Pretraga tekstova
Mikroorganizmi koji žive u želucu goveda mogu razgraditi tri vrste plastike u laboratorijskim uvjetima. Što su još znanstvenici otkrili?
Od 1950-ih godina prošlog stoljeća u svijetu je proizvedeno više od osam milijardi tona plastike, a kako uspoređuje The Guardian, to odgovara težini milijardu slonova. Riječ je uglavnom o ambalažnim materijalima, kutijama za jednokratnu upotrebu, priboru za jelo te bocama. Kao rezultat, zagađenje je sveprisutno, a ljudi nesvjesno u organizam unose čestice mikroplastike što je dokazalo i istraživanje australskog Sveučilišta u Newcastleu. U njemu se tvrdi da na tjednoj bazi u svoj organizam unosimo prosječno pet grama tog umjetnog materijala, što je proporcionalno količini u jednoj kreditnoj kartici.
Stoga posljednjih godina istraživači rade na iskorištavanju sposobnosti bakterija da razgrađuju ovaj dugovječni materijal. Neki mikrobi su u stanju razgraditi prirodni poliester koji se, primjerice, nalazi u kožici ploda rajčice ili jabuke. Takvi se organizmi nalaze u probavnom sustavu krava zbog čega su znanstvenici pretpostavili da su njihovi želuci bogati mikrobima koji su sposobni razgraditi sav biljni materijal.
Da bi to testirala, znanstvenica dr. Doris Ribitsch je sa svojim kolegama sa Sveučilišta prirodnih znanosti u Beču uzela tekućinu buraga iz jedne austrijske klaonice. "Njima je to svakodnevni otpad", napomenula je Ribitsch. Ta je tekućina inkubirana s tri vrste poliestera: sintetičkim polimerom (PET) koji se obično koristi u tekstilu i ambalaži, zatim biorazgradivom plastikom (PBAT) i materijalom na biološkoj osnovi (PEF) izrađenim iz obnovljivih izvora. Svaki od tih materijala testiran je u obliku filma i praha.
Rezultati su pokazali da mikroorganizmi koji žive u želucu goveda mogu razgraditi sve tri vrste plastike u laboratorijskim uvjetima s tim da se prah raspada brže od filma. Također, zapaženo je da u tekućini buraga nije prisutna samo jedna vrsta enzima već njih više, a Ribitsch kaže da je sljedeći korak identificirati njih tisuće koji su ključni za razgradnju plastike, zatim i enzima koji su ih proizveli. Nakon što se oni identificiraju, plan je proizvesti ih i koristiti u pogonima za reciklažu.
Ova vrsta otpada se uglavnom spaljuje, a u manjoj mjeri se topi za upotrebu u drugim proizvodima. Druga metoda je kemijska, ali to nije postupak koji ne šteti okolišu.
Međutim, u rujnu je razvijen superenzim koji kombinira dva odvojena, otkrivena 2016. godine u kornjašima koji su jeli plastiku na japanskom odlagalištu otpada. Također, prije tri godine istraživači su predstavili umjetnu verziju enzima koji ju je počeo razgrađivati za nekoliko dana, ali superenzim djeluje šest puta brže. Početkom travnja francuska tvrtka Carbios predstavila je drugačiji, a nađen je u gomili kompostiranog lišća i kako piše initiatives rivers, razgrađuje 90 posto boca u roku od 10 sati.
Tagovi
Studija Doris Ribitsch Burag Plastika Recikliranje Otpad
Autorica
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Poljskim putem do unedogled
Đuro Japaric
prije 1 tjedan
Samo radi služnosti puta dio nas iz ulice šećemo po sudu od 2010 godine ! Smećem koje zovu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može se Više [+] UGOVORITI služnost puta ! To ima 2 vlasnika , ali onaj preko čije zemlje to im je spriječio , neće to rješavati sa njim već su tužbe usmjerili prema nas 20 koji smo kupili parcelu za površinu ulice , a u čijoj kupnji nisu htjeli sudjelovati ! Pišem često SRANJE , a NE DRŽAVA , pa ako politička mafija sa time nije zadovoljna , neka mijenja lakrdijaške zakone iz Beča , Beograda i svoje koje su oni > proizveli > kao čuveni ZAKON o poljoprivrednom zemljištu ! KAMILICA uz put samonikla , a na PUTU NIKOGA , mora da su ljudi već ISELILI !
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje