Hrvatski poljoprivrednik na koljenima

Sve izraženiji tempo depopulacije, krhkost male poljoprivrede, manjak prilika za stvaranje radnih mjesta u ruralnim sredinama, kao i neadekvatnost dobrog dijela ruralne infrastrukture karakteristike su hrvatske poljoprivrede.

Unatoč tome, po svemu sudeći hrvatska Vlada vodi politiku - male zgazi, a velikima daj još više. Dobar dokaz o tome je da u ovakvim uvjetima financiraju proizvodnju Coca-Cole, jednog od najvećih svjetskih brandova, koji je primjerice u 2012. godini ostvario devet milijardi američkih dolara čistog profita. Ipak, "doprinos Coca-Cole hrvatskom gospodarstvu je više nego impresivan", kako kažu u našem Ministarstvu.

Ako već naša Vlada previše ne mari za probleme malih poljoprivrednika, može li hrvatski poljoprivredni proizvođač potražiti slamku spasa u EU? Ono što je definitivno i sigurno, da svi oni koji su mislili da ćemo od EU lako izvući novac, živjeli su ili još uvijek žive u gadnoj zabludi. Dobrano će se hrvatska nacija namučiti ako želi “izvući” pokoji eurocent iz EU fondova. Obećano golemo povećanje financijske pomoći za ruralni razvoj, po dobroj staroj praksi u Hrvata, naišlo je na probleme: uz vrlo rijetke iznimke, ruralnim zajednicama nedostajaju informacije, vještine i resursi potrebni za korištenje financijske pomoći Unije.

Postavlja se pitanje, što nam vrijedi činjenica da je za ruralni razvoj iz EU fondova predviđeno oko 330 milijuna eura godišnje, kada je hrvatski poljoprivrednik ponovno, po tko zna koji put, prepušten sam sebi? Puko postojanje sredstava i institucija Europske unije nije dovoljno. Budu li hrvatski građani željeli iskoristiti europske prilike, očito će morati djelovati sami, kako god znaju i umiju, kroz niz velikih i malih koraka kako bi se probili kroz čitavu mrežu ograničenja.

Hrvatskoj je kao presudan prvi korak potrebno osmišljavanje jasne vizije za budućnost ruralnog gospodarstva, a onda i prikladnih i provjerenih politika kojima bi se tu viziju moglo pretočiti u stvarnost. Dosadašnji pristup bio je nejasan i nedosljedan, usredotočeniji na poljoprivredu kao industriju nego na sudbinu ruralnih zajednica. Tu viziju nemoguće je oblikovati bez aktivnog angažmana samih ruralnih zajednica, kao i bez spremnosti da se razgovara sa žiteljima ruralnih područja i uzmu u obzir njihova gledišta.

Budući procvat ruralnih područja Hrvatske stoga ovisi o otvaranju istinskog dijaloga između donositelja javnih politika na središnjoj razini s jedne strane i ruralnih zajednica s druge.

Photo: farmissues.com