Kako je stočarstvo postalo glavni 'krivac' za emisije stakleničkih plinova?

Film autora Kipa Andersena i Keegana Kuhna Cowspiracy: The Sustainability Secret, istražuje utjecaj stočarstva na klimatske promjene, krčenje šuma, zagađenje vode, uništavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.

Potresan je i šokantan jer podaci koje predstavlja, a to je da je stočarstvo, navodno, odgovorno za više emisija stakleničkih plinova nego sav transport zajedno, preciznije za 51%, ili kako je za jedan hamburger potrebno do 2.500 litara vode - ostavljaju gledatelja u šoku.

Urbane "agro" legende

Naime, autori također tvrde kako je 91% uništenja amazonske prašume povezano s uzgojem stoke te prozivaju ekološke organizacije da ne govore o dovoljno o ovom problemu.

Ali ne treba zaboraviti kako je film star deset godina. Kako su neke teze iznesene danas možda poznata činjenica, ili barem urbana legenda. U njegovu slučaju autori tvrde kako je stočarstvo razarač broj jedan našeg planeta, više od upotrebe fosilnih goriva, frackinga (hidrauličko frakturiranje, postupak drobljenja stijena, op.a.) i prenapučenosti.

U filmu pratimo jednog od autora, Andersena, i njegovu transformaciju iz običnog ekološki savjesnog građanina - reciklirao je kako bi smanjio otpad, brzo se tuširao kako bi uštedio vodu, podupirao nekoliko ekoloških organizacija - do gorljivog borca za promjenama. Osobnim i globalnim.

Manipulacija potrošača koja se krije iza naljepnice s oznakom BIO

Jedan od najupečatljivijih trenutaka su razgovori s bivšima farmerima i stočarima koji priznaju kako su napustili industriju zbog moralnih, ali i zdravstvenih i ekoloških razloga.

Kroz njihove priče, film dobiva ljudsku komponentu te vidimo kako iza kulisa stoji kompleksna mreža pritisaka, tradicije i ekonomske ovisnosti.

Zanimljiv aspekt je i povezanost stočarske industrije s problemima svjetske gladi. Autori tvrde kako se 70% usjeva koje se uzgajaju na svijetu koristi za hranidbu stoke, dok milijuni ljudi nemaju pristup osnovnoj hrani.

Možda je glavna meta filma američka stočarska industrija, ali dotiče se i globalnih posljedica, od uništavanja šuma u Amazoniji, preko iscrpljivanja vodnih resursa u Aziji, do globalne potrošnje zemlje i energije.

No, dok sam ga gledao neprestano sam imao osjećaj kako iza svih tih razgovora sa stručnjacima, problema s kojima me upoznaje, zapravo mi pokušava prodati svoj svjetonazor, što je uvijek problem kod jednostranih dokumentarnih filmova.

U njegovu slučaju je da glavno rješenje za globalno zatopljenje nije obnovljiva energija, nego da svatko od nas postane vegan.

Alternativa postoji

Isto tako, ako je dokumentarno, onda je istinito zar ne? Onda nemoj poslije provjeravati činjenice i brojke s kojima barataju

Stoga, ako ga se odlučite gledati, pa vam nakon pola filma počnu smetati "negativci" u njemu, pa čak i ako se možda ne slažete s autorima, možda je do kuta snimanja i osvjetljenja. Jer "pozitivci" su, obratite pažnju, snimani na sasvim drugačiji, "vedriji" način.

No, kad zanemarite sve navedeno, "Cowspiracy: The Sustainability Secret" izgleda solidno, a ni završi ton mu nije pesimističan. Kroz primjere ljudi i organizacija koje se bave održivim uzgojem biljaka, regenerativnom poljoprivredom i obrazovanjem, film pokazuje da alternativa postoji.

Samo zanemarite glavnu poruku filma. Ili nemojte.