Zlatko Tomljanović iz Savjetodavne službe donosi savjete kako suzbiti varoozu te smanjiti postotak uginuća pčela.
Hrvatski pčelarski savez (HPS) već nekoliko godina bilježi porast broja pčelara u Republici Hrvatskoj (RH). No, velik priljev novih pčelara ponekad može predstavaljati opasnost za razvoj odnosno opstojnost pčelarstva u RH. Posebice se to odnosi na pogreške pčelara-početnika u tehnologiji pčelarenja i/ili kontroli i suzbijanju bolesti pčela te u nepoznavanju smjernica o Dobroj pčelarskoj praksi.
Stare i nove bolesti pčela te česte pogreške u tehnologiji i hranidbi uzrok su uginuća na pčelinjacima. Na području Europske unije (EU) zimski gubici pčela kreću se između 3,5-33% ovisno o geografskom položaju i klimatskim uvjetima. Prosječni gubici pčelinjih zajednica unatrag nekoliko godina u RH iznose od 10 do 15% i gotovo su identični gubicima koje prijavljuju europske kolege.
Usporedno, američki pčelari koji imaju vrlo razvijeno pčelarstvo već šest godina uzastopno prijavljuju gubitke veće od 35%. Valja naglasiti da su spomenuti gubici od 10 do 15% među europskim pčelarima još uvijek tehnološki prihvatljivi, iako razum govori da bi postotak tih gubitaka trebao biti niži.
Treba podsjetiti da uzroci uginuća mogu biti mnogostruki. Pronalazimo ih u sinergijskom djelovanju Varooze + "X". S time da pod čimbenikom X podrazumijevamo utjecaj pesticida/virusa i ostalih bolesti pčela, malo kvalitetnog peluda - bioraznolikost ugrožena, mnogo stresa, selidbe pčelinjih zajednica, klimatske promjene, čudnovato liječenje pčelinjih zajednica te loša pčelarska praksa.
Poznato je da američka i europska gnjiloća, vapnenasto leglo, nozemoza te varooza uz sinergijsko djelovanje virusa ponajviše utječu na zdravstveno stanje pčelinjih zajednica. Stoga, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane RH u suradnji s Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te Savjetodavnom službom svake godine objavljuje Program kontrole i suzbijanja varooze na području RH u svrhu:
U Programu je jasno naznačeno da se tretiranje varooze mora provesti najmanje jednom godišnje, prvi puta u ljetnom razdoblju (od 1. srpnja do 31. kolovoza) nakon vrcanja meda. S obzirom na veću količinu varoe u pčelinjim zajednicama preporuča se prvi tretman napraviti sredinom srpnja, odmah po vrcanju kestena, suncokreta te livadne paše. U ljetnom tretiranju za suzbijanje varooze na svim konvencionalnim pčelinjacima preporuča se upotreba jednog od odobrenih VMP-a s popisa odobrenih pri Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane.
Za uporabu VMP-a za tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze pčelari moraju imati recept i uputu o načinu primjene VMP-a, izdane od strane ovlaštenog veterinara u skladu s važećim propisima. Važno je naglasiti da se pčelar mora pridržavati odredbi o načinu primjene i mjerama zaštite kako je navedeno u uputi proizvođača VMP-a te provoditi smjernice Dobre pčelarske prakse.
Ovisno o uporabljenom VMP-u, uputi ovlaštenog veterinara, te zdravstvenom stanju pčelinjih zajednica, pčelar može provesti još jedno, tzv. drugo ljetno tretiranje pčelinjih zajednica koje se provodi nakon zadnjeg vrcanja meda i to tretiranje nije obvezno. Da bi se postigla očekivana učinkovitost kontrole i suzbijanja varooze, preporuča se provedbazimskog tretiranja u razdoblju od studenog do prosinca. Razumljivo da identična priča vrijedi i za tretiranje pčelinjih zajednica na ekološkim pčelinjacima, samo će tamo pčelar koristiti odobren VMP koji se može koristiti u ekološkoj proizvodnji.
Za praćenje učinkovitosti tretiranja pčelinjih zajednica protiv varooze u RH, pčelari su dužni voditi kontrolu pada varoa. Kontrola pada grinja V. destructor provodi se prije, tijekom i nakon prvog ljetnog tretiranja, na pet pčelinjih zajednica u pčelinjacima do 50, te na 10% pčelinjih zajednica u pčelinjacima većim od 50 pčelinjih zajednica.
Kontrolu prirodnog pada grinja V. destructor, potrebno je započeti sedam dana prije početka tretiranja pčelinjih zajednica VMP-om. Kontrolu prirodnog pada grinja pčelar provodi pomoću testnih uložaka koji se stavljaju na podnicu košnica. Sedmi dan od postavljanja, testni ulošci se vade iz svih kontroliranih pčelinjih zajednica, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. iz Priloga Programa.
Prilikom stavljanja VMP-a, u košnice se postavljaju čisti testni ulošci, koji se pregledavaju dva puta za vrijeme tretiranja, 7. i 14. dan.
Prilikom vađenja iskorištenog VMP-a iz košnica, postavljaju se čisti testni ulošci, koji se vade za sedam dana, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. iz Priloga Programa.
No, unatrag godinu-dvije veći dio pčelara nije bio zadovoljan s VMP-om koji su primijenili u tretiranju varooze. Kako bi se izbjegle neželjene situacije u svezi lažno negativnog rezultata, odnosno otklonile sumnje u djelotvornost primijenjenog VMP-a, autori Programa uvrstili su u Program važan dio koji govori da ukoliko prilikom kontrole pada grinja V. destructor, pad istih tijekom i poslije tretiranja nije vidljiv, pčelar mora u najkraćem mogućem roku isto prijaviti ovlaštenom veterinaru koji će uzeti uzorke pčela i dostaviti ih u službeni laboratorij na parazitološku pretragu.
Ovlašteni veterinar uzima uzorak od približno 200 do 250 živih pčela po pčelinjoj zajednici iz plodišta najmanje 10% pčelinjih zajednica po pčelinjaku. Pčele se uzimaju u čistu PVC vrećicu za zamrzavanje (volumena 2L). Uzorak pčela potrebno je nakon uzimanja pohraniti u zamrzivaču tijekom 12 sati te po isteku tog vremena poslati u službeni laboratorij uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje propisan Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju za tekuću godinu na kojem se uz ostale podatke obavezno mora navesti naziv uporabljenog VMP-a. Službeni laboratorij dužan je uz izvješće o rezultatu pretrage izdati i preporuku o potrebi i načinu daljnjeg tretiranja pčelinjih zajednica. Valja podsjetiti da se troškovi veterinara podmiruju iz državnog proračuna.
No, pčelari diljem EU susreću se s velikim problemom u svezi broja VMP-a za tretiranje varooze. Naime, pčelari u pravilu imaju svega 3-5 VMP-a na raspolaganju. Usporedno u svinjogojstvu ima 426, a u kinologiji 592 VMP-a za liječenje svinja odnosno pasa. U RH je trenutno registrirano pet VMP-a za tretiranje varooze. Abecednim redom su to Apiguard /Apilife Var /Bayvarol /Check Mite+ i Thymovar.
Također, pčelari često pitaju da li je amitraz registriran u RH odnosno u EU. Treba odgovoriti da je amitraz kao aktivna tvar registriran u sedam različitih proizvoda (Apivar/Apitraz/Varidol/ Apiwarol/Biovar/Varatraz i Avartin ) unutar određenih zemalja EU. No, amitraz trenutno nije registriran u RH i stoga nije dozvoljen za uporabu u pčelinjacima u RH. Osim VMP-a pčelari primjenjuju u zaštiti protiv varooze i organske kiseline (mravlja / mliječna/ oksalna) poštivajući pri tome upute o načinu primjene i zaštite od strane proizvođača.
Amitraz trenutno nije registriran u RH i stoga nije dozvoljen za uporabu u pčelinjacima u RH.
Preporuča se provođenje biološko-uzgojnih mjera na pčelinjacima protiv varooze izrezivanjem trutovskog legla iako je učinkovitije postaviti okvir građevnjak i pustiti da matica zaleže trutovsko leglo. Nakon što je leglo poklopljeno, okvir građevnjak se izvadi, saće s leglom izreže i pretopi u vosak, a okvir građevnjak ponovno stavi u košnicu. Višestrukim ponavljanjem tog postupka, može se uništiti znatan broj grinja (od 50-90%). Prikladan je za male i srednje velike pčelinjake.
Kao biološki način suzbijanja varooze možemo koristimo metodu formiranja novih pomoćnih zajednica (nukleusa). Pomoćne zajednice se formiraju od 3 okvira poklopljenog legla i 2 okvira meda. Znanstveni izvori govore da se tako ukloni oko 35% varoe iz osnovne zajednice. Nakon 10-ak dana takvi nukleusi se tretiraju nekom organskom kiselinom (primjerice mliječna ili oksalna), a osnovna zajednica može i dalje biti u proizvodnji meda i prvi puta se zaštititi od varooze nakon zadnjeg vrcanja.
Autor: Zlatko Tomljanović, dr.med.vet., Savjetodavna služba, Foto: DebraBolding/pixabay.com
Tagovi