 vrsta iz porodice Rutaceae. Još postoje razna neslaganja među botaničarima, ali naziv evodija (Euodia) danas se najčešće koristi za vrstu Tetradium daniellii (Benn.) T.G.Hartley (sinonim T. hupehensis). Vrsta je nazvana u čast britanskog vojnog kirurga i botaničara koji se zvao William Freeman Daniell (1818-1865).
Evodija je listopadno stablo (ili grm ako se tako obrezuje) porijeklom iz Južne Koreje i Kine. Može narasti i do 20m visine, ali najčešće naraste do 8,5m u visinu i oko 8,5m u širinu. Kora ovog listopadnog drveta je glatka i siva, a listovi su tamno-zeleni i sjajni. Cvjetanje počinje tek nakon četvrte godine rasta, u srpnju i kolovozu. Cvate sitnim bijelim dvospolnim cvjetovima skupljenim u cvatove slične bazginim. Cvatovi su promjera oko 15cm. Odlična je ljetna medonosna biljka koja pčelama daje nektar i pelud u izobilju. Evodija medi tako snažno da pčele nektar skupljaju čak i iz onih cvjetova koji padnu na tlo. Plodovi su crveno-ljubičasti tobolci i sadrže crne sjemenke. Sjemenke su jako sitne (tisuću sjemenki teži samo šest grama). Plodovi često ostaju na drvetu kroz zimu i na taj način opskrbljuju ptice stanarice prijeko potrebnom hranom.
Evodija nije zahtjevna vrsta. Dobro se prilagođava na različite tipove tala. Najbolje uspijeva na pjeskovitoj ili glinastoj ilovači. Tolerantna je na različiti stupanj kiselosti tla pa tako raste na tlima s pH u rasponu od 5,5 do 6,5. Odgovara joj djelomična sjena ili potpuno sunčani položaj, a najbolje će napredovati na lokacijama gdje je izložena 6 i više sati dnevnom suncu. Ne zahtjeva puno vlage u tlu. Otporna je na uvjete koji vladaju u gradu, poput zagađenog zraka. Najniža temperatura koju evodija može podnijeti je -18ºC. No, ponekad preko zime pojedina mlada stabla promrznu. Najkritičnije su prve tri godine i zato ju u prvim godinama rasta treba zaštititi od mraza. Najjednostavnije je odmah nabaviti trogodišnju sadnicu. Ako i promrzne sadnica, ne treba ju odmah uništiti jer u proljeće će izbiti novi izdanak iz korijena ili nesmrznutog dijela stabla. Ovakva pojava joj usporava rast, ali stablo će rast nadoknaditi i s godinama ojačati.
Sadi se na razmak od 5m i na 1ha dolazi otprilike 400 sadnica. Sadnice stare 3 godine spremne su za sadnju na otvorene površine. Obrezivanje se obavlja samo na mladoj biljci zbog postizanja željenog oblika krošnje i poslije obrezivanje više nije potrebno. Uzgojiti se može i direktno iz sjemena koje se sije u jesen na 1cm dubine, a zemlja se sabija i prekriva slamom radi održavanja vlage. Sjemenke se radi boljeg klijanja podvrgavaju skarifikaciji (natope se u vodi i ostave da tako odstoje 12h), a ponekad i stratifikaciji.
Skarifikacija spada u svladavanje dormantnosti sjemena zbog nepropusnosti sjemene ljuske. Provodi se na nekoliko načina:
Stratifikacija je tehnika koja oponaša prirodni period prelaska zime u proljeće tj. odleđivanja.
Dok je biljka mlada, brzo raste. Nije podložna nametnicima-furanokumarini u plodovima odbijaju nametnike i sisavce. Za svaki slučaj, mladu je biljku dobro zaštititi i od srna.
Med dobiven od evodije intenzivne je arome, specifičnog voćnog okusa i za razliku od drugih vrsta meda, ne kristalizira. Svjetle je boje, skoro proziran ili bjelkast.
Korejska evodija ili pčelinje drvo daje specifični med koji je tražen na svjetskom tržištu. Za naše tržište, evodijin med ima još novi okus. Također, evodija spada u tzv. low maintenence biljke što znači da ne zahtjeva puno brige. Imajte na umu da sadeći strane vrste za ovo podneblje nosi jednu dozu rizika jer ne znate kako će i kada vrsta podivljati, da li će negativno utjecati na autohtone vrste. Da bi se uvjerili u medonosni potencijal ove biljke, najbolje je da sami isprobate i posadite par stabala. Ili se držite našeg medonosnog bilja, pa posadite kesten, lipu, ružmarin i sl.
Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.
Tagovi
Autorica