Iako se od ulaska u EU mnogo očekivalo i davale se velike nade u oporavak posrnulog gospodarstva, rezultati u sektoru poljoprivrede, gotovo godinu dana nakon ulaska, pružaju otužnu sliku domaće proizvodnje
Prvi srpanj 2013. godine, odnosno ulazak Hrvatske u zajednicu europskih zemalja donio je velike promjene u domaćem poljoprivrednom sektoru. Osim na zakonodavstvo, nove se promjene odnose na financiranje izravnih plaćanja, a sva su pravila sada određena Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije. Iako se od ulaska mnogo očekivalo i davale se velike nade u oporavak posrnulog gospodarstva, rezultati u sektoru poljoprivrede, gotovo godinu dana nakon ulaska, pružaju otužnu sliku domaće proizvodnje.
Prema navodima portala Index.hr, prvim srpnjem 2013. godine nestale su i posljednje barijere koje su štitile domaći sektor od uvoza. Do tada dijelom CEFTE, Hrvatska je ostvarivala pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Kao članicu EU, dočekalo nas je ukidanje kvota i carina na Unijine proizvode. U EU smo srljali kako bismo drugima dokazali da smo i mi dio zapadnog svijeta, ne vodeći računa pri tome da se najveći dio vanjske trgovine odnosi upravo na zemlje bivše Jugoslavije, od kojih se tako silno želimo odvojiti. U prošloj se godini, u kojoj smo šest mjeseci proveli u članstvu zajednice, bilježi pad dohotka u poljoprivredi u vrijednosti od 12,7% u odnosu na 2012. godinu. Ukoliko se napravi usporedba s petogodišnjim razdobljem iz 2008. godine, radi se o padu od 3 milijarde kuna! Domaći su proizvođači u potpuno neravnopravnom položaju u usporedbi sa zapadnim farmerima, s kojima na tržištu proizvoda neopravdano gube bitku. Dok je ostatak zapadne Europe već odavno počeo okrupnjavati površine i pratiti tehnološki razvoj, naše selo propada, a na njemu ostaju stari i nezaposleni. Razlog zasigurno nije u plodnoj zemlji i klimi pogodnoj za uzgoj, već vrlo vjerojatno maćehinski odnos države prema malim proizvođačima i politika koja pogoduje velikom kapitalu.
Unatoč naporima u koje se kune naše ministarstvo, situacija u domaćoj proizvodnji krajnje je zabrinjavajuća. Uvoz hrane u državi, koja bi mogla prehraniti 25 milijuna ljudi, u prošloj godini iznosio je gotovo dvije milijarde eura te uzrokovao pad domaće proizvodnje za 10%. Na ovaj se način gubi 3% BDP-a godišnje. Propadanjem obiteljskih gospodarstava povećava se i udio neobrađenog zemljišta, što predstavlja svojevrstan grijeh u vrijeme kada se u cijelom svijetu smanjuje broj površina pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju. U prošloj se godini obrađivalo 1,25 milijuna hektara poljoprivrednih površina, a samo tri godine ranije, odnosno 2010. godine, ta je vrijednost iznosila 1,31 milijun hektara površine. Na sreću poljoprivrednika zapadne Europe, domaća politika koja pogoduje velikima i tragično niske otkupne cijene sirovina tjeraju naše proizvođače u propast.
Za Glas Slavonije rezultate u domaćem sektoru poljoprivrede od ulaska u EU analizirao je poljoprivredni analitičar Stipan Bilić. "Poznato je da poljoprivredni ciklusi, u uređenoj i stabilnoj poljoprivredi, traju tri do pet godina pa je gotovo nemoguće tokom tog ciklusa ocjenjivati to kratkoročno stanje. No, ono što se može istaknuti jest da je hrvatska poljoprivreda trenutno u kaotičnom stanju." Prema mišljenju analitičara Bilića ne postoje pokušaji kojima bi se sredile prilike u našoj poljoprivredi. Transferi iz EU proračuna bit će manji nego što mi u proračun uplatimo ili pridonesemo. Radi se o vrijednosti od 500 milijuna eura godišnje, što nikad nećemo povući. Ukoliko se ubrzo ne donese kvalitetno rješenje, domaća će poljoprivreda u idućim godinama samo zaostajati. Uvozimo sve i svašta - pa čak i začinsko bilje - od lavande do koprive.
Imamo li ikakve šanse ušavši nespremni na tržište od 500 milijuna stanovnika, vrijeme će pokazati. Želje za radom i vrijednih ljudi imamo, kao i resurse te kvalitetne proizvode. Godinama nam već govore da treba izdržati, jer kriza je dobar poticaj u kojoj se profiliraju najbolji. Pitanje je samo hoće li itko od naših proizvođača opstati dovoljno dugo da tome i svjedoči.
Foto: freepik.com
Tagovi
Autorica
Srećko Biro
prije 10 godina
Ako mi poljoprivrednici ne uzmemo svu tu situaciju u svoje ruke koja se desila za godinu dana pad proizvodnje će biti za još 20.
Ivan Tvrdojević
prije 10 godina
"kriza je dobar poticaj u kojoj se profiliraju najbolji" Ova rečenica najbolje opisuje katastrofalan pristup našoj poljoprivredi i selu zadnji 20 g. Još je veći problem što neki i dalje misle da će takav pristup riješit problem. "Profiliranje najboljih" je ustvari davanje prilike pojedincima a zanemarivanje većine ostalih poljoprivrednika, i točno to smo i dobili pa sad treba razmislit dali tako nastaviti ili nešto mijenjati.
pagora23
prije 10 godina
Da netko donosi analizu nečega mora bar donekle biti neovisan,a ovaj to nije zadnjih 20 godina je praktički glasnogovornik krupnog kapitala.Sada se zgraža nad posljedicama i vlastite politike i stavova.Samo pustite polj.emisiju na radiju za vrijeme zadnjih prosvijeda mljekara gdje Bilić i Bobetić objašnjavaju situaciju.