Rojenje pčela - zašto do njega dolazi i kako ga spriječiti?

U svijetu pčela, rojenje je prirodan i vitalan proces koji osigurava opstanak i razmnožavanje kolonija. Kada kolonija postane prevelika i gužva u košnici postane neizdrživa, dio pčela, na čelu s maticom, napušta košnicu i traži novo mjesto za život. I to bez razlike, kako u prirodi tako i na pčelinjacima. Ovaj fascinantni prirodni fenomen često je za sve koji su mu nazočni jednostavno spektakularan prizor za pamćenje, a za pčelare ponekad može biti i izazov.

Zašto se pčele roje?

Postoji nekoliko razloga za rojenja. To su: 

• Prenaseljenost: Glavni razlog je prenaseljenost košnice, odnosno nastambe radi li se u pčelama u prirodi. Kada se kolonija proširi i košnica postane pretijesna, pčele se roje kako bi dio njih otišao i pronašao novo mjesto za život oslobađajući pri tome prostor za buduća legla novih pčela u košnici.
• Nedostatak hrane: Ako im nedostaje hrana, one mogu izaći u potrazi za bogatijim izvorima nektara i peluda. U Africi postoje vrste pčela 'nomada' koje krajem jedne paše nastavljaju seobu za boljom pašom. Dakako to nije klasično rojenje, ali tako izgleda u očima promatrača.
• Gubljenje matice: Ako matica ugine ili se ne vrati iz oplodnje u košnicu, pčele mogu u određenim okolnostima napustiti nastambu u potrazi za novom maticom.
• Bolest ili paraziti: Ako je kolonija zaražena bolešću ili parazitima, pčele osjećaju da su u nastambi ugrožene i mogu je napustiti u potrazi za zdravijim okruženjem za život.

Kako se inače roje? Kada je vrijeme za rojenje, matica će privremeno prestati polaganje jaja i napustiti košnicu s velikim brojem pčela radnica. Ove pčele, kao roj, obično se okupljaju na obližnjoj grani ili drugom mjestu. Ako je matica starija mjesto je bliže staroj nastambi.

Roj pčela šalje svoje izviđače u potrazi za novim domom. Kada ti izviđači pronađu odgovarajuće mjesto za koje smatraju da bi moglo poslužiti svrsi, roj će se preseliti na tu novu lokaciju. Ponekad u nedostatku adekvatnog smještaja, roj pčela može putovati i nekoliko dana prelazeći i nekoliko kilometara u potrazu za novim smještajem.

Što pčelari mogu učiniti za sprječavanje rojenja?

Pčelari mogu poduzeti korake kako bi spriječili rojenje svojih kolonija. To uključuje:

• Osiguranje dovoljno prostora u košnici: Mogu dodati satne osnove ili cijele nove nastavke ovisno o vrsti košnice kako bi se kolonijama pružilo više prostora za život, napredak i rast.
• Osiguranje redovitog dotoka hrane: Mogu prihraniti svoje kolonije umjetnim sirupom za hranjenje, posebno u periodima kada prirodnih izvora hrane nedostaje. Pri tome se naravno ne smije pretjerati.
• Praćenje zdravlja kolonija: Pčelari mogu redovito kontrolirati svoje kolonije na znakove bolesti ili parazita i poduzeti mjere za njihovo liječenje i suzbijanje.
• Uzgoj novih matica: Mogu uzgajati nove matice kako bi zamijenili stare ili bolesne matice ili jednostavno kupiti nove od pčelara koji se bave uzgojem matica.

Rojenje je dakle prirodan i ponekad nužan - neizbježan dio života pčela, kako u košnicama tako i u šupljinama debla odnosno, nebitno o vrsti nastambe. Međutim, pčelari za razliku od pčela u prirodi, mogu na pčelinjacima poduzeti korake kako bi samo rojenje smanjili na najmanju moguću mjeru i osigurali zdravlje i prosperitet svojih kolonija.

Razumijevanjem rojenja i njegovih uzroka, mogu osigurati da ove fascinantne i korisne stvorenja nastavljaju napredovati i oprašivati ​​cvijeće diljem svijeta.