Koje su najčešće pogreške prilikom navodnjavanja?

Biljka, kao i čovjek, koristi vodu da bi preživjela, ali određenu količinu. Voda je najbitniji resurs na planetu, bez nje život nije moguć, ali ako se s njom pretjera, može uništiti biljke. 

Europski krvnici su od 15. do 18. stoljeća bili nemilosrdni, pa su svoje žrtve mučili tako što su im u usta stavljali bakreni ili drveni lijevak i kroz njega sipali veliku količinu vode u usta žrtve čija je glava bila uzdignuta i vezana za klupu, nakon čega bi uslijedilo povraćanje, mučnina, zatim i smrt. Slično je i s biljkama pa ne smijemo zaboraviti da je ponekad u "aqua mors", odnosno, u vodi - smrt. 

Zato je bitno da znamo da navodnjavanje nije samo "dati vodu biljci, i to je to". Ili se voditi onom: "što više vode, to bolje". Postoji mnoštvo faktora i tehnika kojima se pristupa ovom problemu, ali glavni problem kod navodnjavanja je, kako kaže Dušan Janković iz tvrtke Pipelife, edukacija poljoprivrednika, odnosno problem leži u nestručnosti i neznanju kod korištenja sustava za navodnjavanje.

"Mi instaliramo sustave, ali ne možemo davati preporuke koliko će se vode dati. To i nije sporno, prema tome mi i dimenzioniramo sustav, ali korisnici često mijenjaju kulture i tu se rađa problem", kaže Janković i dodaje da se u takvom slučaju treba s agronomima ili zaštitarima napraviti plan i program navodnjavanja i odrediti količinu vode koju je potrebno dati u svakoj fazi biljke. 

Tako za recimo kukuruz, postoji norma navodnjavanja, kada, koliko i sve ovisno o njegovim potrebama u različitim fazama razvoja. U prvoj fazi nakon sjetve i u prvoj fazi porasta ako nema kiše, potrebno je samo jedno navodnjavanje, toliko da krene klijati. Događale su se pogreške kod proizvođača da su ga navodnjavali u početku više, pa se formirao korijen gdje je vlažno, ali gdje je manji otpor - u gornjim slojevima tla. Zato je potrebno da korijen kulture ojača, ode u dublje slojeve jer u suprotnom je manje otporan na polijeganje. Tek kada nastupi nagli porast, tada je potrebno više vode.

Veliki problem - nestručnost

Ranije su bile veće investicije kada je navodnjavanje u pitanju, kupovali su se predimenzionirani sustavi, biljkama se davala velika količina vode, nakon čega bi se ona "ugušila". Tako su poljoprivrednici naišli na ekonomske gubitke, pa kada su podvukli crtu pod računicu, zaključak je bio da nije isplativo i da navodnjavanje šteti proizvodnji. Međutim, danas su se stvari malo promijenile. Sada brojne tvrtke, veći kombinati, zadruge, veleposjednici zapošljavaju meliorativce. Pogotovo tamo gdje je zastupljena intenzivna proizvodnja.

Rade i analizu tla pa planiraju koliko će gnojiti i navodnjavati, ali gnojidba se radi prema kulturi - ne samo prema zemljištu.

Sljedeći problem je kompleksnost sustava za navodnjavanje. On se sastoji iz više dijelova, ima izvor vode, filtracijsku jedinicu za prihranjivanje, ventile, sustav "kap po kap" i drugo. To je dakle živ sustav, ne završava se sve na prekidaču "uključi-isključi".

"Potrebno je znati kako koristiti pumpu, filtracijsku jedinicu i kako sustav funkcionira. Također se događa i da korisnici ne čiste filter ako nije automatski, pa onda padne tlak i ne navodnjava dobro. Mnogi ne razumiju i funkcioniranje nekog od izvora, uglavnom je na terenu problem s bunarima jer je najčešći izvor za 'kap po kap' sustave, ali bude i otvorenih kanala, vodotoka", kaže ovaj stručnjak. 

Izvor je srce sustava

Svaki bunar, kako Janković kaže, mora biti pravilno izbušen da se zna koji je njegov kapacitet, koliko može dati vode. Pravilan kada daje maksimalno vode, ne smije izbacivati pijesak, a kada se crpi više vode nego što je njegov kapacitet, upravo dolazi do toga. Postoje horizonti u tlu koji su više pjeskoviti i gdje svakako ima pijeska, ali on je uglavnom sitan i lako se može eliminirati. Kada se izvlači više vode nego što bunar može dati, time se urušava i njegova struktura.

"Koliko je izvor kvalitetno napravljen, toliko će i sustav biti dobar", napominje naš sugovornik.

Dalje navodi da ljudi moraju biti svjesni, poštivati prirodu pa tako i bunar jer on ima svoju statičku razinu - kada se ne troši voda i dinamičku - kada se troši.

"Njegova dinamika se mora poštivati, a nerijetko smo imali slučajeva gdje savjetujemo korisnike da određeni bunar može navodnjavati jedan sektor, a oni uključe dva", kaže Janković i dodaje da kada poljoprivrednici nauče kako izvori funkcioniraju, onda će shvatiti i kako radi sustav za navodnjavanje.

Potrebno je pratiti i ulazni i izlazni tlak jer ako je velika razlika - vjerojatno je filter začepljen. Veliki je problem ako ga pijesak ošteti (podere) i ako uđe u sustav, stoga se mora redovno kontrolirati i čistiti.

Navodnjavanje postalo trgovina

Problem kod firmi koje se bave navodnjavanjem, kako Janković kaže, je to što je njihova strukura trgovačka. Postoji mnoštvo proizvoda, međutim, nemoguće je da takve firme imaju na stanju sve, ili barem pola od tog broja. Zato odaberu pet tipova koji se koriste za sve, pa dolazimo do toga da se recimo sve jabuke u regiji navodnjavaju s razmakom 60cm i 50cm, 1,6 l/h ili 2 l/h.

"Samo za 'kap po kap' ima barem 100 vrsta crijeva, različitih razmaka, protoka, debljine zida, non drain kapljač, s ovakvom - s onakvom filtracijom. Puno je različitih proizvoda i svaki se bira na osnovi kulture, tipa tla, tipa izvora, godine navodnjavanja", kaže ovaj stručnjak i dodaje da od mnoštva faktora ovisi koji će se odabrati.

Dalje navodi primjer da kada je tlo recimo pjeskovito, ono je porozno, voda se brzo infiltrira, pa se mora koristiti crijevo s manjim razmakom između kapljača i s manjim protokom. S druge strane, ako je glinovito, a mali je razmak i veliki protok, voda ostaje na površini i može izazvati gušenje biljaka ili eroziju tla.

Želite li informativnu ponudu za navodnjavanje, ispunite upitnik: